FELjTON: Devedesete - izvod iz ratnog dnevnika (16): Žestoke borbe na bihaćkom ratištu

29. juli 1993.

Više od tri i po hiljade Hrvata iz Bugojna prešlo je u selu Mračaj na planini Raduša kod Kupresa na teritoriju Republike Srpske. Među njima je i oko trista uniformisanih Hrvata, pripadnika Hrvatskog vijeća odbrane... Pod jednom od jelika sjede dvije žene i neki gospodin. Kažu mi da je, prije rata, bio direktor "Kožare" u Bugojnu. Jedva je pristao na razgovor. Priča mi kako su muslimani zarobili i odveli dvadeset i šest najuglednijih Hrvata iz Bugojna.

- Niko nije znao šta je sa njima. Tek sinoć, prije nego što ćemo bježati, čovjek musliman, kaže mi kako su svi oni, ali jedan po jedan, odvedeni do Hrustova te da su tamo pobijeni - kaže mi gospodin.

Kasnije su svi civili našim kamionima prevezeni iz Mračaja preko Kupresa do Stržnja, gdje su prešli na teritoriju Herceg-Bosne.

28. decembar 1993.

Ističe još jedna ratna godina. Bila je do sada najteža. Gladovali smo i brojali mrtve. Ni pedalj nismo ni napredovali, a ni ustukli. Ovo je, za profitere, bila do sada najunosnija godina. Šverc sa neprijateljima već je postao javan. Lopovi su se toliko osilili da su i po danu švercovali gorivom i to u cisternama. Odnosno cijelim konvojima. Srpski borci koji su bili za volanima skidali su uniforme  i u civilu odlazili do Čapljine, odakle su se sa cisternama punim goriva vraćali uglavnom u pravcu Banjaluke. Svi ovi poslovi, i to dvije zaraćene strane,  dogovarani su u Pržinama kod Grahova, odnosno u zgradi uprave tamošnje Fabrike treseta.

1994. godina

Po meni je ovo treća ratna godina. Treća jer se o ratu već počelo pričati još devedeset i druge. I devedeset i četvrta bila je obilježena je brojnim događajima kod nas i u svijetu.

Bil Klinton i Boris Jeljcin u Moskvi nisu postigli dogovor o rješavanju krize u BiH... Alija Izetbegović nije spreman da prihvati mir... NATO priprema vazdušne napade na Srbe... Tuđman prihvatio američku inicijativu o objedinjavanju bosanskih Hrvata i muslimanima u zajedničku državu... Sankcije Jugoslavije prema Republici Srpskoj... Milan Martić pisao papi tražeći od njega da osudi "ideju genocida utkanu u državni program Hrvatske"... Narodna skupština Republike Srpske prvi put podijeljena po stranačkom principu...

I tako redom. I sve po starom. Svaki novi dan je i nova priča o ratu na, sada već bivšim, bosanskohercegovačkim prostorima.

12. februar 1994.

Počela je dugo očekivana akcija naših snaga na dijelu bihaćkog ratišta kod Barakovca odnosno Spahića i Mrazova.  Prvi put sam bio sa borcima na prvim borbenim linijama. Na borbenom zadatku sam zajedno sa Grujom Borićem, komandantom Drugog krajiškog korpusa Vojske RS... Negdje oko podneva počeo je kontranapad muslimana, i to iz pravca sela Spahići. Gore na Grabežu... Povlačimo se... Hvatam nosila. Sa linije, zajedno sa jednim sanitetlijom, izvlačim nekog policajca koji je ranjen u nogu... Ne desnom krilu borbene linije, pet mrtvih srpskih boraca dok se na njenom centralnom dijelu ništa ne zna o sedmorici naših policajaca... Na Grabežu saznajem da je onaj ranjeni borac na nosilima izvjesni Petar Štefanicki, policajac iz Prnjavora... I još nešto. Pred ambulantom na Grabežu u vreći tijelo jednog od poginulih. Pored bijele najlonske vreće, paket koji je poginulom stigao od njegovih iz Glamoča. Možda je u njemu "brus" slanine i paklo "morave"... I kora hljeba, a možda i malo pite... Nikad to neće pojesti onaj kome je to namijenjeno...

Sutra – Milan Martić, predsjednik RSK

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.