Goran Zakarić, najbolji sportista Republike Srpske za 2021. godinu: Ostvario sam sve sportske planove

Darko Pašagić
Goran Zakarić, najbolji sportista Republike Srpske za 2021. godinu: Ostvario sam sve sportske planove

Dugotrajan aplauz, koji je odzvanjao koncertnom dvoranom Banskog dvora, kao i brojne čestitke prisutnih na završnoj ceremoniji 67. Izbora “Glasa Srpske” bile su najbolji dokaz da stručni žiri, sa proslavljenim košarkaškim trenerom Svetislavom Pešićem na čelu, nije pogriješio i da je za najboljeg sportistu u 2021. godini zasluženo izabran fudbaler Borca Goran Zakarić.

Dan poslije izbora popularni Zakara već se vratio u Hrvatsku na odmor, koji provodi sa suprugom i kćerkicama. Putovao je veći dio noći da bi se našao u društvu najmilijih i sa njima proslavio, po njemu, jedan od najljepših momenata u sportskoj karijeri.

- Nekoliko dana ranije ljudi iz “Glasa” su me obavijestili da sam ušao među deset najboljih i da treba da se pojavim u Banskom dvoru. Iskreno, nisam planirao da prekinem odmor sa porodicom, ali iz poštovanja prema najstarijem listu u Srpskoj, kao i zbog odlične saradnje sa novinarima u sportskoj redakciji, poziv nisam mogao da odbijem. Nisam očekivao da ću biti najbolji i bio sam malo zatečen kada sam morao da kažem nekoliko rečenica kao pobjednik ovogodišnjeg izbora. Nadam se da sam se dobro snašao - rekao je kroz smijeh Zakarić.

GLAS: Šta Vam znači priznanje za najboljeg sportistu Republike Srpske?

ZAKARIĆ: Sada mogu da kažem da sam ostvario sve svoje sportske planove. Priznanje za najboljeg sportistu Republike Srpske bilo je nešto što mi je nedostajalo u karijeri.

GLAS: Zbog loma desne noge u osnovnoj školi postali ste ljevak. Da li je bilo teško da se na to priviknete i da li bi karijera možda bila uspješnija da ste ostali dešnjak?

ZAKARIĆ: U drugom razredu osnovne škole na igralištu se desio nesrećan slučaj i zadobio sam vanjski prelom desne noge. Bolnica, potom gips tri mjeseca od stopala do iznad koljena. Oporavak je bio spor, ali sam uspio da se vratim. Gledajući moju braću i društvo ispred kuće kako uživaju igrajući fudbal, praktično na štakama sam počeo igrati lijevom nogom. I tako je ostalo, mada sam u svim drugim segmentima dešnjak. Teško je reći šta bi bilo da sam ostao dešnjak, ali nije ni ovako loše ispalo.

GLAS: Kako ocjenjujete dosadašnju karijeru i da li je moglo bolje?

ZAKARIĆ: Sigurno da je mogla biti i uspješnija, ali ovim što sam do sada uradio moram da budem prezadovoljan. Dva puta sam proglašavan najboljim igračem Premijer lige, osvojio sam dvije titule, sa Zrinjskim i Borcem, osvojio Kup BiH sa Željezničarem, ali i Kup Srbije sa Partizanom.

GLAS: Već sa 18 godina otišli ste iz matičnog kluba Kozare, a već sa 19 potpisali sedmogodišnji ugovor sa Dinamom. Svi su očekivali da ćete poslije toga zaigrati u nekom evropskom velikanu. Zašto se to nije desilo?

ZAKARIĆ: Otišao sam dosta mlad u Dinamo i onda su došle te silne pozajmice u Široki Brijeg, Lokomotivu, Zrinjski, Slaven Belupo. Jednostavno se nisam najbolje snašao i onda je trebalo nekoliko godina da se vratim na vrhunski nivo. Smatram da mi je nedostajala ta doza sreće, ali ne žalim zbog toga.

GLAS: Bili ste godinu dana član Partizana, a onda Vas je tadašnji trener Savo Milošević pred pripreme neočekivano precrtao. Šta je bio razlog?

ZAKARIĆ: Bio je to za mene veoma lijep period. Tu sezonu kada je trener bio Zoran Mirković igrao sam skoro svaku utakmicu u prvenstvu, Kupu, Evropi i mogu reći pružao odlične partije. Poslije nekoliko loših rezultata Mirković je odlučio da ode, a na njegovo mjesto došla je još jedna fudbalska veličina Savo Milošević. Šta se poslije toga dešavalo ni dan-danas ne znam, a zašto nisam ostao u Partizanu, morate nekog drugog da pitate.

GLAS: Kako ocjenjujete dvije posljednje godine provedene u Borcu?

ZAKARIĆ: Klub je napravio veliki iskorak na svim poljima, a tako i mora da bude jer Banjaluka zaslužuje velikana, kao što Sarajevo ima dva, a Hercegovina Zrinjski i Široki Brijeg. Evropa u prvoj sezoni, potom titula i finale Kupa i još jedna Evropa uz nesrećnu eliminaciju od Kluža, te sada poslije očajnog starta treće mjesto na polusezoni sigurno su rezultati za poštovanje. Zadovoljan sam svojim statusom, ali i igrama, jer je tome prethodio težak period u rumunskoj Univerzitatei iz Krajove.

GLAS: U januaru Vam ističe ugovor sa Banjalučanima. Da li će doći do nastavka saradnje?

ZAKARIĆ: Već smo obavili jedan razgovor  i načelan je dogovor da se moram odlučiti do prozivke 10. januara. Nije tajna da mi je cilj da pronađem inostrani angažman.

GLAS: Ko je bio Vaš najbolji saigrač u dosadašnjoj karijeri, a ko najbolji fudbaler protiv kojeg ste igrali?

ZAKARIĆ: Teško je to pobrojati, ali bih izdvojio neke. Dok sam bio u Širokom, bio je Vagner Santos Lago, a u Zrinjskom Nemanja Bilbija. U Borcu ima dosta kvalitetnih igrača i ne bih nikog posebno izdvojio da ne bi bilo ljutnje, jer su to sve moji dobri prijatelji. S druge strane, dok sam igrao u Partizanu, u plej-ofu nam je rival bio Bešiktaš. Moćna ekipa i teško je izdvojiti ko je bio bolji Rajan Babel, Pepe, Kvarežma, Roberto Soldado. Na reprezentativnom planu najbolji igrač protiv koga sam igrao je Finac Temo Puki.

GLAS: Igrali ste gotovo za sve reprezentativne selekcije BiH. Da li je na tom planu moglo bolje?

ZAKARIĆ: Igrao sam za U-17, U-19 i U-21, a za A reprezentaciju sam debitovao kod selektora Safeta Sušića protiv Lihtenštajna 2014. Dok sam igrao za Željezničar, konstantno sam pozivan u selekciju, a poslije odlaska u Partizan to više nije bio slučaj. Možda je opravdanje to što sam dolaskom Miloševića u Partizan trenirao odvojeno od prvog tima. Krivo mi je što sam izgubio status reprezentativca, ali ne gubim nadu da ću ponovo zaigrati.

GLAS: Da li je porodica bila uz Vas tokom sportskog sazrijevanja?

ZAKARIĆ: Bila je i sigurno je da će uvijek biti uz mene i na tome sam im neizmjerno zahvalan. Prije svega roditeljima, koji su u teška vremena nas trojicu braće izveli na pravi put. Neizmjerno sam zahvalan i braći, sa kojima sam svakodnevno u kontaktu, a u posljednjih desetak godina i supruzi, kao i dvjema kćerkama, koje su dale pravi smisao mom životu.

GLAS: Rano ste uplovili u bračne vode. Koliko je to uticalo na Vaš život, ali i sportsku karijeru?

ZAKARIĆ: Već sa 21 godinom sam ušao u brak i nikada se nisam pokajao. Mislim da sam donio pravu odluku i da je brak donio dodatnu čvrstinu i stabilnost u moj život. Rođenje prve kćerke, nekoliko godina potom i druge, dodatni su motiv da sve radim onako kako najbolje znam. Nema veće sreće nego kada njih dvije sa suprugom dođu na utakmicu ili gledaju tatu na televiziji i onda poslije pričaju o tome.

GLAS: Ko Vam je bio fudbalski uzor?

ZAKARIĆ: Kao dječak sam volio da gledam utakmice Milana i stvarno mi je nekako Andrij Ševčenko prirastao srcu. Bilo je tada još mnogo sjajnih igrača, poput Ronaldinja, Rivalda..., ali mi se sviđao njegov stil igre i jednostavnost kojom je postizao golove.

GLAS: Šta ste kupili od prve plate zarađene od fudbala?

ZAKARIĆ: Prvi ugovor sam potpisao u Širokom Brijegu i kao svaki klinac koji prvi put dobije neku veću lovu kupio sam sebi neke osnovne stvari, lijepu odjeću i obuću.

GLAS: Koji je Vaš životni moto?

ZAKARIĆ: Nema odustajanja ni kada je najteže. Moraš pokazati karakter i dobru i u zlu i uvijek gledati samo naprijed.

GLAS: Kakav ste čovjek u privatnom životu?

ZAKARIĆ: Sasvim normalan, opušten, jednostavan. Ne ističem se ni u čemu i živim skladan porodični život, što baš nije uobičajeno za sportiste.

GLAS: Kako provodite slobodno vrijeme?

ZAKARIĆ: Sa porodicom. Uz to, imam nekoliko hobija, među kojima je i tenis. Često odem i sa društvom na piće.

GLAS: Koja Vam je omiljena muzika?

ZAKARIĆ: Nemam omiljeni žanr i praktično mogu da slušam sve. Naravno da pri tome mnogo zavisi od raspoloženja.

GLAS: Koji Vam je omiljeni film?

ZAKARIĆ: Volim malo starije domaće filmove iz jugoslovenske kinematografije poput “Maratonci trče počasni krug”, “Ko to tamo peva”...

GLAS: Šta Vam je omiljeno jelo?

ZAKARIĆ: Teško pitanje za sportistu, jer dosta pazimo na ishranu. Kada sam na nekom dužem odmoru, tada sebi ponekad dam i malo oduška, a pica mi je među omiljenijim jelima.

GLAS: Šta možete poručiti mladim sportistima?

ZAKARIĆ: Na manifestaciji “Glasa Srpske” primijetio sam dosta mladih sportista među deset najboljih. Poručio bih im da nikada ne odustaju od svojih ciljeva i da u trenucima kada je loše moraju biti još jači. Trudom i radom sve se može postići, ali period do cilja nekada je kraći, a nekada duži. Zato moraju da budu strpljivi.

Svjetsko prvenstvo

GLAS: Šta mogu napraviti reprezentacije Srbije i Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Kataru naredne godine?

ZAKARIĆ: Samim plasmanom na Mundijal ostvaren je veliki uspjeh. Srbija dolaskom Dragana Stojkovića igra mnogo bolje i sigurno je da će se puno pitati u Kataru. Za “orlove” igraju vrhunski fudbaleri i ne bi bilo nikakvo čudo da baš daleko doguraju. Hrvatska ima kontinuitet velikih takmičenja, na SP dolazi kao vicešampion svijeta i sigurno je da se i od nje mogu očekivati dobri rezultati.

Premijer liga

GLAS: Da li Premijer liga BiH posljednjih godina ide naprijed ili stagnira?

ZAKARIĆ: Polako ide naprijed, a sigurno je da će to biti mnogo brže kada bude popravljena infrastruktura, koja nije na zadovoljavajućem nivou. Nažalost, cjelokupna situacija sa pandemijom je sigurno usporila sve aktivnosti povezane sa ovim problemom, jer je smanjen broj sponzora. Vjerujem da će sve to ubrzo leći na svoje mjesto i da će Premijer liga biti sve bolja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana