FELjTON: Devedesete - izvod iz ratnog dnevnika (13): Grabež - prvo veliko stradanje Srba
Muslimani Petog korpusa, u zasjedi na Grabežu, ubili šesnaest pripadnika Petrovačke brigade. Vidio sam ih sve u mrtvačnici u Petrovcu. Među njima sam tražio Čedu Milisavića, mog drugara sa Oštrelja. Kada su mi ga pokazali, nisam ga mogao prepoznati... Ovoliko mrtvih ljudi na jednom mjestu do sada nisam vidio...
18. jun 1992.
Naši su zaposjeli položaje prema Bugojnu. Dio komande smjestio se u nekadašnju Titovu vilu u Koprivnici. Sjedimo u kožnim foteljama. Možda u istim onima u kojima su sjedili Tito, supruga mu Jovanka, te Branko Mikulić, Hamdija Pozderac...
Iza mene jedan oficir u uniformi. Najpametniji su među onima koji su potegli za krađom svega i svačega. Taj razbija okvire u kojima su slike naših najpoznatijih slikara i umjetnika. I onako u rolama, slaže ih u ranac. Kažu da svaka od njih vrijedi od pet stotina do pet hiljada maraka.
Sa kamionima se odvozi namještaj. Pljačka se nemilice.
21. jun 1992.
Prvi put idem na Grabež ponad Bihaća. Gore već uspostavljene linije. Niko ništa ne zna, ali svi rade ponešto. Na putu kod Volarica, obraslom paprati, nailazimo na ostatak zapaljene "stodesetke", naše vojske. U njoj je, poslije zasjede koju su postavili muslimani iz Bihaća, ubijeno pet Srba, pripadnika rezervnog sastava naše policije. Ovo je prvi napad bihaćkih muslimana i naš prvi veliki ratni gubitak.
Na Grabežu zatičem Petrovčane. U rovovima su, ali im i dalje ništa nije jasno. Hrane, oružja i municije ima dovoljno... Ali nedostaje puno štošta drugog. Dragišić i drugovi mu kažu da se "mora sarađivati i reći ljudima šta nam je cilj..." Sreo sam i nekoliko ljudi u civilnim odijelima koji su, sa oružjem "na gotovs" zaposjeli i rovove. Pitam jednog od njih šta mu je zadatak odnosno šta je dobio za zadatak... On sliježe ramenima i smije se.
5. jul 1992.
Danas u komandi Drugog krajiškog korpusa velika frka. Neko od srpskih boraca odsjekao je uvo zarobljenom hrvatskom vojniku. Kažu mi da je Ratko Mladić zbog toga "urlao od bijesa"... Dodaju i to da je taj srpski borac bio "dobro pod maliganima"...
11. septembar 1992.
Gore za stolom sjede, zajedno, i predsjedavaju Ratko Mladić i Grujo Borić, komandant Drugog krajiškog korpusa VRS. Međutim vojno-političko savjetovanje predstavnika dvanaest opština u zoni odgovornosti korpusa nije moglo da počne bez Drage Kneževića, domaćina i predsjednika opštine. Ratko Mladić je tek i to u trećem pokušaju, prijeteći čak i Vojnom policijom, "privolio" Kneževića da ipak dođe. Bilo je jako mučno sve to gledati, a pogotovo kasnije i slušati diskusije.
Iako se već tri-četiri mjeseca govori o dubokom jazu između vojske i civilne vlasti, ja to nisam mogao vjerovati. Posebno ne nekim tvrdnjama po kojima opštinska vlast nastoji, i to svim silama, otjerati komandu korpusa iz Drvara.
Hoće li nas sve ovo dovesti do dobra?
22. septembar 1992.
Prve velike žrtve na bihaćkom ratištu. Muslimani Petog korpusa, u zasjedi na Grabežu, ubili šesnaest pripadnika Petrovačke brigade. Vidio sam ih sve u mrtvačnici u Petrovcu. Među njima sam tražio Čedu Milisavića, mog drugara sa Oštrelja. Kada su mi ga pokazali, nisam ga mogao prepoznati... Ovoliko mrtvih ljudi na jednom mjestu do sada nisam vidio... Strah me je od odmazde i srljanja koje nas može skupo koštati.
(Sutra: Gori Titova pećina u Drvaru)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
