FELjTON: Devedesete - izvod iz ratnog dnevnika (9): Poginuo Giška
Brko, ljekar i veliki Giškin prijatelj, pojasnio je da je poginuo nedaleko od groblja Jasikovac kod Gospića.
Pošli su, veli brko, da deblokiraju kasarnu... Giška je u toj akciji pogođen sa tri hica... Onaj u leđa bio je smrtonosan
27. avgust 1991.
Knin. Probudio sam se i krećem na kafe-brifing dolje u „Premijer“. Tu se svakog jutra okupljaju svi novinari koji su ovdje došli sa strane. Tu se kuju planovi i određuju lokacije koje bi, za novinare, toga dana, mogle biti interesantne.
Prolazim pored one zgrade od sinoć. Vidim onih dvadesetak zarobljenih „zengi“ kako čiste park... Živi su, hvala Bogu... Kažu da će danas na razmjenu... Navodno kod Pakova sela. Tu bi Hrvatima trebalo da damo „zenge“, a oni će nama neke naše. Pravila razmjene su tu jasna. Niko ih nije propisivao, ali sve je do dogovora dvije strane, odnosno do rejtinga koji imaju zarobljeni. Tako, za jednog živog dobiješ tri do pet mrtvih... Trgovina je nemilosrdna.
15. septembar 1991.
Tmurno popodne. Baš kao da je slutilo nešto ružno... U redakciju Radio Knina, negdje pred veče, ulazi neki stasiti brko... Govori ekavski... Hvata se telefona... Zove Beograd. Otud mu se javlja nekakvo žensko... Čujem po glasu... „Javi našima da je Giška poginuo“, izusti brko i poče plakati.
Giška je mrtav. Čovjek sa beogradskog asfalta došao da brani srpski narod i poginuo u nekoj od gospićkih vukojebina...
Onaj brko, ljekar i veliki Giškin prijatelj, pojasnio je kako je Đorđe Božović - Giška poginuo nedaleko od groblja Jasikovac kod Gospića. Pošli su, veli brko, da deblokiraju kasarnu u ovom gradu... Giška je u toj akciji pogođen sa tri hica... Onaj u leđa bio je smrtonosan.
21. oktobar 1991.
Već mjesecima ništa posebno. Ništa čemu bi vrijedjelo riječ darivati. U Kninu Milan Babić ušančio svoju teritoriju. Posjekao sve borove kod Strmice i njima utvrdio rovove koji bi trebalo da predstavljaju neku novu granicu administrativno-teritorijalne cjeline srpskog naroda u Krajini... Ratko Mladić informisao novinare i javnost da je srušen Maslenički most. Ne malo vojnika krajinske vojske je ostalo sa onu drugu stranu tako da su svi morali preplivavanjem spasavati glavu...
Danas, dakle, ništa novo. A u Bosni? Ovdje SDS polako, ali sigurno, grabi naprijed. Aktivisti su na terenu. Na Kamenicu kod Drvara stiže oružje. Kamioni ga dovlače iz kasarni JNA na teritoriji Hrvatske... Dijeli se kako ko dolazi po njega. Upoznao sam na Kamenici neke ljude i iz nekih mjesta u centralnoj Bosni. Kažu mi da su iz Kaknja. Tu su i ljudi iz Doboja, Bosanske Bojne kod Velike Kladuše, Bosanske Krupe... Svi ćute, ali znaju šta treba raditi.
U hotelu „Beograd“ u Drvaru srećem Velibora Ostojića, ministra informisanja u Vladi BiH, ali i jednog od mojih lektora na Radio Sarajevu. Pričamo o svemu pomalo. O ljudima koje smo obojica poznavali... Naravno, i o aktuelnoj situaciji. Pitam ga da li može doći do nekakve bježanije srpskog naroda iz Krajine u slučaju da mu tu zaista ne bude bilo mjesta. Pojašnjavam mu činjenice na kojima zasnivam tu moju tvrdnju.
„Mislim da tu ne bi trebalo biti problema. Jednostavno, mi Srbe iz Krajine preselimo na Kosmet, a one Šiptare i Hrvate sa Kosmeta dovedemo u Krajinu. I jedni i drugi ponijeli bi sa sobom samo ono što stane u gepek automobila ili traktorsku prikolicu. To ti je realnost od koje se neće moći pobjeći“, veli mi Ostojić.
Sutra: Krajina proglašena republikom
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
