Српска тробојка на Aндима

Глас Српске
Српска тробојка на Aндима

Петочлана експедиција из Српске освојила највиши врх америчког континента и српску тробојку развила на 6.962 метра изнад мора издигнутој Aконкагви, краљици чувених Aнда

Srpska trobojka na Andima Srpska trobojka na Andima PRVA zvanična ekspedicija iz Republike Srpske uspješno je 10. marta, u 13.30 časova po lokalnom vremenu osvojila najviši vrh američkog kontinenta i srpsku trobojku razvila na 6.962 metra iznad mora izdignutoj Akonkagvi, kraljici čuvenih Anda. Planinarska družina iz Srpske, u kojoj su bili Paljani Mladen Lukić, Milan Kovačević i Bojan Minić, te Srđan Vasić iz Prijedora i Slobodan Simikić iz Bijeljine, tako je napravila značajan iskorak i podigla nivo alpinističkog sporta u BiH, dokazavši brojnim "nevjernim Tomama" da su i alpinisti iz boljeg dijela ove zemlje kadri organizovati uspone na najviše svjetske planinske vrhove. - Na vrh su se zajedno sa mnom ispeli Slobodan Simikić i Milan Kovačević dok su Srđan Vasić i Bojan Minić odustali na nadmorskoj visini od 5.500 metara zbog manjih problema, što nikako ne znači i neuspjeh, jer su ostvarili vlastite visinske rekorde - kaže na početku razgovora za naš list Mladen Lukić, ističući odmah na početku da je uspješan pohod na Akonkagvu veliki uspjeh za alpinistički sport u Srpskoj, ali i paljansko Planinsko društvo "Javorina", koje je i organizovalo i osmislilo akciju pod nazivom "Srpska na krovu Amerike". Utisci se, kaže, još sabiraju, ali i odmah konstatuje da su svi učesnici ekspedicije već na početku bili oduševljeni Argentinom i svim onim što su vidjeli u ovoj, kako kaže, predivnoj zemlji. - Bilo da je riječ o Buenos Ajresu, u koji smo stigli 23. februara ili Mendozi, u kojoj smo obavljali posljednje pripreme za uspon, preovladava zaključak da smo bili u prilici vidjeti izuzetno čiste gradove, što će možda neke i začuditi, s obzirom na to da smo sve donedavno slušali priče o Argentini kao zemlji koju pogađa velika ekonomska kriza i sve što uz to ide - govori Lukić i dodaje da su tamošnje ulice pune života, prijatnih lica... Vraćajući priču na sam alpinistički poduhvat, kaže da su upravo u Mendozi nabavili dozvole za ulazak u Nacionalni park Horkopes i uspon na Akonkagvu, kupili neophodnu opremu i iznajmili mule, što ističe kao veoma važan detalj, a s obzirom na činjenicu i da se bazni logor, smješten na 4.300 metara nadmorske visine, naziva upravo po ovim životinjama - Placa de Mulas, što bi u bukvalnom prevodu na srpski jezik značilo - Trg mula! - Nismo imali vodiča, a zahvaljujući izuzetno povoljnim vremenskim uslovima i fantastičnoj vidljivosti, Akonkagvu smo usvojili potpuno samostalno, a čini mi se da je iskustvo Slobodana Simikića bilo presudan faktor da sve protekne u najboljem redu - kaže Mladen Lukić. Ne zaboravlja da pomene i jedan olujan dan, opisujući nevrijeme na Andima kao nešto nestvarno za naše pojmove i situaciju u kojoj se na trenutak zaboravljaju sve pripreme psihološke prirode, koje se sprovode prije puta u planinske masive, za koje unaprijed znate čime vas mogu "počastiti". - Znali smo gdje idemo i šta nas može snaći, ali taj doživljaj se ne može opisati riječima, baš kao što iz užbenika, brošura, ili uz pomoć interneta ni mi nismo mogli saznati kako zaista izgleda andska oluja. Neugodno iskustvo, ali je, srećom, sve trajalo samo jednu noć - prisjeća se Lukić najneugodnijeg detalja sa putešestvija u oblake Južne Amerike. Govoreći o samom osjećaju na vrhu, kaže da je pomalo nestvaran i da je lično, iako nikada nije bio u koži astronauta, pomislio "da hoda po Mjesecu". - Na vrhu smo se zadržali nešto manje od jednog časa, a onda je uslijedio povratak, koji nam je čak i teže pao, s obzirom na fizičku iscrpljenost, ali i činjenicu da smo nosili opremu za pet članova - objašnjava Lukić, naglašavajući da je prijatno iznenađen spremnošću koju je pokazao dvadesettrogodišnji Milan Kovačević, koji je, iako najmlađi, i ponajbolje podnio sve napore na putu do krova Amerike. Planinari iz Srpske ne zaboravljaju da izraze zahvalnost i najboljem srpskom planinaru Draganu Jaćimoviću koji im je pred put dao mnoštvo korisnih savjeta, ali i Vladi Republike Srpske, pokrovitelju akcije "Srpska na krovu Amerike". Svoj, ali i uspjeh alpinizma Republike Srpske proslavili su u Mendozi uz roštiljske specijalitete od nadaleko čuvene argentinske govedine. Nekoliko dana poslije posjetili su i susjedni Čile, dajući sebi malo odmora i oduška pred nove ambiciozne poduhvate. - Planinarsko društvo "Javorina" Pale već radi na novom projektu pod nazivom "Srpska iznad 8.000 metara nadmorske visine" i plan je da već u avgustu krenemo u osvajanje vrha Čo Ju na Himalajima od 8.200 metara. To bi bila i posljednja stepenica na putu osvajanja krova svijeta Mont Everesta, koji ćemo, nadam se, "napasti" u toku 2008. godine - zaključuje dvadesetosmogodišnji planinar iz Pala Mladen Lukić. Srđan ŠEKARA RUSI Na Akonkagvi su se, iza naše pojavili i članovi alpinističke ekspedicije iz Rusije, a zatim i Francuzi, koji su u polovičnom broju izišli na krov Amerike, pošto su, takođe, neki članovi njihove ekipe ranije odustali od uspona do samog vrha. - U tom periodu, Akonkagva je bila i cilj engleskih planinara, ali se njihov pohod okončao neuspješno, odustajanjem - govori Mladen Lukić. MENTALITET - Oduševljava mentalitet Argentinaca, jer jednostavno nema namrgođenog lica na ulicama, niti možete primijetiti bilo kakvu odbojnost - kaže naš sagovornik. Govoreći o njihovom odnosu prema globalnim dešavanjima, veli da su iz razgovora zaključili kako baš i ne vole Ameriku, niti mrze Osamu bin Ladena, dok je ljubav prema Englezima "spakovana" pod navodne znake. - Foklandska ostrva nazivaju Las Malvinjas, a česta pojava koju smo mogli vidjeti su i odjevni predmeti na kojima je slika ovih ostrva obojenih u plavo-bijelu boju argentinsko nacionalne zastave. Što se nas tiče, nisu baš mogli da se prisjete šta bi to mogla da bude Srpska, ali im je sličnost naziva širila osmijeh na licu i donosila odgovor: A, Srbija... 6:1 na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj!

Пратите нас на нашој Фејсбук и Инстаграм страници и Твитер налогу.

© АД "Глас Српске" Бања Лука, 2018., ISSN 2303-7385, Сва права придржана