Padovi na istim greškama

Nebojša Tomašević
01.10.2018 12:15

Pravosudna saga zvana “Specijalci” izgleda da nema kraja, a zahvaljujući brojnim propustima u istrazi i tokom suđenja, da li zbog nečijeg nemara ili ne daj bože neznanja, osumnjičeni za pljačku oko 616.000 KM po treći put zasješće u sudske klupe za isto (ne)djelo.

Vrhovni sud Republike Srpske nedavno je po drugi put ukinuo presudu kojom su bivši pripadnici Specijalne jedinice policije MUP-a RS i njihov saradnik osuđeni na 40 godina robije zbog pljačke oko 616.000 KM na autoputu Banjaluka - Gradiška. Predmet je vraćen ponovo prvostepenom Okružnom sudu u Banjaluci na novo suđenje. Ovaj put odlučeno je da slučaj vodi novo vijeće.

Sudije Vrhovnog suda utvrdile su da prvostepeni sud u ponovljenom postupku nije dovoljno dobro ispoštovao njihova uputstva i ispravilo ranije načinjene greške. Glavni razlog za ukidanje presude je to što prvostepeno vijeće nije obrazložilo prigovore odbrane u vezi sa njihovim navodima da su biološki tragovi pribavljeni, izuzeti i transportovani nezakonito. Time je DNK vještačenje tih tragova,  što bi rekli advokati,  “plod trule voćke” i nema nikakvu dokaznu snagu. Pomenuti propusti i nedostaci bili su “krivci” za bitne povrede krivičnog postupaka zbog kojih je odluka Okružnog suda pala prvi put u vodu. Ukidanje presude po drugi put sa skoro istim razlozima tjera nas da se zapitamo da li se ovdje neko “igra gluvih telefona” ili nam je pravosuđe na klimavim staklenim nogama. Odbrana optuženih još tokom postupka ukazivala je da su u istrazi i prikupljanju dokaza činjeni brojni propusti. Govorili su da su “plave koverte” u kojima su  slani tragovi na vještačenje u Beograd, poderane i nisu zaštićene. Na to je na neki način ukazao i Vrhovni sud RS kada je prvi put “oborio” presudu. To prvostepeni sud nije dovoljno uzeo u obzir, a ako jeste propustio je da “debelo” obrazloži svoju odluku. Teško da dugogodišnje sudije, vrhunski stručnjaci koji su osudili pljačkaše nisu shvatili šta im odbrana i Vrhovni sud govori, ali su očigledno imali drugačiji stav, koji nažalost nisu dovoljno dobro potkovali.

Čak i da prihvatimo hipotezu da i pored spornih tragova ima dovoljno dokaza za presudu, ostaje neriješeno pitanje: Zašto prvostepeni sud detaljno nije pojasnio svoj stav u vezi sa primjedbama odbrane. Sudije su imale mogućnost da kažu da sporni dokazi nisu bili od uticaja jer ima dovoljno drugih dokaza za krivicu i da to potkrijepe argumentima, ako ih imaju. Mogli su i trebalo je da pojasne zašto vjeruju da je izuzimanje tragova ipak zakonito, ako su prihvatili takve dokaze. Pogriješiti jednom, može svako, ali dva puta pasti na skoro istim stvarima već budi sumnju. Kada se sagleda šira slika ovog slučaja, javlja se novo pitanje, kako je moguće da imamo traljavu i nezakonitu istragu. Zašto za to niko ne odgovara, zašto se podižu i potvrđuju optužnice na nezakonitom dokazima. Za propuste, bili oni iz nemara, neznanja ili namjere, neko treba da odgovara jer ukoliko se nastavi praksa “gledanja kroz prste” na traljave istrage, svako malo imaćemo neku sudsku sagu u kojoj će se okorjeli kriminalci “vaditi” na greške u istrazi, a možda zbog njih završiti i na slobodi i tako biti nagrađeni za nedjela koja učine.

Kolumne Komentar dana

© Glas Srpske 2012 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica