“Vinski soneti” Ranka Pavlovića slave hedonizam i životnu energiju
Banjaluka - U proteklom ratu, čije ožiljke nosimo i čije ožiljke će nositi i naše potomci, bilo je mnogo toga pred čim pjesnik nije mogao ostati ravnodušan - morao je o tome nešto da kaže, morao je stihom da iskaže svoj bol i svoj protest. Ja sam tada neke od tih tema iskazao sonetom. Sonet se pokazao kao neka forma koja tu patnju možda može najpotpunije iskazati.
Rekao je ovo Ranko Pavlović na promociji svoje nove zbirke “Vinski soneti”, koja je održana u vijećnici Banskog dvora Kulturnog centra u organizaciji Udruženja za promociju i popularizaciju književnosti “Imperativ”.
Moderator večeri je bila Vanja Šušnjar-Čanković, a o zbirci su govorili recenzent Željka Avrić i autor.
Vino je opjevano u epskim i ljubavnim pjesmama, a Ranko Pavlović je rečenicama u uvodu ovog teksta otkrio zašto se opredijelio baš za sonet kao književnu formu. Osvrnuo se i na druge svoje zbirke soneta.
- Zbirka “Kosti i sjeme” nije u cjelini sonetna, nego u sebi sadrži dvadesetak soneta. Književna kritika je pišući o toj zbirci istakla upravo te sonete, smatrajući da su bolji dio knjige. Poslije toga bavio sam se ne monasima i monaškim životom, nego monaškim odnosom prema onome čime se bavim, tako je nastala zbirka pjesama “Monaški soneti” - rekao je Pavlović.
Pavlović je kazao da se za vino počeo zanimati slušajući savjet svog ljekara.
- Počeo sam da pijem vino, poslušavši savjet svog ljekara, ali nikad puno - čašu ili dvije. Kada sam to božansko piće počeo da pijem, shvatio sam da postoje pića koja krijepe tijelo, kao što je dobro popiti domaću rakiju, ali i kada je vani toplo dobro je popiti pivo, ali vino je okrepa za dušu. Vino je pričesno piće, obredno piće, u svakoj kapljici vina čovjek može naći zrnce sunca. Vino kao tema je izabralo sonet da se kroz njega iskaže - kazao je Pavlović.
Vino, kako je objasnio Pavlović, predstavlja i sam život.
- Vino predstavlja život, ali onakav kakav bismo mi željeli da nam bude. Ja nikad nisam sreo ili negdje pročitao vijest da su se negdje napili vina pa se potukli, nisam vidio da se neko opio vinom pa ubio nekoga. Mislim da vino oplemenjuje i možda je u tome suština, ali ima i do našeg odnosa prema vinu. Ne treba ga shvatati kao piće nego kao okrepu. Uvijek je čaša bitnija za okrepu duše nego boca - istakao je Pavlović.
“Vinski soneti” slave hedonizam, strast i, kako kaže Željka Avrić, predstavljaju apoteozu životu i životnoj energiji.
- Ovom zbirkom Ranko Pavlović zapravo nastavlja svoju poetiku savršene jednostavnosti. U stvaralaštvu Ranka Pavlovića ja najviše volim to što od puke slučajnosti, sitnice, naoko samo detalja, on gradi priču, pjesmu. Kada uzmemo samo naslove i teme njegovih zbirki, vidimo da u književnosti nema malih i velikih tema - objasnila je Avrićeva.
Riječ recenzenta
- Vino ima moć da uzvisi čovjeka, podari mu vedrinu i govornički dar, da otvara put do ženskih srca, sklapa primirja, nalazi prijatelje. Vino je piće i radosti i žalosti. Njime proslavljamo rođenje djeteta, obilježavamo uspjehe i različita slavlja, ali i ispraćamo na posljednji počinak. Vino simboliše i nevinu Hristovu krv i mnogo toga još - navela je Avrićeva.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
