Danas i ovdje: Godine bez odgovora

Glas Srpske 06.08.2007 00:00

Piše Goran BARAĆ

OBILjEŽENA je još jedna tužna godišnjica stradanja srpskog naroda u "Oluji". Oni, koji su tih paklenih avgustovskih dana, prepunih smrti, protjerani sa svojih ognjišta i čiji su životi stali na traktorsku ili auto-prikolicu, ni dan-danas ne znaju ko su i čiji su. Znaju samo odakle su, ali to im baš i nije nekakva utjeha, jer da bi došli do svoje rodne grude moraju da prebrode mnogobrojne administrativno-birokratske prepreke nove hrvatske države. Počesto, ti apatridi dignu ruke od obijanja pragova mnogobrojnih ustanova u Hrvatskoj - u kojima bi trebalo da prikupe silne dokumente za povratak - jer je krajnji ishod veoma često neizvjestan. Papirima za povratak i mogu da se nadaju, ali niko ne može da im garantuje da neki, mržnjom zadojeni neoustaša, neće baciti bombu na njihovu tek obnovljenu kuću ili da ujutru neće naći prvog komšiju prerezanog grkljana. "Europska Hrvatska", kako u posljednje vrijeme vlast ove države voli da propagira put kojim hodi, smislila je savršeni način da svoje predratne srpske žitelje drži na bezbjednom rastojanju. Prekomplikovana birokratija, preskupi dokumenti, prevelika doza straha... odličan je recept za održavanje jedne od osnovnih tekovina prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, koja kaže da Srba u Hrvatskoj više nikada ne smije da bude više od pet odsto. Krajnje ironično djeluje uporno ponavljanje hrvatskih velikodostojnika da su "načinjeni značajni pomaci na polju povratka Srba u Hrvatsku". Jer, dovoljno je samo proći saobraćajnicama koje vode kroz Baniju, Kordun, Sjevernu Dalmaciju... Pustoš, posvuda pustoš. Rijetko gdje može da se vidi neko živo biće. Ti krajevi zaista sablasno izgledaju i velika je sramota za svaku modernu državu, pa makar to bila i Hrvatska, da joj na tako ogromnom prostoru - kao svojevrsni spomenici - stoje temelji ili nagorjele konstrukcije nekadašnjih kuća i pomoćnih objekata. Imanja zarasla u šipražje tako rječito govore o već pomenutim "značajnim pomacima". A na odavno ispucalim usnama izbjeglih krajiških Srba, već punih 12 godina uzaludno lebdi samo jedna riječ - zavičaj. Mnogi su uvenuli od tuge za svojom rodnom grudom, a oni koji danas rade kao robovi kod novokomponovanih biznismena davno su se pomirili sa činjenicom da će svoj život morati da nastave negdje drugdje. Banija, Lika, Kordun, Istočna Slavonija,... ostaće u njihovim mislima i srcima kao najteža rana, jer "moderna europska Hrvatska" nije ništa konkretno učinila da bi se vratili tamo odakle su im korijeni. Ista ta Hrvatska ratne zločince uzdigla je na nivo nacionalnih heroja, a još uvijek postoji spisak sa nekoliko hiljada imena krajiških Srba, koji su optuženi za navodne ratne zločine u vrijeme postojanja Republike Srpske Krajine. Svakodnevica ovog srpskog korpusa više od decenije je takva. I veliko je pitanje hoće li ikada biti promijenjena. Srbima iz Krajine teško da će ikada svanuti...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.