Na kraju nedjelje: Lajčakovo doba

Glas Srpske 07.07.2007 00:00

Piše Pantelija MATAVULj

KADA je kročio na tlo BiH, Miroslav Lajčak, vidjelo se, dobro zna i srpski i hrvatski i bošnjački jezik. Pažljivo se tako mora reći da ne bi kome bio ugrožen "vitalni nacionalni interes" ili ne daj Bože, da se osjeća ugroženim. Zna Lajčak i nekoliko svjetskih jezika što i dolikuje uvaženom diplomati. Ali balkanski jezik teško je naučiti i teško je razumljiv. Slovački diplomata prije neki dan je i zvanično preuzeo od njemačkog političara Kristijana Švarc-Šilinga dužnost visokog predstavnika međunarodne zajednice i specijalnog predstavnika Evropske unije za BiH. Lajčak je na ceremoniji u Sarajevu zahvalio svom prethodniku, ocijenivši da će Švarc-Šiling "uvijek ostati iskreni prijatelj BiH, što je već dokazao" i obećao da će nastaviti "s pozitivnim djelima, koje je Šiling započeo". U Sarajevu je istovremeno raspušten kamp u kojem su od polovine aprila bili Bošnjaci iz Srebrenice. To je poraz bošnjačke politike i cilja da se Srebrenica izdvoji iz Republike Srpske i da dobije poseban status. Poslije kraha te ideje Bošnjaci, stanovnici kampa razočarani su napustili utočište u Sarajevo, vjerovatno razočarani i u svoje političare. A Šiling je svojom posljednjom odlukom tokove događaja u BiH vratio unazad ili sunovratio. Zamjeramo mu na nametnutom Zakonu bez saglasnosti Srpske. Zamjeraju mu i Rusi. Zvanični predstavnik Ministarstva inostranih poslova Rusije Mihail Kaminin ocjenjuje da je odluka bivšeg visokog predstavnika u BiH Kristijana Švarc-Šilinga o davanju statusa državne institucije BiH Memorijalnom centru "Srebrenica - Potočari - spomen-obilježje i mezarje" - "ozbiljno kršenje mirovnog sporazuma za BiH". Kaminin je naveo da je "riječ o izuzimanju dijela teritorije Republike Srpske bez njene saglasnosti i to uz korišćenje takozvanih bonskih ovlašćenja!" Ovo je prenijela Pres-služba Ambasade Rusije u BiH. Ali, okrenimo se novom visokom predstavniku međunarodne zajednice sa kojim ćemo od sada sarađivati. Mediji su masnim slovima zabilježili jednu zanimljivu Lajčakovu rečenu misao pred dolazak na ovo vruće tlo: - BiH mora da bude multietnička kao što je bila u prošlosti. Ambicija je da se svi građani identifikuju sa tom državom, da se u njoj osjećaju dobro, da ona ispunjava, kako težnje pojedinaca, tako i etničkih grupa - zabilježile su "Večernje novosti". Kome je do toga može pažljivo analizirati svaki dio rečenoga. Sigurno će BiH biti multietnička kao što je kroz istoriju bila. E, da li će joj to u modernoj Evropi biti prednost ili slabost, teško je predvidjeti bližu i daleku budućnost. Takođe je rečeno da je "ambicija da se svi građani u toj državi identifikuju sa tom državom". Pitanje je, ako uopšte i ima dobre volje, kako će se građani identifikovati sa tom složenom tvorevinom i šta znači ta identifikacija. Veliki broj ljudi ili većina, već se identifikovala sa zemljama u okruženju i na svaki način okrenuti su prema tim državama. O tome govore i dvojna državljanstva, koja su posebno Hrvati masovno već ostvarili sa Hrvatskom, a i Srbi sa Srbijom. I veza se može samo jačati po raznim osnovama i čvrstim motivima. To su činjenice, bez obzira na to, kako to ko želio da vidi ili tumači. Možda je najinteresantnije to što i sadašnji visoki predstavnik želi, a i njegovi prethodnici su željeli, da se građani u ovoj zemlji osjećaju dobro. To je dobra i očekivana želja evropskog demokratskog političara i demokratske Evrope. Svi zajedno to želimo. Ali, kako se svi u njoj mogu osjećati dobro ako se neprestano zahtijeva ukidanje Republike Srpske, ako se vrijeđa Srpska iz Sarajeva, gdje se govori da je ona genocidna tvorevina, ako se ni do danas ništa nije učinilo da se utvrdi šta je bilo sa izgibijom i nestankom hiljada sarajevskih Srba, kada još niko nije odgovarao za zločine u tuzlanskoj koloni 15. maja 1992. godine. Ili, ako se za ista djela ljudi u ovoj državi različito kažnjavaju (primjer preblage kazne za zločine Nasera Orića). Teško onda možemo govoriti o nekom dobrom osjećanju. I na kraju, iz one Lajčakove misli, želja je "da ona (država) ispunjava, kako težnje pojedinaca, tako i etničkih grupa". Želje pojedinaca na neki način i u nekoj mjeri ispunjava svaka država. To opet zavisi koliko je demokratska, koliko su razvijeno pravosuđe u njoj, kakvi su socijalni programi, koliko je bogata... Ali želje etničkih grupa su nešto sasvim drugo. I pošteno je da se tako i gleda na to osjetljivo pitanje. Svakako, težnje etničkih grupa su svugdje u svijetu jedinstvene ali i samosvojne, specifične i vrlo izražene. To je valjda jasno svakom. Etničke težnje su vrlo razgranate i široke i što je najvažnije - pravedne i niko ih ne može sputavati. Prirodno je i jedinstvo narodnih težnji. To možemo posmatrati samo kao veliku tekovinu civilizacije i demokratije u ovom dobu. Prolazni su režimi, razne politike, saveznici, ali neprolazne su želje pripadnika bilo kog naroda. Afirmacija samog osjećaja etničke pripadnosti je neki rezultat iza čega slijedi i afirmacija same etničke svijesti i svih tekovina kasnije. Eto, tako smo pomenutu misao novog visokog predstavnika shvatili!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.