“Glasov” izbor stihova u čast Svjetskog dana poezije: Paleta čudesnih boja koja oslikava dušu

Poezija je poput palete čudesnih boja koja oslikava dušu, poezijom su izgrađeni mostovi među srcima cijelog svijeta, ona prevazilazi jaz između naroda donoseći svjetlost. Tog dana nastupa i proljeće pa je ovaj dan simboličan, jer podsjeća na buđenje života.

Svaki stih nosi sa sobom čaroliju pozivajući nas na unutrašnje preispitivanje, na okrenutost ka osjećanjima koja smo možda potisnuli. U ovom tekstu podsjetićemo se autora i stihova svjetske i domaće književnosti i napomenuti da bi bilo lijepo da je svaki dan dan poezije, dan kada se obraća pažnja na riječi i njihov značaj, jer nismo ni svjesni koliko riječima utičemo na ljude i svijet oko sebe.

“Fiesta”

“I čaše su bile prazne, i flaša razbijena, i krevet raspremljen, i vrata zatvorena, i sve staklene zvezde sreće i lepote treptale su u prašini nepočišćene sobe; I bio sam mrtav pijan i lud od radosti i ti živa pijana gola u mom zagrljaju”.

Ovo su stihovi pjesme “Fiesta” francuskog pjesnika Žaka Prevera, jednog od najčitanijih svjetskih stvaralaca 20. vijeka. Nazivali su ga i “pjesnikom Pariza”, a prvu zbirku pjesma objavio je 1945. godine pod nazivom “Reči”. Jedna od njegovih najljepših pjesama je “Barbara”: “Seti se Barbara, padala je kiša neprestana nad Brestom toga dana, a ti si išla nasmejana, pokisla, ozarena, očarana, pod krupnim kapima kiše, seti se Barbara, sretoh te u ulici Sijama...”

“Mostarske kiše”

Pjesma “Mostarske kiše” Pere Zupca osvajala je čitaoce svih generacija, a budila je i inspiraciju umjetnika. “U Mostaru sam voleo neku Svetlanu, Jedne jeseni, Jao kad bih znao sa kim sada spava, Ne bi joj glava, ne bi joj glava, Jao kad bih znao ko je sada ljubi, Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi, Jao kad bih znao ko to u meni bere, Kajsije još nedozrele” piše Pero Zubac, a nama je poznata i pjesma grupe “Kerber” pod nazivom “Svetlana” u koju su utkani navedeni stihovi. Pero Zubac autor je više od 50 knjiga poezije i 20 antologija jugoslovenskog i svjetskog pjesništva.

“Naša tajna”

“O tebi neću govoriti ljudima. Neću im reći da li si mi samo poznanik bio, ili prijatelj drag; ni kakav je, ni da li je u našim snovima i žudima dana ovih ostao trag.”

Riječ je o stihovima pjesme “Naša tajna” Desanke Maksimović, jedne od najznačajnijih pjesnikinja srpske književnosti. Kada se spomene njeno ime mnogi odmah pomisle na “Krvavavu bajku” i “Tražim pomilovanje”, zato smo mi ovaj put izdvojili  njenu ljubavnu pjesmu koja  miluje dušu i svakako je vrijedna pažnje i podsjećanja.

“Ove noći”

“Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela. U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju. Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom. Voljela me, a katkad sam i ja nju volio. Kako da ne ljubim te njene velike nepomične oči.”

Stihovi su pjesme “Ove noći” Pabla Nerude, čileanskog pjesnika, dobitnika Nobelove nagrade koji je ostavio veliki trag u svjetskoj književnosti. Pisao je o ljubavi, o pustoši, samoći, borbi i smrti. Njegova poezija bavila se i politikom i socijalnim pitanjima. Španski građanski rat i smrt njegovog velikog prijatelja Federika Garsije Lorke ostavili su neizbrisiv trag na njegov život. Bio je progonjen od vlasti, a smatra se da nije umro prirodnom smrću, već da je otrovan.

“Decembar u gradovima bez obale”

Za kraj donosimo stihove pjesme “Decembar u gradovima bez obale” mlade banjalučke pjesnikinje Selene Berić. Stihovi kažu:  “Ako se ikad sretnu moj jul i tvoj novembar ja ću plakati svilene suze u bašti u kojoj raste samo uvelo cvijeće”.

Riječ je o pjesmi koja čini zbirku “Poetika ožiljaka”, treću po redu ove mlade pjesnikinje, a stihovi objedinjeni zbirkom obilježili su njeno odrastanje.

Pjesnikinje u NUB RS

Svjetski dan poezije biće obilježen sa pjesnikinjama “Imprimatura” večeras od 19 časova u Izložbenom salonu. Poeziju će govoriti Milanka Blagojević, Maja Mihajlović i Mihaela Šumić.  Blagojevićeva je publici poznata po zbirkama priča “Mandarinske patke”, “Nervus vagus i druge priče”, a njena treća knjiga i prva zbirka poezije je “Moj otac umire u poeziji”. Maja Mihajlović objavila je zbirku poezije “Brodovi, bogovi i mali požari u rukama”, a “Nemoguće sunce Azije” je njena druga knjiga. Mihaela Šumić poznata nam je po zbirci pjesama “Nekoliko sitnih uboda”. Njena zbirka priča “Herbarij svete smrti” nagrađena je regionalnom književnom nagradom “Štefica Cvek”, njena treća knjiga je  zbirka poezije “Imenik Laure Karvaljo”.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.