Vaskršnje druženje članova Zavičajnog kluba "Izvor" u Do
Glas Srpske
Vaskršnje druženje članova Zavičajnog kluba "Izvor" u Do
Kada je na scenu izašao guslar Nenad Čađo, nastao je urnebes, jer, Čađo pjeva "istoriju" ne samo zavičaja, već i srpskih prostora
DOBOJ - "Poletjelo jato golubova od Zenice pa do Podlugova"... "Sarajevsko polje i planina, tu ostade moja đedovina"... "Podlugovi, Ilijaš i Breza, tu se moja rodila princeza"...
Ovako su svojevremeno u svom zavičaju na svetkovinama i okupljanjima pjevali stanovnici sarajevsko - zeničkog regiona. Sa mnogo veselja, iz srca i duše. Tako se prije nekoliko večeri zapjevalo i u Doboju, na vaskršnjem druženju članova Zavičajnog kluba "Izvor". Pjevali su nekadašnji žitelji mjesta od Sarajeva do Zenice, koji su već desetak i više godina stanovnici Doboja.
Pjesmu su poveli članovi muške pjevačke izvorne grupe Milorad i Nenad Čađo, Ilija Karać, Stojan Golubović, Dragiša Bodiroga, Milan Jovanović, Boro Banduka, a onda su se nota prihvatili i ostali. Slušali su se, bogme, i ženski glasovi. Kada su se oglasile Rosa Jovanović, Rajka Karać, Boranka Vidović, Jelica Dačić i Milkica Karać "Dođi lolo livadom i ladom, dosada si dolazio kradom"... "Zapjevajmo jaranice glasno, nek' se znade iz Zenice da smo"... svi gosti ovog druženja su ih u glas pratili.
Kada je na scenu izašao guslar Nenad Čađo, nastao je urnebes. Jer, Čađo pjeva "istoriju" ne samo zavičaja, već i srpskih prostora.
- U Švajcarskoj sam 36 godina, a svaki put dođem u Doboj na ovakva okupljanja. Supruga mi je iz ovih krajeva, iz Bušletića, sa Trebave. Doboj je divan i može se reći čist grad, ima u njemu dosta dobrih ljudi. A oni me često inspirišu da sviram gusle. To je ljubav i prema poeziji i prema zavičaju - kazuje Čađo.
Posebnu pažnju privukle su Dragana Dačić i Goran Šuvira koji su na druženje došli u narodnoj nošnji.
- Nas dvoje smo nekad živjeli u Zenici, sada smo ovdje, a nošnja je sa Romanije. Nosimo je na našim druženjima, na feštama sličnim ovoj, kada se sakupi narod dobre volje i raspoloženja - pričaju njih dvoje.
Sve je na slavlju odisalo prijatnom, intimnom atmosferom, s osjećajem da slavljenici nisu u Doboju, već negdje u Ilijašu, Visokom, Sarajevu, Zenici...
- To nama i jeste cilj. Njegujemo prije svega naše izvorne, narodne i guslarske pjesme, kulturu i duh naroda srpskog. Zato smo lani i osnovali Zavičajni klub "Izvor", u kome su Srbi koji su nekada živjeli na prostoru sarajevsko-zeničkog regiona. Procjenjujemo da u Doboju živi oko hiljadu stanovnika sa tog prostora, od koji je 300 članova našeg kluba - istakao je predsjednik Upravnog odbora "Izvora" Stojan Golubović.
Za predsjednika Skupštine ovog kluba Simu Radića, Doboj je najljepši srpski grad.
- Ne osjećam se kao izbjeglica, već kao Dobojlija. Zadovoljni smo što smo u gradu u kome će većina nas ostati dovijeka. Ali, ne želimo da zaboravimo svoje običaje. Zato se družimo. Imamo jedno geslo, zakletvu - za druženje je malo potrebno. Što ćeš pojesti, ponesi, što ćeš piti donesi - kazao je Radić.
S. PUHALO
GOSTI IZ BIJELjINE
- Druženje u Doboju je radost i veliki događaj, jer se srećemo sa mnogom rodbinom i prijateljima sa kojima se nismo vidjeli od početka nesrećnog rata. Nadam se da će se naše druženje nastaviti i u Bijeljini gdje ćemo otvoriti izložbu narodnih rukotvorina i blaga Dragiše Bodiroge iz Doboja - kazala je predsjednik Upravnog odbora Srpskog raseljeničkog udruženja "Stari zavičaj" iz Bijeljine Nedeljko Kravljača, koji je sa prijateljima bio gost druženja u Doboju.
