Žarko Brestovac, predsjednik Srpske nacionalne akademije u Torontu: Sve što radim za našu zajednicu radim od srca

Brestovac, koji je porijeklom iz Ritešića kod Doboja, jedan je od najpoznatijih članova srpske zajednice u Kanadi, uspješan poslovni čovjek, dobrotvor i donator, koji već duže od pola vijeka ulaže u materijalni i duhovni razvoj srpske dijaspore u Kanadi, ali i svog rodnog kraja.

Na čelu Akademije je posljednjih devet godina, a uspio je da u kratkom roku obnovi zgradu Srpske nacionalne akademije, uspostavi kontakt sa drugim srpskim organizacijama te riješi broje organizacione probleme.

- Moramo se i dalje objedinjavati i uključiti više mladih u njihov rad, ali i još više jačati veze sa maticom, ali i sa Republikom Srpskom - kaže Brestovac.

Žarko Brestovac dobitnik je više priznanja među kojima su Sretenjski orden za izuzetne zasluge u oblasti javnih i kulturnih djelatnosti, Zlatna značka Kulturno-prosvjetne zajednice Srbije, Orden Svetog Save te zahvalnice Dabrobosanske mitropolije za obnovu crkve u Brodu, Instituta za zdravstvenu zaštitu majke i deteta u Beogradu, Konzulata Republike Srbije za renoviranje starog i novog Konzulata Srbije u Torontu... Zajedno sa suprugom Bibi Sofijom pomogao je, između ostalog, izgradnju spomenika posvećenog svim generacijama Srba u Kanadi, manastira Svetog preobraženja Gospodnjeg u Miltonu i nove crkve na Bežanijskoj kosi, obnovu srušene crkve u Brodu, kupio zvona za hram Rođenja svetog Jovana Krstitelja u Ritešiću...

GLAS: Srpska nacionalna akademija postoji duže od četiri decenije. Da li je prema Vašem mišljenju ispunila svoju misiju - očuvanje srpske nacionalne baštine i vrijednosti srpskog nacionalnog identiteta?

BRESTOVAC: Mislim da jeste. Ali, odmah da naglasim, nisam samo ja zaslužan, već svi koji su bili uključeni u njen rad. Moram da priznam da, iako sam duže od pet decenija u Kanadi, dugo nisam ni znao za njeno postojanje, s obzirom na to da sam mnogo radio. Voditi instituciju poput Srpske nacionalne akademije je veoma velika odgovornost. Zato moram da odam priznanje svima koji su bili dio Akademije prije mene. Oni su uradili ogroman posao.

Dovodili su književnike, umjetnike, otvarali izložbe, povezivali se sa kanadskim i institucijama u Srbiji, sproveli brojne aktivnosti. Akademija je na razna dešavanja privukla hiljade ljudi, mnogo pisaca, umjetnika… Mi smo otvoreni za sve, želimo izaći svima u susret, bez obzira na to šta imaju da predstave, jer treba da budemo zajedno, a ne da se dijelimo. Napominjem da je Akademija imala problema od 2011. do 2014. godine dok nismo sve obnovili i postavili je na stabilne noge i sada sve funkcioniše kako treba.

GLAS: Šta je trenutno u fokusu rada Akademije?

BRESTOVAC: Planirali smo da proslavimo 40 godina Srpske nacionalne akademije 2021. godine, međutim nismo mogli zbog epidemije. Planiramo tim povodom prijeme i razne aktivnosti u Kanadi, u SAD - u Čikagu i Njujorku pa u drugim gradovima gdje ima dosta srpskog stanovništva. Završena je i obimna monografija Akademije u kojoj je obuhvaćeno sve što se dešavalo tokom 40 godina njenog rada.

Jedna od većih aktivnosti jeste izdavanje knjige “Kada se srpska zastava vijorila iznad Bijele kuće” na engleskom jeziku. U njoj su opisani događaji iz Prvog svjetskog rata, a koji su povezani s tim što je 1918. predsjednik SAD Vudro Vilson izrazio divljenje prema srpskom narodu i naredio da se srpska zastava tada u čast srpskog naroda vijori na Beloj kući, ali i na svim američkim institucijama. Srpska zastava bila je postavljena u nivou sa američkom i vijorila se godinu dana. Mi smo napravili knjigu o tome koja će se nalaziti u bibliotekama u SAD i Kanadi. Knjiga je oduševila ljude u Kanadi.

GLAS: Kakve su veze sa maticom?

BRESTOVAC: Moram da istaknem da su veoma dobre. Svi mi u dijaspori Kanade osjećamo se zaista ispunjeni i znamo da nismo zaboravljeni. Ponajviše sarađujemo sa Kulturno-prosvjetnom zajednicom Srbije s kojom imamo potpisan protokol o saradnji. Imam namjeru da se povežemo sa Republikom Srpskom, ali još tražimo način na koji ćemo to uraditi.

Očuvanje srpskog kulturnog nasljeđa i veza sa maticom su veoma značajni i to treba stalno unapređivati. Veoma je značajno i da mladi preuzmu aktivnosti u tome, kao i rukovodeće uloge u Akademiji. Aktivnosti Akademije, kao i u drugim srpskim udruženjima uglavnom vode ljudi srednjih godina ili stariji. Nažalost, mlade je veoma teško uključiti i privoljeti da se bave time, s obzirom na to da kao i svuda u svijetu imaju druge afinitete i obaveze ili ih jednostavno to ne zanima.

GLAS: Koliko Kanađani i drugi narodi koji žive tamo znaju o srpskoj kulturi?

BRESTOVAC: Znaju veoma mnogo zato što smo mi našu akademiju otvorili svima. Ko kod je šta htio da prikaže mogao je. Sarađujemo sa brojnim organizacijama. To nam daje kredibilitet kod vlasti u Kanadi.

GLAS: Mladi ste otišli u Kanadu, veoma brzo razvili biznis. Koliko je danas mladima koji dolaze sa ovih prostora teško da uspiju u Kanadi?

BRESTOVAC: Naši ljudi koji dođu u Kanadu prvo treba da prihvate činjenicu da se moraju žrtvovati ako žele da uspiju. A žrtva je to da se ne smijete štedjeti, da morate dati sve od sebe u poslu kojim se bavite. Ne treba da vi sami sebe reklamirate, već oni oko vas treba da vide vaš trud i vaše znanje, rad i sposobnosti. To je uslov uspjeha u dijaspori. Ipak danas je mnogo drugačije nego kada sam ja počinjao. Prije svega mladi su se dosta okrenuli kompjuterizaciji. U moje vrijeme to nije postojalo. Morali smo da se dokažemo znanjem i ličnim učešćem, nije bilo pomoći računara i onlajn poslova.

GLAS: Dosta ste pomogli, kako crkvama i drugim institucijama u Kanadi, tako i u svom rodnom kraju?

BRESTOVAC: Sve što radim za našu zajednicu radim od srca, nikada nisam tražio nikakvu nagradu, pohvali ili ordenje. Osim toga osjećam na neki način i obavezu, jer sam ipak iz ovog kraja. Iz svoje zemlje sam otišao školovan, što mi je mnogo pomoglo i u Njemačkoj i u Kanadi.

Tako osjećam neku dužnost prema svom narodu. Osim toga ne volim sebičluk, već želim da ono što imam i podijelim. Svaki dolazak u moj rodni kraj kod mene izaziva veoma mnogo emocija, s obzirom na to da dok sam bio mlađi nisam mogao da dolazim. Brinuo sam se o porodici, vodio biznis i pet decenija, do 2018. godine, nisam bio u prilici da obiđem svoje selo, ali sada ću to ispraviti.

Supruga i ja, s obzirom na to da sin Šan Jovan sada vodi firmu, imamo više vremena da ono što smo propustili nadoknadimo i da češće dolazimo u moj rodni kraj. Sada je u planu da u skladu sa svojim mogućnostima pomognemo izgradnju puta u derventskom selu Gornja Lupljanica. Želim i da podržim izgradnju konaka manastira u Gornjem Detlaku, takođe u Derventi. Za tu namjenu će vjerovatno biti organizovana donatorska večera u Kanadi, ali još treba da sve utanačimo.

GLAS: Niste tražili priznanja, ali Vas nisu mimoišla?

BRESTOVAC: Najdraža mi je zlatna medalja koju je povodom Dana državnosti 2021. godine dobila Srpska nacionalna akademije, jer je Srbija prepoznala naš četrdesetogodišnji rad. To nam je i podstrek, ali i velika obaveza za naš rad u budućnosti. Ovo priznanje nije priznanje samo upravi Akademije, već priznanje svima u srpskoj zajednici Ontarija i Kanade, koji su na ovaj ili onaj način tokom godina dali svoj, bilo mali ili veliki, doprinos našoj akademiji. Naše folklorne grupe, hor, crkveno-školske opštine i svi drugi koji su se nesebično odazivali, svi to dijelimo, ovo je priznanje svih nas.

Biografija

Žarko Brestovac rođen je 1949. u tadašnjem Bosanskom Brodu, gdje je završio mašinsko- tehničku školu 1968. i zaposlio se u Rafineriji nafte. Odlazi u Italiju na specijalizaciju, a potom u Njemačku. U Auzburgu je radio u fabrici “Šober” na ispitivanju skidanja traka sa tenkova. Delegacija Ambasade Kanade
iz Štutgarta je, u dogovoru sa vladom Njemačke, tražila tehničare i inžinjere da dođu u Kanadu kao stručna pomoć. Šef “Šobera” je predložio samo Žarka Brestovca. Tako on 1970. godine kao stručnjak, odnosno inspektor za čelične konstrukcije, odlazi u Kanadu da radi za gradsku administraciju Toronta kao glavni inspektor sve do 1982, kad osniva svoju kompaniju “Interec Construction.” U Kanadi se oženio Bibi Sofijom, porijeklom Indijkom, sa kojom ima troje djece - Anicu, Valeri i Šana Jovana.

Akademija

Srpsku nacionalnu akademiju Kanade osnovala je 1981. godine u Torontu grupa srpskih nacionalno svjesnih intelektualaca, s ciljem očuvanja srpske nacionalne baštine i vrijednosti srpskog nacionalnog identiteta. Akademija, posebno njena galerija, sada je prostor u kojem se često organizuju brojni kvalitetni programi koji su uvršteni i u Katalog gradskih kulturnih zbivanja Toronta.

Gosti Srpske nacionalne akademije, između mnogih, bili su naučni radnici, profesori Beogradskog univerziteta dr Vojislav Đurić, dr Dragoljub Živojinović, dr Radoslav Stojanović, književnici Dobrica Ćosić, Brana Crnčević, Matija Bećković, Momo Kapor, Jovan Radulović, glumac Ljuba Tadić glumice Snežana Nikšić, Ljiljana Blagojević, Gorica Popović, brojne diplomate i mnogi drugi.

U toku svoga rada SNA je u okviru izdavačkih projekata izdala djela Meše Selimovića, Ive Andrića, Đorđa V. Tomaševića, monografiju o Đuri Jakšiću, spomenicu o vladici Petru Petroviću Njegošu, katalog foto-izložbe “Hvala vam, Kanađani” o kanadskim medicinskim misijama u vrijeme Prvog svjetskog rata, knjigu (na engleskom jeziku) tekstova stranih autora o Srbiji tokom istog rata “Srbija plemeniti saveznik”....

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.