IDE GAS Od demokratije do diktature za pola godine

Ako o tome znam više od zainteresovane prosječne osobe, to je primarno zasluga rada na prevodu obimne Hitlerove biografije koju je prije nekoliko godina napisao ugledni britanski istoričar Brendan Sims. Hitler je postao kancelar 30. januara 1933. i nikad do smrti nije više predao vlast. Netačne su, međutim, teze da je njemačko društvo konsenzualno stajalo iza njega. I kad je bio najjači, za njega i njegovu partiju glasalo je oko trećine elektorata. On se vlasti dokopao vješto balansirajući na sceni s drugim jakim akterima koji su ga potcjenjivali, pa su mislili da će ga se riješiti za par mjeseci. Ispalo je obratno, njemu je trebalo nekoliko mjeseci da se sa svima njima obračuna.

Kako piše Sims, Hitlerovo preuzimanje vlasti za mnoge je postalo noćna mora već u prvim satima; SA odredi su širom zemlje počeli da hapse i tuku ljevičare i Jevreje te, u nešto manjoj mjeri, katolike i konzervativce. Tokom sljedećih sedmica i mjeseci počeo se stvarati i djelovati brutalan i sve efikasniji aparat terora. Hiljade ljudi su bile zatočene po podrumima i skladištima, često izloženi ozbiljnom zlostavljanju. Bilo je i mnogo ubistava. Organizacija radništva je sistemski uništavana; sindikati su uskoro zabranjeni. Veliki dio represije sprovođen je kroz ispolitizovani regularni sudski sistem, a ne samo putem vansudskog bezbjednosnog aparata, tako da je nasilje bilo u srcu nacističkog režima od samih njegovih početaka. Hitlerovo preuzimanje vlasti jeste bilo u skladu sa zakonom, ali je vlast konsolidovao i čuvao na nezakonite načine.

Glavna meta

Hitlerovi prvi potezi, kako se navodi, bili su posvećeni konsolidaciji njegove vlasti u Njemačkoj. Samo nekoliko dana nakon što je preuzeo vlast, usvojen je “Dekret o zaštiti njemačkog naroda” koji je vladi dao drakonska ovlaštenja u sprečavanju prava na okupljanje i političko izražavanje, koji je primarno bio usmjeren protiv komunista. Petog dana otkad je ušao u kabinet, trećeg februara, dakle, na zahtjev samog rukovodstva vojske, Hitler im je održao predavanje o svojoj strateškoj viziji. Obećao je da će skršiti “pacifizam”, ojačati “volju za otporom” te da “uništi marksizam da ne ostane kamen na kamenu”. Što je još važnije, obećao je da neće ni pokušavati da pravi bilo kakvo spajanje između armije i SA. Hitler je takođe tvrdio da je jedini način da se riješi pitanje nezaposlenosti i da se “spasi” njemački seljak zapravo aktivna “politika naseljavanja”, što zahtijeva širenje njemačkog Lebensrauma jer je ovaj trenutni “premalen”. Razmišljao je o ekonomskom rješenju - “sticanju novih mogućnosti izvoza” - ali je preferirao “osvajanje novog životnog prostora na istoku i njegovu beskompromisnu germanizaciju”. Moguće je jedino “germanizovati” teritoriju, ponavljao je i ponavljao mnogo puta, a ne stanovništvo koje na toj teritoriji živi.

Paljevina zgrade Rajhstaga 27. februara uveče za Hitlera je bila ozbiljan šok, kao i za mnoge obične Nijemce. Marinus van de Lube, holandski komunista i skitnica, uhapšen je iste noći. Još uvijek je nepoznato šta se tačno desilo, ali nema nikakve sumnje da, bez obzira na eventualno učešće pojedinih nacista, sam Hitler niti je lično naredio paljevinu niti je za nju znao unaprijed. Bio je strašno iznenađen i činilo se da iskreno vjeruje da su za to odgovorni komunisti. Hitlerov odgovor bio je drakonski dekret “za zaštitu naroda i države”. Njime je ukinuto pravo na okupljanje, slobodu štampe te izražavanja generalno, kao što je i ojačana politika nadzora. Indikativno je da je ova legislativa takođe suspendovala autonomiju saveznih država ako one nisu u stanju da garantuju javni red. Glavna meta je bila Komunistička partija, koja je sada izložena još većoj represiji, ali je jasan sekundarni cilj bio pokretanje napada na njemački federalizam.

Naredni korak, kako kaže istoriografija, bilo je usvajanje Zakona punomoći, koji bi Hitleru dao moć da nameće zakone bez učešća Rajhstaga. Očekivao je takođe da će ova mjera ojačati Njemačku prema spoljnom svijetu. Krucijalna za ovo je bila Centristička partija, koja bi mu dala važno političko pokriće. “Prihvatanje Zakona punomoći od strane Centrističke partije,” rekao je članovima kabineta, “vodiće do povećanja našeg prestiža u inostranstvu”. Na domaćem terenu Hitler je sada bio u značajno boljoj poziciji, imajući u perspektivi i potpisivanje konkordata između novog režima i Katoličke crkve. U strahu od ljevice, pod ozbiljnim političkim, a često i fizičkim pritiskom od nacista, Centristička partija je pokleknula. U iduće dvije sedmice Hitler je legalizovao uništenje njemačkog federalizma sa dva “zakona o koordinaciji saveznih država sa Rajhom”.

Pouka

Do proljeća 1933. njemačka ljevica bila je uglavnom eliminisana. Širom Rajha je uspostavljena mreža logora. Već u martu 1933. prvi zatočenici su utamničeni u logoru Dahau blizu Minhena. Većina njih su bili ljevičari ovog ili onog tipa, ali je bilo i konzervativaca i katoličkih bavarskih federalista. Cilj ovih prvih napada bio je više usmjeren na obračun sa političkim, nego sa (navodnim) rasnim neprijateljima režima.

U ljeto 1933. Hitler se ostrvio na ostatke Vajmarskog sistema. Proglasio je Prvi maj nacionalnim praznikom, izašavši u susret dugotrajnim zahtjevima ljevice. Sutradan je ukinuo sindikate. Dana 22. juna 1933. zabranjen je SPD. U iduće tri nedjelje rasformirane su praktično sve političke partije izuzev nacističke, a 14. jula usvojen je zakon kojim se konkretno zabranjuje uspostavljanje novih političkih partija. Istog mjeseca, nakon dugotrajnih pregovora, Hitler se napokon dogovorio o konkordatu sa Rimskom katoličkom crkvom. To je crkvi dalo slobodu organizovanja te pravo naplaćivanja crkvenih taksa, kao i pravo da se sama brine o svojim poslovima. Katoličke škole i teološki fakulteti su ostali otvoreni. Tajnost ispovijesti nije dovođena u pitanje. Zauzvrat, novi biskupi su dobili obavezu da se zakunu na odanost Rajhu pri preuzimanju dužnosti. Što je najvažnije, Vatikan se saglasio da zabranjuje sveštenicima bilo kakvu političku aktivnost.

Samo pola godine, od kraja januara do kraja jula 1933, trebalo je Hitleru da položi političke temelje za sve što će poslije uraditi, da zavede diktaturu koja će pasti tek poslije desetina miliona mrtvih.

Zgodna pouka, reklo bi se, koja nema rok trajanja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.