Solidarnost

Solidarnost
Željka Domazet
11.06.2014 21:00

Još malo pa će proći i mjesec od navale vode na polovinu BiH, od nezapamćene katastrofe od koje se ova zemlja sigurno još zadugo neće oporaviti.

Sa svih strana iz različitih krajeva svijeta, od međunarodnih organizacija, raznih zemalja, institucija i pojedinaca svakodnevno pristiže pomoć da bi se katastrofa koliko-toliko prevazišla i umanjila.

Mada se još ne zna kolike su razmjere ovog prirodnog pogroma, kolika je šteta, ali ni kolika je pomoć do sada stigla i koliko će donijeti donatorska konferencija koja bi trebalo uskoro da se održi, već sa prvim povlačenjem vode pokazalo se ko je solidaran i koliko, a ko je gluv za bilo kakvu tuđu nesreću.

Dok su sa jedne strane i djeca skupljala pomoć za ugrožene, dok su oni sa najplićim džepovima uplaćivali pokoju marku ili na humanitarne brojeve slali posljednje marke sa svojih dopuna za telefon, dotle su oni koji su zaposleni u institucijama na nivou BiH pokazali svu svoju osionost i bezdušnost.

Pokazali su da neće da vide svu nesreću običnih ljudi, uglavnom onih koji se nisu mogli skloniti nigdje i koji takođe nemaju kuda kada se voda povuče.

Umjesto da svi koji su zaposleni u institucijama na nivou BiH, a koji zarađuju mnogo više od "običnih smrtnika", bez ikakvog premišljanja uplate svoju makar po jednu dnevnicu, na taj apel odazvalo se tek nešto jače od polovine njih.

Mada bi se debele sume novca mogle nakupiti za ugrožene brisanjem kojekakvih naknada za odvojeni život, posjete porodici, upotrebe mobilnih telefona i kojekakvih davanja za koja običan svijet ponajčešće nije ni čuo da postoje, sve je ostalo na samo pukoj mogućnosti koja nije iskorišćena, niti je iko od silnika sa debelim džepovima htio da se odrekne.

U zemlji u kojoj je administracija basnoslovno plaćena i mimo svake logike, kukumavčenje po svijetu za pomoć je ostalo i dvije decenije nakon rata jedina opcija za sanaciju sve štete.

Sve to jasno ukazuje na činjenicu da je humanost pobjegla od debelih novčanika i zadržala se ipak na sirotinji, koja je još nije zaboravila.

Da je kojim slučajem drugačije, unutrašnja racionalnost u trošenju bila bi bar dobrim dijelom dovoljna da sanira ovu prirodnu kataklizmu koja nas je zadesila.

Kolumne Komentar dana

© Glas Srpske 2012 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica