Miladin Berić: Poezija u sjenci petparačkih romana

Počinje priču o poeziji književnik Miladin Berić, poznat po stihovima, ali i aforizmima kojima vrlo lako osvaja čitaoce. Ovoga puta, među korice knjige skrio je zbirku poezije "Atlantida" koja je već našla put do ljubitelja stihova.

- Zahvaljujući društvenim mrežama jedan dio čitalaca imao je priliku da "vidi" većinu pjesama iz "Atlantide" i da ih  "ocijeni" tako da sam imao nekakvu predstavu o tome šta ljubitelji poezije misle o mojim novim pjesmama. Sada kada prvi put vide zbirku kao cjelinu, prve "kritike" su veoma pozitivne što me svakako raduje i daje mi podstrek za nekakav budući rad - kaže Berić podsjećajući da je u zbirci i nekoliko nagrađenih pjesama: "Svijeća u Dečanima", "Jutro", "Trag baruta gluvog", "Atlantida".

Pjesma "Srž" je ušla u antologiju (Ljiljana Habjanović-Đurović - "Nebeski čovek zemaljski anđeo" - Srpski pesnici Svetom Savi i  Simeonu Mirotočivom od XIII veka do danas).

- Pokušavam da svaka moja nova zbirka poezije ne liči na onu staru, da ponudim bar, što se tiče forme, nešto neuobičajeno i nesvakidašnje. Možda sam pokatkad i previše raspjevan, što je po jednima plus, a po drugima minus. Stoga mislim da bi "Atlantida", bar onima koji tragaju za romantikom i za raskošnom metaforičkom poezijom, trebalo da se svidi - priča Berić.

Svjestan je da poezija nikada nije bila najčitaniji žanr.

- Poezija je u novije vrijeme postala dragost manjine. Samo vijek ranije pjesnici su bili, što bi rekao Šimić, u pozitivnom smislu čuđenje u svijetu. Danas su takođe čuđenje u svijetu, ali u negativnom smislu, pošto se mnogi pitaju ko još uopšte čita poeziju. Na svu sreću, ima i onih koji su sačuvali istančan ukus i koji se napajaju poezijom, onih koji vjeruju da je poezija istinska princeza književnosti. U stvari, ljubitelja poezije je sve manje, ali su zato sve vatreniji - primjećuje Berić.

"Atlantida" predstavlja presjek lirike pisane u periodu između 2011. i 2015. godine.

- Ova zbirka povezuje ljubav, filozofiju i religiju onako kako su se pomenuti nemiri kroz mene preplitali u vremenu koje su, citiraću Pekića, pojeli skakavci. Početni motiv svakako je bila poema "Ulicom dvanaest zvjezdica" koja je građena u više ritmova i u kojoj se smjenjuju vezani i slobodni stih. Eho ove poeme može se čuti u većini pjesama "Atlantide" jer to nije samo priča o naših dvanaest usnulih srdašaca već o životu i apsurdu uopšte - ističe Berić napominjući da se neke pjesme nastale u tom periodu jednostavno nisu uklapale za ovu zbirku, pa čekaju neku drugu knjigu. 

Nije slučajno odabrao simboličan naslov za zbirku.

- Ne idemo samo mi kao jedinke u nepovrat već i čitava naša civilizacija tone kao Atlantida. Doduše, radni naslovi zbirke bili su "Ulicom dvanaest zvjezdica" i "Blagodatni oganj" i skoro jednako dobro bi mogli da stoje. Na kraju put me doveo do Atlantide koja ipak najbolje oslikava zbirku kao cjelinu, uglavnom zbog nekih mističnih dijelova - ispričao je Berić ističući da su njegove pjesme u posljednje vrijeme inspirisane mitologijom, čime će se još više baviti u budućnosti.

Zaboravljena ljepota izraza

- Savremena poezija je pjesma kojoj nedostaje poenta. Naime, poeziju će svi pisati, prorokovao je Branko Miljković i možda smo došli do te granice. S tim u vezi savremena poezija liči na savremenu muziku ili savremeno slikarstvo, mnogo je tu apstraktnog, i po meni perifernog i netalentovanog. Da bi nešto bilo pjesma, mora da ima svoj unutrašnji ritam, svoju ljepotu izraza, svoju melodiku, a to se obično zanemaruje - kaže Miladin Berić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.