Sanela Babić, direktorica Udruženja za promociju i popularizaciju književnosti “Imperativ”: Banjaluka ima ozbiljnu književnu scenu i publiku

Povod za razgovor je  4. regionalni festival književnosti “Imperativ” koji će biti održan od 30. maja do 3. juna u Banskom dvoru Kulturnom centru.

- I pored niza prepreka koje su se pojavljivale tokom organizacije ovogodišnjeg festivala, zadovoljni smo onim što smo do sada uradili i jedva čekamo početak festivala - dodala je ona.

GLAS: Da li je onlajn izdanje festivala ikad bilo u razmatranju?

BABIĆ: Onlajn razgovor sa piscem nije festival. Festival je javni događaj koji se redovno održava u nekom gradu. Naš festival je zamišljen kao mjesto susreta pisaca, izdavača, urednika i publike. Iz tog koncepta izniklo je mnogo saradnji između domaćih autora i izdavača. Pored predstavljanja autora iz regiona domaćoj publici, cilj nam je da afirmišemo naše autore u regionu. Banjaluka ima ozbiljnu književnu scenu i publiku.

GLAS: Koliko tehnologija i onlajn svijet pomažu ili odmažu književnosti i cjelokupnoj umjetnosti?

BABIĆ: Internet je beskrajan prostor u kojem ima svega “što vam srce želi”, pa i besplatnih (često ukradenih) knjiga. U tom smislu tehnologija i onlajn svijet odmažu piscima, izdavačima i prodavcima knjiga. Često kažem da je internet spasio poeziju. Zahvaljujući portalima koji se bave promocijom književnosti i autorima koji svoju poeziju ili priče objavljuju na internetu, književnost je postala vidljivija većem broju stanovništva. U najtežim danima pandemije, umjetnici i kulturni radnici bili su oni koji su dali sve od sebe da nam oplemene dane u kojima smo bili “zatvoreni”. Dok se polako vraćamo na “staro normalno” trebalo bi da vratimo i svijest o tome da produkcija kulturnih i umjetničkih programa nije besplatna.

GLAS: Šta je najveći problem s kojim se susrećete i koje su one lijepe i pozitivne strane rada na “Imperativu”, ali i u samom udruženju?

BABIĆ: Već zvuči kao fraza kada radnici u kulturi i umjetnici kažu da su najveći problemi sa kojima se susrećemo u radu – finansije. Izdvajanja za kulturu su minimalna. Rijetke su društveno-odgovorne kompanije koje podržavaju projekte iz kulture. “Imperativ” je nastao iz ljubavi prema književnosti i potrebe da se banjalučka književna scena “otvori”. U posljednjih desetak godina u Banjaluci je stasala generacija odličnih pisaca. Raduje nas svaka dogovorena saradnja između autora i izdavača na našem festivalu, svaka pozitivna reakcija publike na programe koje organizujemo i to što je u publici sve više mladih lica.

GLAS: Šta je potrebno mijenjati kada je riječ o budžetskim izdvajanjima za kulturu i umjetnost? Postoje li naznake promjene?

BABIĆ: Budžetska izdvajanja za kulturu su minimalna. Često zaboravljamo da je kultura jedan od važnih stubova društva. Činjenica je da su u proteklih dvadesetak godina umjetnici bili naši najbolji ambasadori u svijetu. Od početka našeg rada ukazujemo da su promjene neophodne. Reagovali smo na nacrt gradskog budžeta jer su izdvajanja za kulturne manifestacije bila predviđena na osnovu prošlogodišnjeg rebalansa, a veliki broj značajnih manifestacija nije mogao da bude održan prošle godine zbog pandemije. Naša primjedba je uvažena i budžet za kulturne manifestacije je vraćen na iznos koji je usvojenim budžetom predviđen za kulturu.  Međutim, samo povećanje budžeta neće riješiti probleme u kulturi dok se ne riješe sistemske stvari. Nedavno je na prijedlog Ministarstva prosvjete i kulture usvojen zakon o sticanju statusa samostalnog umjetnika i stručnjaka u kulturi. To je prvi korak ka poboljšanju. Promjene su uvijek moguće, ali ponekad je neophodno učiniti vidljivim probleme sa kojima se susreću kulturni radnici i umjetnici.

GLAS: Kako prolazi kritika i kritičko mišljenje danas? Nedostaje li nam hrabrosti u borbi za jezik, umjetnost i kulturu?

BABIĆ: Živimo u vremenu u kojem se svako ukazivanje na neki problem naziva negativnom kritikom i neprijateljstvom. Mi ne ukazujemo na problem da bismo nekoga kritikovali već da bismo pokrenuli inicijativu da se kroz dijalog radi na unapređenju i razvoju umjetnosti i kulture. Zanimljivo je da ste u pitanju upotrijebili riječ “hrabrost”. Zašto čovjek treba biti hrabar da bi ukazao da svi moramo aktivnije i više raditi na unapređenju maternjeg jezika, umjetnosti i kulture?

GLAS: Šta to stvaramo za buduće generacije? Umijemo li da se borimo?

BABIĆ: Mi se trudimo da radimo svoj posao najbolje što umijemo. To je naš način borbe za generacije koje dolaze.

Kultura i pandemija

GLAS: Da li je kultura tokom pandemije još više bačena u ćošak? Uprkos ograničenjima, brojni događaji su održavani, i to uglavnom ne događaji iz kulture - da li je kultura baš tako opasna?

BABIĆ: Tokom pandemije kulturni radnici i umjetnici su, čini mi se, bili najstrpljiviji. I danas se mjere najviše poštuju u institucijama kulture. Ne bih rekla da se kultura smatra opasnom, jednostavno zaboravljen je njen značaj za sve nas, a posebno za djecu koju odgajamo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.