Dobri domaćini

Dobri domaćini
Mirjana Kusmuk
17.07.2015 01:15

Vječno se kod nas prepričavalo kako se u Japanu samoubije vozač ako voz kojim upravlja zakasni na odredište jedan minut. Taj primjer odgovornosti i viteštva iz ove perspektive izgleda kao naučna fantastika.

 Ovdje su rijetki "luzeri" spremni da preuzmu odgovornost i stanu ispred onih kojima rukovode. Ovdje se odgovornost uglavnom prebacuje. Kao i vlastiti neuspjeh i neznanje. Uvijek je kriv neko drugi ili prethodnik ili potčinjeni. I taj princip koji važi od vrha do dna. Od kioska do javnog preduzeća. Od opštine do države. A ako je to tako, a jeste, koga onda uopšte čudi ponašanje institucija tačnije pojedinaca na njihovom čelu poslije napada na premijera Srbije Aleksandra Vučića u Potočarima?

Ubij, zakolji.....

Premijer druge države, štićena ličnost, VIP zvanica "visokog rizika" napadnut je i izvrijeđan u ovoj državi, a da niko nije ni pomislio da ne mora baš kao Japanac sa početka teksta da se ubija, ali bi mogao da podnese ostavku. I ne samo to.

Ministar bezbjednosti je za napad na Vučića optužio SIPA (dobro mu došlo jer već dugo smjenjuje njenog direktora). SIPA je optužila Direkciju za koordinaciju policijskih tijela. A Direkcija za koordinaciju policijskih tijela obezbjeđenje Aleksandra Vučića (iz rubrike vjerovali ili ne).

Direktor Direkcije za koordinaciju Mirsad Vilić povlačeći raniju izjavu da je za "napad u Srebrenici krivo Vučićevo obezbjeđenje", tucajući -  mucajući pred TV kamerama izustio je novu glupost. On, Vilić, kao stari i iskusni policajac (kako je sam sebe predstavio) rekao je kako je Vučićevo obezbjeđenje pogriješilo, jer eto nije trebalo da ga spašava izvlačeći ga uzbrdo, nego nizbrdo. Da nije žalosno, bilo bi baš smiješno. I koliko moraš da se praviš lud da to kažeš? Ili je ipak stvar u nečem drugom?

Prosto je nevjerovatno koliko je bilo propusta u obezbjeđenju premijera druge države koji je, i ludom je jasno, bio najrizičniji gost u Potočarima. Odavno je primjetno da u ovoj državi novine niko ne čita, a posebno ne oni o kojima pišu. Ili ako i čitaju to rade krijući, praveći se da nisu pročitali. A da su čitali, da su primili k znanju i bili odgovorni prema sebi i građanima (kojim porezima i drugim nametima deru kožu da bi obezbijedili svoja visoka primanja i privilegije) znali bi da se priprema skandal u Potočarima. Mediji su i ovoga puta odradili policijskih posao. I ovoga puta mediji su saznali da će u Srebrenici za Vučića biti "gusto". Da se nešto sprema od 17 policijskih agencija, koliko ih ima u BiH, upozorila je jedino policija RS. Ali ni njih niko nije čuo.

Svaki prosječni građanin, gledalac dnevnika i povremeni čitalac novina, znao je da je situacija nakon niza događaja u bliskoj prošlosti malo je reći uzavrela. Na stranu viktimizacija, na stranu mržnja i neuspjeli milioni maraka donacija bačeni na projekte pomirenja. Na stranu osjećaj Bošnjaka da su oni izuzeti od procesuiranja za ratne zločine. To je za neki drugi put.

Svakoj budali bilo je jasno da dodatni rizik za Vučića u Srebrenici predstavlja to što je Naser Orić po potjernici Srbije bio koju sedmicu prije toga uhapšen u Švajcarskoj. Da dodatni rizik za Vučića u Srebrenici predstavlja to što je Bakir Izetbegović koji dan ranije otkazao dobrodošlicu predsjedniku Srbije u Sarajevo zbog Orića. Da dodatni rizik za Vučića u Srebrenici predstavlja to što je koji dan ranije Rusija uložila veto u Savjetu bezbjednosti na britansku rezoluciju "pomirenja" koja nas je (dokazano u praksi) baš "izmirila". 

Svakoj budali jeste, ali onima koji su bili zaduženi za bezbjednost nije ili su se svjesno i odgovorno pravili ludima po zadatku?

O propustima policije u Srebrenici mogla bi se napisati studija. Kako i zašto staza kojom se kretao premijer Srbije i na kojoj je napadnut sa 50 metara sužena na 30? Kako i zašto trasu prolaska između 30.000 ljudi i visoke zvanice nije obezbjeđivao policijski kordon, nego tanka žuta trakica? Kako i zašto je posao policije radila privatna zaštitarska firma savjetnika Bakira Izetbegovića (sukob interesa?) koja je u majicu redara obukla i sina Nasera Orića Amara? Kako i zašto je  omiljenog gosta premijera Turske čuvalo 11 naoružanih pratilaca, a najomraženijeg gosta premijera Srbije dvojica razoružanih pripadnika MUP-a RS i to u civilu? Kako i zašto Direkcija za koordinaciju policijskih tijela nije dozvolila MUP-u RS da obezbjeđuje Vučića, kao i unutrašnjost groblja? Kako i zašto je predsjedavajući Savjeta ministara Denis Zvizdić, koji nema nikakve ingerencije nad policijskim agencijama, dan uoči komemoracije u Potočarima naložio Mirsadu Viliću da pripadnici MUP-a RS ne štite premijera Srbije?  Kako i zašto se odmah na  početku komemoracije obezbjeđenje iz Direkcije za koordinaciju policijskih tijela sklonilo sa ulaza i tako narušilo čitav sistem zaštite? 

Sva ovo jasno podgrijava sumnju da napad na premijera Srbije nije bio spontan, nego organizovan i unaprijed isplaniran.

Zato ne čudi da danima nakon što su mediji objavili snimke na kojima su identifikovali napadače nijedan od njih nije saslušan, a kamoli uhapšen. Za one što su urlali "Ubij četnika", "Ubij Vučića", što su pozivali na linč i ubistvo, policiju i tužilaštvo tek nije briga. O njima niti ko govori niti ih ko privodi.

Napadači

Dok tužilac i sve policije traže NN lica, mediji su identifikaciju davno završili. Alen Kominlija, uposlenik protokola Savjeta ministara i bivši bodigard Alije Izetbegovića bio je taj koji je premijera Srbije izručio napadačima. Napadač i organizatori napada su i Mirsad Ćatić, Almir Merdić i Asim S. Svi oni vide se jasno na snimcima napada. Isto kao što se vide i drugi ljudi koji jurišaju na Vučića sa službenim akreditacijama oko vrata.

Kako onda očekivati da policija i tužilac koji danima neće da pohapse one koje su umjesto njih identifikovali novinari, uopšte utvrde ko stoji iza napada na premijera Srbije, ko ga je režirao i ko je napisao scenario za javni linč? A sve činjenice izvan svake razumne sumnje pokazuju da neko jeste.  

I dok se odgovorni u BiH peru od odgovornosti i kao "dobri domaćini" prebacuju je na gosta, i u Srbiji oni neskloni Vučiću i njegovi politički protivnici optužuju ga za medijski spin nakon napada u Potočarima.

Šta i ako je tako? Šta i ako Vučić diriguje medijima i preko njih identifikuje napadače? Nije lijepo podrgrijavati strasti to je jasno, ali to nije naš problem.

Treba biti pošten, jedna činjenica je nepobitna a to je: na teritoriji BiH, na jednom važnom skupu napadnut je i linču izložen premijer druge države. Da je premijer druge države (kako se jasno vidi na snimcima) jedva, zahvaljujući sposobnosti vlastitog obezbjeđenja a ne organa reda zemlje u kojoj je gost, izvukao živu glavu. I da neko za to mora da odgovora. Da je neko isti dan trebao biti uhapšen. 

Razvodnjavanje slučaja, izjave tipa one profesora Esada Durakovića da je "Vučić sjajan manipulator kojem se ne treba izvinjavati" i da je politički kapitalizovao napad u Potočarima nisu tema za ovdašnje prilike.

Tema za nas je ko će, kada će, hoće li podnijeti ostavku zbog propusta u obezbjeđenju skupa u Potočarima?

Ko će, kada će, hoće li ikada uhapsiti napadače na visoku zvanicu, premijera druge države?   

Ko će, kada će, hoće li ikada otkriti nalogodavce i režisere "dobrodošlice" priređene premijeru druge države?

To je obaveza svake države, a posebno one koja "gine" da je država. Jer država to je: besprijekorno funkcionisanje institucija i munjevita zaštita pravnog poretka.

A o lijepom vaspitanju, o izjavi Rasima Ljajića da "svako neprijateljstvo prestaje kada vam neko dođe na dženazu, na sahranu", o moralu, etici, vjerskim običajima razgovara se tek na stepenu razvoja društva koji je mnogo viši od kamenog doba u kom mi živimo. U kamenom dobu goste dočekuju kamenjem u glavu dok domaćina nema nigdje u njihovoj blizini, tačnije dok se domaćini prave da nisu ni primijetili da su gosti došli.

Kolumne Komentar dana

© Glas Srpske 2012 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica