Moj grad: Suza za Pekija

Glas Srpske 12.07.2007 00:00

Srđan ŠEKARA

U OVOM stresnom i vrtoglavom brzinom obilježenom životu kakav godinama unazad preživljavamo, kotrljajući se u vrtlogu svakojakih tranzicijsko-reformskih bujica, počesto zaboravimo da se osvrnemo na ono što ne bismo smjeli zaboravljati. Tu su prije svega uloge ljudi, koji više nisu među nama, a čija je vizija i danas smjernica u kojoj mnogi od nas vide ispravnu putanju za bolju budućnost grada u kojem živimo. Prošlo je gotovo cijelih hiljadu i po dana od upokojenja gradonačelnika, tada još uvijek Srpskog Sarajeva Predraga Lasice, a kako koji dan odmiče sve više uviđamo istinsku vrijednost većine poteza koje je povlačio ovaj političar posebnog kova. On je opšteprisutnu pragmatičnost, pa i bojažljivost koja je "krasila" ljude iz tog miljea često podređivao neskrivenim emocijama i hrabrosti. Uvjeren sam, a znam da imam i istomišljenike, da pokojni Predrag Lasica to nije radio zato što mu se tako prohtjelo, već iz prostog razloga što je bio svjestan da se samo tako na ledini može stvarati grad. Kada se upustite u tako složen i zahtjevan poduhvat, onda obavljanje funkcije ne možete ni doživljavati kao mandatni politički zadatak, već kao život u punom značenju te riječi. I živio je pokojni Predrag Lasica sa gradom na čijem je čelu bio i preživljavao sve dobre i loše pojave od trnovske strane Rogoja, preko sada Istočnog Novog Sarajeva, Istočnog Starog Grada i Istočne Ilidže i svojih rodnih Pala, pa sve do krajnjih sokolačkih sela i Rogatice. Shvatao je sve specifičnosti takvog grada, ali i radeći na tome da kao mjesto življenja više od stotinu hiljada ljudi ostane konstanta ispred čijeg opstanka niko i nikada neće postavljati znak upitnika. Premalo je ovdje prostora da navedemo šta je to sve pokojni gradonačelnik Lasica uradio. Vrijeme je, uostalom, najbolji sudija, ali možemo spomenuti da je jedan od najzaslužnijih što se danas dičimo savremenim zdanjima ovdašnjih fakulteta, što živimo u gradu mladosti, što imamo realne pretpostavke za dalji razvoj... Znam, pomenuće neki i da je pogriješio započinjući izgradnje isuviše velikih sportskih dvorana, ali to je, bez obzira na sve, samo rezultat njegove jednako velike želje da ovaj grad napravi gradom i to mu niko ne može osporiti. Ostaće pokojni gradonačelnik Lasica zapamćen u bilješkama istočnosarajevskih novinara i hroničara i kao jedan od rijetkih političara, koji je na nepravednu i već pomalo zaboravljenu arbitražnu odluku o naselju Dobrinja odgovorio pojavljivanjem među razočaranim narodom, kao i neskrivenom suzom pred brojnim kamerama i za skupštinskom govornicom, za koju je kasnije govorio da je jedini iskren i moguć odgovor na otimačinu prostora koji je omeđen krvlju najboljih srpskih junaka. Stoga, neka i ovo malo štivo predstavlja svojevrsnu suzu i svijeću za dušu našeg Pekija. Voljeli smo tako da ga zovemo širom ovog grada, i neka se nađe u lijevom, srcem odabranom uglu novinske strane, koju je toliko zagovarao i želio da vidi u ovom listu, a nažalost nije dočekao.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.