Vjerujem cijenjeni sude…

Vjerujem cijenjeni sude…
Mirjana Kusmuk
01.10.2015 23:42

Skupština srpskog naroda u SRBiH 9. januara 1992. godine donijela je Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda u BiH, koja ostaje u sastavu SR Jugoslavije kao njena federalna jedinica.

Nešto ranije, 24. oktobra 1991. godine osnovana je Skupština srpskog naroda u BiH, nakon što su 14. oktobra srpski poslanici u Skupštini SRBiH preglasani. Skupština je potom raspisala plebiscit o ostanku srpskog naroda u Jugoslaviji na kojem su se Srbi u BiH u gotovo stoodstotnom procentu izjasnili "za".

Bošnjački i hrvatski politički predstavnici i poslanici nisu priznali rezultate plebiscita, poslije čega su srpski poslanici iz svih političkih partija nastavili rad u Skupštini srpskog naroda SRBiH i donijeli niz akata koji će biti pravni temelj za konstituisanje RS.

Deklaracijom o proglašenju Republike srpskog naroda u BiH, koju su donijeli 9. januara 1992. godine, de fakto je rođena Republika Srpska. Drugi važan akt koji je donesen je Ustav od 28. februara 1992. godine.

I to je istorija.  A danas? Danas je od 11 članova Deklaracije u dejtonskom Ustavu ostao važeći samo jedan,  član 5, koji govori o punoj ravnopravnosti i jednakosti naroda i građana pred zakonom i zaštiti od bilo kog oblika diskriminacije.

Suđenje

Ove sedmice u Ustavnom sudu BiH održana je javna rasprava po apelaciji  bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića za ocjenu ustavnosti članova Zakona o praznicima RS, kojim se kao Dan Republike Srpske definiše 9. januar.

Iako je suština Izetbegovićeve apelacije bila u tome da "odredbe Zakona o praznicima RS nisu u skladu sa Ustavom BiH, jer negiraju osnovne vrijednosti ustavnopravnog poretka BiH", zanimljivo je da je tek kasnije otkrio da ova suštinska teza ne stoji i da je Zakon o praznicima RS ustavan, zbog čega mu je preostao još samo jedan argument, a to je datum 9. januar, dan kada se obilježava pravoslavni vjerski praznik. 

Zato je svoje argumente i temeljio na samo jednoj činjenici, a to je da je navodno riječ o vjerskom, a ne sekularnom prazniku, jer se 9. januara obilježava i krsna slava Sveti Stefan, što "vrijeđa vjerska osjećanja građana RS nesrpske nacionalnosti".

Izetbegovićevi advokati su se tokom izlaganja pozivali na ocjenu Venecijanske komisije da bi "9. januar, kao datum kada se obilježava Dan RS, mogao biti diskriminirajući, jer je tog dana 1992. usvojena Deklaracija o proglašenju Srpske Republike BiH", ali su odustali od teze da je sam Dan RS "neustavan".

Kako je moguće da Izetbegović nije znao da je obilježavanje Dana RS u skladu sa Ustavom BiH, jer entiteti imaju pravo da obilježavaju svoje praznike? Koji pravnik mu je pisao apelaciju, a da ga nije obavijestio o toj najbitnijoj činjenici u njenom sadržaju?

Upravo ta "sitnica" dovoljna je potvrda teze da je i ova apelacija samo još jedna politička ujdurma, koja u redovnim vremenskim intervalima ovdje ne posustaje više od 20 godina.

Kada je ostao bez suštinskog argumenta apelacije, Izetbegovićev pravni tim u toku rasprave kao jedini argument zbog čega bi Ustavi sud trebalo da ospori obilježavanje Dana RS iznio "očigledno učešće Srpske pravoslavne crkve u njegovom proslavljanju", navodeći da proslava počinje svetom arhijerejskom liturgijom.

Sa pravnog stanovišta jasno je da je ova teza loša, jer u Zakonu o praznicima RS 9. januar je definisan kao Dan Republike Srpske, a krsna slava i svetac Sveti Stefan (koji pada na taj dan) se nigdje u zakonu ne pominju.

Ako je tako, a jeste, jasno je da svaki sud, pa i Ustavni može da sudi samo na osnovu pravnih činjenica, pravnih akata, zakona… a ne na osnovu manifestacionih, propratnih događaja.

Ta mala činjenica još jedan je dokaz da je podnošenje apelacije politička ujdurma, koja nema zakonsko uporište.

Možda upravo to i jeste razlog zbog kojeg nikada nijedan političar iz RS nije ni pokušao da na Ustavnom sudu BiH ospori proslavljanje 1. marta kao "Dana nezavisnosti BiH" ili 25. novembra kao "Dana državnosti BiH".

Iako država BiH nema zakon o praznicima (godinama ne postoji politički konsenzus), oba ova praznika definisana su Zakonom o praznicima FBiH, a Federacija, kao i Republika Srpska, ima ustavno pravo da definiše svoje praznike.

Druga je stvar što se taj datum pokušava nametnuti kao praznik cijele BiH (kako i piše u zakonu u kojem se naziva Dan nezavisnosti BiH, a ne Dan nezavisnosti FBiH), pa se i prijem tim povodom održava u Predsjedništvu BiH, a ne u Predsjedništvu FBiH.

Ali da se opet vratimo u istoriju. Bošnjaci i Hrvati su na referendumu 29. februara i 1. marta 1992. godine dali svoj glas za nezavisnu BiH i njen izlazak iz Jugoslavije. Od izašlih na referendum njih 99 odsto glasalo je "za" izlazak SRBiH iz tadašnje države, Jugoslavije. (U zemlji apsurda to su danas najveći jugonostalgičari). Prema Zakonu o praznicima FBiH taj dan slavi se kao Dan nezavisnosti.

Nije nevažno podsjetiti da je istoga dana, 1. marta 1992. godine ispred Stare pravoslavne crkve na Baščaršiji u Sarajevu ubijen srpski svat, što je bila prva naznaka krvavog raspleta čiji smo svjedoci i žrtve, svako na svoj način.

Ali i ovdje se problem može postaviti na isti način. Ako praznik kao takav ima utemeljenje u zakonu, jer FBiH, kao i RS, ima pravo na definisanje svojih praznika, da li su manifestacione aktivnosti koje ga prate prihvatljive za sva tri naroda? 

A vijesti emitovane na taj dan kažu ovako:

"Polaganjem vijenaca, minutom šutnje i učenjem fatihe za sve borce koji su dali živote za odbranu BiH, danas je ispred Vječne vatre u Sarajevu obilježen 1. mart, Dan nezavisnosti BiH".

Ili ovako: 

"U sklopu svojih školskih aktivnosti, učenici Osnovne škole 'Đulistan' iz Lješeva kod Ilijaša, kao i prethodnih godina, obilježili su 1. mart, Dan nezavisnosti BiH posjetom šehidskom mezarju Kovači u Sarajevu, gdje su položili cvijeće i proučili fatihu na mezaru prvog predsjednika RBiH Alije Izetbegovića".

E sada, da li je učenje vjerskog obreda "fatihe", bez vršenja vjerskih obreda druga dva konstitutivna naroda, kao i posjeta djece mezarju Alije Izetbegovića na taj praznik diskriminacija? Da li možda to vrijeđa Srbe? Pa i Hrvate?

Ako je osnovni argument za Izetbegovićevu apelaciju stav Venecijanske  komisije da je "izbor 9. januara za Dan Republike Srpske, podstaknut osjećajima i događajima od značaja za samo jedan narod, dok ga druge zajednice smatraju bolnom uspomenom i kao takav može dovesti do diskriminacije", i ludom je jasno da je i "izbor 1. marta za Dan nezavisnosti, podstaknut osjećajima i događajima od značaja za samo jedan narod, dok ga druge zajednice smatraju bolnom uspomenom i kao takav može dovesti do diskriminacije". 

Isto kao što je jasno da i u ovom slučaju apsolutno (možda čak i više nego kada je u pitanju Zakon o praznicima RS) može da se primijeni i drugi stav  Venecijanske komisije da: "Ustav BiH poznaje, ne samo obavezu zaštite individualnih prava i sloboda u slučajevima diskriminacije, već i u smislu ustavnog principa jednakosti svih konstitutivnih naroda, čime se zabranjuje bilo kakva privilegija ili ekskluzivitet jednog naroda u odnosu na druga dva".

Ovo tim prije što se 1. mart uporno nameće pripadnicima srpskog naroda u BiH kao državni praznik. I što se proslavlja u zajedničkim institucijama države, kakva je Predsjedništvo BiH. I što se na njegovom obilježavanju vrši samo muslimanski vjerski obred iako 1. mart ne pada ni na jedan muslimanski vjerski praznik.

Slava, svjetska baština

Zanimljivu tezu u Ustavnom sudu BiH prilikom rasprave o Izetbegovićevoj apelaciji iznio je jedan od članova delegacije Narodne skupštine RS, istoričar Željko Vujadinović. On je na osnovnu zamjerki "optužbe" o navodnom vjerskom karakteru Dana RS govorio o samom svetitelju koji "pada" toga dana.  Iznio je podatak da je sveti Stefan Jevrejin, zaštitnik sirotinje, kojeg slave svi hrišćani. Ali i to da su svi i srpski vladari, kao i vladari srednjovjekovne Bosne uz lično ime nosili i ime Stefan, pa tako i najpoznatiji od njih Stefan Tvrtko I Kotromanić.

Ali ono što nikako nije jasno u cijeloj toj priči, jeste zbog čega Izetbegovića ili bilo koga drugog vrijeđa krsna slava koja je simbol zajedništva, druženja, dan kada su se i ovdje u BiH oduvijek za istom trpezom rado okupljali i rodbina, i komšije, i prijatelji, bez obzira na to koje su vjere bili. 

Ima još jedna mala činjenica na koju su svi zaboravili. Srpska krsna slava lani je uvrštena na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasljeđa cijelog čovječanstva. U dokumentaciji koju je UNESCO usvojio ukazuje se na značaj slave u srpskom narodu, prije svega kao simbola zajedništva i ističe da se sam slavski obred sastoji iz prethrišćanskih, hristijanizovanih i hrišćanskih elemenata, što podržava kulturnu raznolikost čovječanstva.

Biće da Bosna nije čovječanstvo.

A baš zbog onog 1. marta nastala je možda jedna od najjugonostalgičnijih ispjevanih pjesama: "Danas je dan, Dan Republike/I stara kaže Dragane šuti/Skrati jezik mogu te čuti". Pa ne mogu se baš tako ubiti svi naši dani. Jednostavno, nije realno.

Kolumne Komentar dana

© Glas Srpske 2012 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica