IDE GAS Zabranjeno psima i Srbima

Kad je “špica” na aerodromu, to čekanje zna da se otegne, da se po dužini približi dužini leta iz Tivta ili Podgorice za Beograd, pa je logično pretpostaviti da je Jovana Marović sa stanovitim olakšanjem pružila svoj pasoš nadležnom graničaru, odnosno graničarki. Kontrola putne isprave u normalnim uslovima traje tridesetak sekundi, pa je nakon nekog vremena Jovani Marović jasno da nešto nije okej. Saopštava joj se da joj se ne dopušta ulazak u Republiku Srbiju zbog “razloga zaštite bezbednosti Republike i njenih građana”.

Otprilike u to isto vrijeme različiti mediji počeli su da objavljuju spekulacije da je iz istih razloga ulazak u Srbiju zabranjen i sarajevskom glumcu Feđi Štukanu. O tome, čini mi se, nikad nije stigla službena potvrda, ali izgleda da veći dio javnosti vjeruje u tu informaciju.

Veliki dio srpske javnosti, što po društvenim mrežama, što po tradicionalnim medijima, osudio je ovakvu praksu srpskih vlasti. Nije to bez vraga. Teško je zamisliti čiju to bezbjednost ugrožavaju Štukan i Marovićeva. Uostalom, čak je i predsjednik Vučić rekao da ne vidi zašto u Srbiju ne može da uđe Marovićeva, a može, recimo, Viola fon Kramon.

Neobično je, međutim, da kao da niko od onih šokiranih tretmanom Štukana i Marovićeve nije primijetio da su se godinama ranije vlasti Crne Gore i BiH bahatile zabranjujući različitim srpskim umjetnicima i naučnim radnicima da uđu na teritorije ovih zemalja. Među onima koji nisu mogli da uđu u BiH bio je, primjera radi, istoričar Miloš Ković, dok je u Crnu Goru ulazak bio zabranjen čak i pjesniku Matiji Bećkoviću.

Danijel i Sergej

Slično licemjerje zbilo se posljednjih nedjelja u vezi sa akcijama hrvatske policije i graničara protiv dvojice Srba, Danijela Simića iz Banje Luke, odnosno Sergeja Trifunovića iz Beograda. Najprije su Simića, novinara i pisca, zaustavili na graničnom prelazu Bajakovo, gdje su mu zabranili da uđe u Hrvatsku. Po svoj prilici, razlog su njegovi izvještaji i reportaže iz Donbasa, mada pretpostavljam da mu nije bila olakšavajuća okolnost ni to što je on jedan od autora koji najneumornije pišu o ustaškim zločinima nad Srbima na ostrvu Pagu. Nekoliko nedjelja kasnije Sergej Trifunović je u Splitu najprije nekoliko puta privođen zbog “kršenja javnog reda i mira”, da bi zatim bio deportovan iz Hrvatske uz informaciju da mu je u idućih godinu dana zabranjen ulaz ne samo u Hrvatsku nego u sve zemlje Šengena.

Sve je počelo time što se Trifunović sa svojim psom kupao na plaži na koju je zabranjeno dovoditi pse. Pa je novčano kažnjen, a kako ga je Bog dao sklonog digitalnom i svakom drugom egzibicionizmu, odlučio je da tu činjenicu podijeli sa svojim foloverima. Kako živimo u epohi gdje se ogromna većina medija pretvorila u radikalnu metastazu fenomena koji se nekad nazivao “Radio Mileva”, nema ko se nije dokačio tog relativno sitnog i bizarnog incidenta.

Kao u onom famoznom “mimu”: sve je brzo eskaliralo. Fasovao je Trifunović još dvije-tri kazne, pa mu na to još “nakačili” zabranu ulaska u Hrvatsku i ostale zemlje Šengen zone. U jednom postu na “Instagramu” uporedio je hrvatsku policiju sa NDH “snagama sigurnosti”, što ga je izložilo dodatnim atacima.

Interesantno je da je dominantna reakcija javnosti na sve što se desilo Trifunoviću bilo: likovanje. Oni kojima je politički odbojan (a on je, ne zaboravimo, doskoro bio predsjednik jedne političke partije) radovali su se što mu se o glavu obila njegova naklonost hrvatskoj obali. Previše ih je puta Trifunović dosad razočarao da bi u njemu uopšte vidjeli paradigmu Srbina i Srbije. Oni drugi, koji su Trifunoviću politički bliski, čak i funkcioneri stranke u kojoj je donedavno bio predsjednik, od njega su oprali ruke.

Čak i kasnije, kad je tema sa društvenih mreža prešla u tradicionalne medije, gotovo niko nije podržao Trifunovića, gotovo niko nije upitao: Kakva je logika da Trifunović ne može da uđe u Švedsku ili na Maltu zato što je rekao da se hrvatska policija prema njemu ponašala - ustaški?! Ne djeluje baš uvjerljivo da Hrvatska ima diskreciono pravo da odluči može li Trifunović da ulazi u druge zemlje članice EU. Uostalom, pomenuti Danijel Simić je samo koji dan nakon što mu je uskraćen ulazak u Hrvatsku najnormalnije otišao u Italiju.

Kako je to moguće? Jedan razlog je ta već notorna i drastična podjela srpskog društva, gdje se onaj koji je doživljen kao “njihov” ne smatra dostojnim ni principijelne odbrane. Drugi razlog je privlačnost ideje kako “i bogati plaču”. Ljudi zavidni Trifunoviću na njegovoj umjetničkoj ostvarenosti, na novcu, na slavi, na popularnosti, likuju jer mu se i takvom desilo nešto neprijatno.

Fora

Da se razumijemo, naravno da zakoni treba da važe i za Sergeja Trifunovića kao i za svakog drugog. To što je on slavan ne znači da na sudu treba da bude privilegovan. Ali isto tako, to što je slavan ne znači ni da na sudu treba da bude obespravljen i hendikepiran. U svim silnim tekstovima o Trifunovićevom “incidentu” nigdje da se neko raspita u splitskoj redarstvenoj postaji koliko često su ljudi kažnjavani jer su se na toj konkretnoj plaži kupali sa psom, koliko često je na njima “trenirana strogoća”, koliko često je nekom zabranjen ulaz u zemlju jer se malo žešćim vokabularom sprdao i jer je pravio pomalo hiperbolične istorijske analogije.

Kad bi Republika Srbija “pročešljavala” objave na društvenim mrežama u kojima se njena današnja vlast, njena policija i vojska porede sa fašističkim vlastima i fašističkim formacijama, ona bi mogla da zabrani ulaz maltene polovini umjetničke i intelektualne “kreme” među Hrvatima, Bošnjacima i Crnogorcima. Ima među takvima i Srba, ali Srbi su uglavnom državljani Srbije, pa im se ulazak u sopstvenu zemlju ne može zabraniti.

Uostalom, Sergej Trifunović jeste neko za koga se uobičajeno kaže da “nema dlake na jeziku”. I jeste on napisao svašta pomenuvši i Francetića i crne uniforme i kopilad i “Loru” i struju i vlaške brabonjke i Blajburg. Ali bi se ipak moglo reći da je nastupio ponešto suzdržano. Nije, naime, potegao foru koja se sama od sebe nameće, a koju sam ja, eto, stavio u naslov ovog teksta: Zabranjeno psima i Srbima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.