Profesor Vojislav Kecman za „Glas“: Vještačka inteligencija je jedan spretan plagijator

Profesor Kecman koji je doktor nauka je do penzionisanja bio redovni profesor na Virginia Commonwealth University (VCU), Computer Science, College of Engineering u Ričmondu u SAD, a bio je i gostujući profesor a predavao je mašinstvo i na čuvenom MIT univerzitetu, kao i na nekoliko univerziteta širom SAD i Evrope. Penzionisao se kao jedan od najvećih svjetskih stručnjaka iz ove oblasti, a nedavno se vratio u Drinić. Njegova knjiga „Učenje i meko računanje“, ili u originalu „Learning and soft computing“  koja je izašla 2001. u izdanju MIT Presa, se kao udžbenik koristi(la) na skoro 100 univerziteta širom svijeta. Od toga na oko najmanje 20 univerziteta u SAD.

Šta su to zapravo vještačka inteligencija i mašinsko učenje, da li je vještačka inteligencija opasna ili korisna, treba li da se plašimo i možemo li da vjerujemo ČetGPT-iju, samo su neka od pitanja koja je pojasnio za „Glas“.

Za početak naglašava da više voli naziv umjetna inteligencija.

- Naziv dolazi od art tj. umjetnost, i to u formi artificial intelligence što Rusi prevode sa isskustvenый intellekt (na ruskom, umjetnost je isskustvo), a Nijemci s künstliche Intelligenz (na njemačkom, umjetnost je Kunst) pa bi ispravan prevod sva tri naziva bio umjetn(ičk)a inteligencija. Pojam Artificial Intelligence (AI) je nastao u pedesetim godinama prošlog vijeka a njegov autor je profesor Marvin Minski. Svoju karijeru je, na moju veliku radost i korist, završio na čuvenom MIT-u u Bostonu. Imao sam sreću da sam početkom 90. godina bio gostujući profesor na MIT-u a to sam, između svih mojih istraživačkih i nastavnih aktivnosti, iskoristio da slušam njegova vrlo inspirativna

predavanja. Tu na MIT-u sam slušao i predavanja izvrsnih profesora Tomasa Pođa, Majkl Džordana (onoga nižeg), Federika Girosija i Haruhika Harija Asade. Neki dijelovi i ideje njihovih predavanja su se otslikali i u mojoj knjizi „Učenje i meko računanje“ – naglašava Kecman.

GLAS: Šta je zapravo mašinsko učenje?

KECMAN: Mašinsko učenje (MU) je osnovni alat za obučavanje i sticanje znanja u oblastima umjetne, tj. vještačke, inteligencije (VI). Pa i u slučaju naše, prirodne, ljudske inteligencije učenje je jedna od njenih najbitnijih sposobnosti. Naime, ne postoji inteligencija koja nema mogućnosti učenja. Ima nekoliko vrsta, ili načina, učenja. Najčešći vid mašinskog učenja je učenje iz podataka. Pri čemu, kada koristimo riječ podatak mi danas u digitalnom svijetu mislimo na sve ovo što slijedi - riječi, mjerenja, slučajevi, tekstovi, slike, video-zapisi, pisane stranice, veb stranice, zvukovi, mirisi, boje... Sve je to danas dostupno u digitalnom obliku i svi se ti podaci koriste kod MU. Trenutno, reprezentativni simbol VI je ČetGPT ((ChatGPT)) koji uči iz ogromnih baza tekstova, pisanih riječi ili slika i pravi predviđanja sljedećih riječi ili slika koristeći algoritam dubokog učenja. A to, takozvano duboko učenje je samo produžetak pionira algoritama učenja, neuronskih mreža, prvih modela MU iz podataka.

GLAS: Kakve su se sve promjene desile u ovom području od Vaših početaka do danas? Koje su bile ključne prekretnice i inovacije koje su to područje oblikovale?

KECMAN: Ukratko, desile su se ogromne promjene u svemu; pristupima i matematici koja se koristi, algoritmima, hardveru, softveru i novim jezicima (npr. piton), ponašanju kompanija i država. Najvažniji dio teorije današnje VI je razvijen između sedamdesetih godina prošlog vijeka do kraja prve dekade dvijehiljaditih godina. Tada su razvijene neuronske mreže, suport vektor mašine, neprecizna logika i cijeli niz pristupa razvijen u statistici (stabla odlučivanja, busting, beging, ensambl metode..., ima toga još, ali izlazi iz okvira popularnog članka). Produžetak neuronskih mreža je koncept višeslojne mreže nazvane duboko učenje (DU), a preko DU dolazimo do nedavnog oživljavanja pojma VI. Naime, metoda DU je ugrađena u ČetGPT, a odmah po lansiranju veb stranice chat.openai.com svijet je neviđenom brzinom počeo govoriti o VI. Ta, od najmoćnijih američkih kompanija, ali i same njihove države, masovno i programirano podržavana priča je i uplašila mnoge ljude, a taj je strah, u ovome trenutku, meni bez jasnog razloga. No, iste, ili još veće promjene su se desile u području hardvera. Pojavili su se, po svojim sposobnostima i građi, a ne po fizičkoj veličini, gigantski kompjuteri (prvi je bio IBM-ov “votson”) s hiljadama procesora i s posebno dizajniranim grafičkim karticama generalne namjene (GPGPU), s milionima računarskih jezgri, ogromnim memorijama, neizmjernim skladištima podataka kapaciteta peta HD, ultrabrzim vezama i s inteligentnim softverom sposobnim da uči iz podataka, uključujući mogućnosti procesiranja ljudskog govora.

GLAS: Više je definicija vještačke inteligencije, kako biste Vi “običnim” ljudima objasnili šta je ona zapravo?

KECMAN: Ovo je vrlo nezahvalno pitanje jer se, u prvom redu, plašim da još uvijek nema tačnog odgovora niti na pitanje šta je prirodna, ljudska inteligencija. Naravno, ima mnogo, i to posve različitih definicija naše inteligencije. U svojim predavanjima i javnim nastupima ja sam studentima uvijek prikazivao devet posve različitih definicija pojma prirodne inteligencije. I kao što je poznato, kada imate mnogo definicija nekog pojma, onda nemate definiciju tog pojma. Ali budući da je uvijek dobro imati jasnu sliku o čemu se govori, onda je moja radna definicija inteligencije sljedeća: - inteligencija je ljudska sposobnost da: osjeti, zapamti, razmišlja, apstraktno misli, planira, rješava probleme, razumije kompleksne ideje, uči iz iskustva, udružuje se s drugima kada pojedinačni napor nije dovoljan, blagotvorno učestvuje u društvu i drži se moralnih/etičkih normi. Izvrsnost u svim ovim sposobnostima vodi do vrha inteligencije. Neuspjeh u jednom, više ili, Bože sačuvaj, u svim njima je pravi put ka vrlo niskom nivou inteligencije. Valja uočiti da u mojoj definiciji inteligencije jeste i držanje moralnih/etičkih normi. Šta je onda vještačka inteligencija? VI je povezana s prirodnom inteligencijom na sljedeći način: kada je god jedna, ili više, od ovih pomenutih sposobnosti prirodne inteligencije izvođena s uređajima u silikonu (računarskim čipovima, algebarskim logičkim jedinicama, procesorima, računarima, mašinama, kamerama, snimačima zvuka, MRI...,) takva inteligencija će biti nazvana vještačkom (umjetnom).

GLAS: Iako vještačka inteligencija donosi veliki potencijal za dalji napredak nauke i čovječanstva, stručnjaci upozoravaju i na potencijalne negativne posljedice. Treba li da se plašimo?

KECMAN:Sigurno je da će VI donijeti i dobre i loše stvari. Nije ovo prvi put da se čovječanstvo susreće s novim idejama, tehnologijama i proizvodima, kojih se često i plaši ili im se raduje. Nažalost, ako VI može da ima nekakve loše posljedice po ljudsku rasu, sigurno će se naći pojedinci i države koji će je upotrijebiti na štetu ljudi. Zlo, daleko najčešće, dolazi od čovjeka i iz ljudi, ali se tu malo šta može učiniti. Zato je bolje govoriti o dobru koje VI može da donese čovječanstvu. Ta lista je predugačka i ja ću pokušati biti kratak sa trenutnim pregledom uspjeha VI. U ovom dijelu što slijedi koristio sam ČetGPT kao primjer mogućeg boljitka od primjene VI. U području igara (na primjer, šah i go) VI je već odavno potukla čovjeka. U raspoznavanju slika VI je najčešće bolja od čovjeka. Slično je, ili će uskoro biti, u raspoznavanju govora. Medicina je područje gdje će primjene VI donijeti mnoge boljitke. Već danas je VI, u analizama rendgenskih slika, MRI, CT-a i svih mnogih drugih digitalnih zapisa u medicini, preciznija u davanju dijagnoza od radiologa i ostalih ljekara. Upravljanje vozilima i letjelicama će uskoro biti sigurnije s VI nego s mnogim ljudima za upravljačem danas. Trgovanje akcijama, novcem i razne finansijske odluke se danas rade s upotrebom računara i VI implementirane u njima. Ali, VI ima i svojih slabih strana.

GLAS: Jedan od strahova je i to da li vještačka inteligencija može da postane svjesna i zamijeni ljude u odlučivanju. Koliko je to realno?

KECMAN: Naravno da će zamjenjivati ljude u odlučivanju! To joj je osnovna namjena. Kada igra šah, ona sama odlučuje i dobija partiju. Kada analizira sliku pluća, ona odlučuje da li je astma, bronhitis ili nekakav rak, i u kojem je stadijumu ta bolest. Kada vozi auto, ona odlučuje kada će zakočiti i gdje skrenuti. Možemo ovako nabrajati do beskonačnosti. Mi želimo da napravimo VI koja će o svim zadacima koje joj postavimo odlučivati umjesto nas. Zamijeniće rad mnogih ljudi u mnogim oblastima, ali to ne znači da će mnogi ljudi ostati na ulici. Mnogi će se brzo prekvalifikovati i zaposliti u srodnim djelatnostima VI. Samo, potrebno je razumjeti da današnja VI radi na vrlo uskim i precizno definisanim zadacima. Ona je usmjerena na rješavanje određenog zadatka i nema široku mogućnost razumijevanja okoline. Trenutno, VI traži i dobija rješenje iz baza podataka postojećeg ljudskog znanja koje je preneseno u digitalnu formu. Dakle, moglo bi se reći da je današnja VI jedan spretan plagijator koji iz postojećeg znanja aproksimira traženi odgovor tj. odluku. Međutim, kada se pitamo da li VI može postati svjesna, moj trenutni odgovor je da je VI još uvijek daleko od toga. Ona čak nema mogućnosti poimanja osnovnih ljudskih osjećanja: ljubavi, mržnje, straha, tuge, saosjećanja i bola. A svijest o njima je čak i mnogo dublja stvar i teško dokučiva. Kako, na primjer, isprogramirati ljubav u silikonskom čipu? Pa, onda, još i teži zadatak! Ljubav ima mnogo pojavnih oblika i mi ih sve dobro poznajemo - ljubav prema djeci, domovini, konjima, ženi, muzici, literaturi, prirodi...,  nema kraja ovog nabrajanja. A ako nismo u stanju posve razumjeti, objasniti i isprogramirati ljubav, nećemo moći da u VI unesemo jedno od naših najvećih, najdubljih, najpotrebnijih i najljepših etičkih načela: “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe”. Ova moćna zapovijest nije samo jedna od mnogih svetačkih mudrosti nego je osnova etike i morala našeg naroda i cijele jedne civilizacije. Ja bih rekao i cijelog ljudskog roda. I, dakle, došli smo do mjesta kada bi se moralo udahnuti dušu umjetnoj inteligenciji i ugraditi u nju etička i moralna načela, a to je težak i ogroman zadatak. Moj današnji odgovor je jednostavan - VI nikada neće moći da dostigne takvu moć spoznaje i uvijek će biti samo oruđe i oružje svoga tvorca. Dobrog ili lošeg čovjeka. Iz čovjeka izlazi da li će VI biti ostvarenje jednog od naših mnogih snova ili će nam je nametnuti kao tešku noćnu moru.

GLAS: ChatGPT izazvao je mnogo oprečnih mišljenja. Koliko možemo da mu vjerujemo?

KECMAN: ČetGPT (ChatGPT) je prvi ozbiljniji softver koji može da kreira ljudima razumljive rečenice i da “odgovara” na razna pitanja, te time može biti koristan za rješavanje mnogo jednostavnih zadataka. Odgovore koje daje ČetGPT mogao bi, vršljajući i tražeći po internetu, pronaći svaki prosječni korisnik kompjutera. Samo, to bi vjerovatno trajalo duže i na taj način ČetGPT može biti od velike pomoći u uštedi vremena. Kao svaki algoritam učenja, njegovi rezultati i rješenja zavise od lingvističke baze koju koristi za svoje odgovore. U tom smislu odgovori ČetGPT-a su vješta kompilacija podataka iz svoje baze i sada se tu javlja jedan ozbiljan problem autorskih prava (copdžrighta) budući da se u njegovoj bazi podataka nalaze tekstovi mnogih autora (mislilaca, pisaca, novinara, naučnika, političara i prosječnih, običnih ljudi). Ukoliko u bazi podataka ima neispravnih, nekorektnih ili nemoralnih tekstova, on može proizvesti slične odgovore. Dodatno, jedan od ozbiljnijih problema u vezi s njim je da on ne posjeduje nikakvo vlastito znanje i razumijevanje osnovnih činjenica iz svijeta u kojem se kreću i žive ljudi. Isto tako, ograničen je bazom podataka iz koje predviđa svoje odgovore pa, ako je pitanje izvan njegove baze podataka, nije u stanju dati prihvatljive odgovore. Takođe, ČetGPT-ijeva baza podataka je, trenutno, završena sa 2021. pa će vjerovatno teško biti dobar u odgovorima na pitanja o aktuelnim događajima. Uprkos svim ovim manjkavostima, ČetGPT može biti koristan za odgovaranje na mnoga jednostavna pitanja i dobro je sam započeti “igrati” se s njim. To je vrlo jednostavno. Idite na chat.openai.com prijavite se i počnite izazivati ČetGPT svojim pitanjima. Brzo ćete i lako otkriti koji mu je kvalitet odgovora. Samo budite oprezni ako ste đak ili student i dobijete zadatak da napišete nešto o, recimo, Sunčevom sistemu ili o drugoj temi - muzici, Njegošu ili Dostojevskom, košarci, slikarstvu, itd. Budete li se poslužili ČetGPT-om, ogromna je vjerovatnost da ćete imati veoma sličan tekst s pola razreda, a isti s drugom polovinom.

Ne mogu a da ne pokažem jednu od trenutno ozbiljnih, ali i zabavnih, slabosti ČetGPT-a, a djeca bi rekla i njegove gluposti. Upitao sam ga na srpskom, našom lijepom ćirilicom, ovako:  “Imam sedam  jabuka, a juče sam pojeo tri. Koliko mi je ostalo?” Njegov odgovor je bio: “Ako imaš sedam jabuka, a juče si pojeo tri, onda ti trenutno imaš četiri jabuke”. Neka svaki čitalac sam ocijeni da li, i koliko, treba da se plaši sadašnje umjetne inteligencije. Naravno, nikada se ne smiju potcjenjivati nove tehnologije, jer ni njihovi tvorci najčešće nisu u stanju predskazati kuda će se sve, i kako, razviti njihov proizvod pa ja očekujem da će se ovakve mane ČetGPT-a svakako (morati) ispraviti.

Na liniji snova i stremljenja

GLAS: Kako ste uopšte odlučili da se bavite mašinskim učenjem?

KECMAN: Čini mi se da se nisam isuviše odlučivao. Kao što je često slučaj u našim životima, ima tu puno naših stremljenja i snova, ali i onog slučaja komedijanta kojeg spominje naš, po meni, najveći, i s najljepšom riječi, pisac Crnjanski. Ja sam se na liniji snova i stremljenja počeo baviti automatikom i robotikom, a tu, onda, počinješ raditi s ljudskim čulima dodira i vida, koordinacijom pokreta i tome slično. Dakle, tu sam već krajem 1980-tih ulazio u VI. Komedijant slučaj je učinio da sam početkom 1990-tih došao na MIT. Ja sam već bio izabran za univerzitetskog izvanrednog profesora i cijeneći svoju profesiju, a znajući neizmjernu važnost dobrog obrazovanja, te odlično razumijevajući šta je MIT, prva stvar koju sam napravio bila je da sam se odlučio doškolovavati.

Pogledao sam, pažljivo, šta se sada na MIT-u istražuje i predaje i nije mi trebalo dugo da shvatim da je to škola gdje se predaje vrh moderne nauke o mašinskom učenju. S tom sam odlukom, da ponovo

sjednem u klupe i počnem učiti već iza svojih 40-tih godina i ostavim najveći dio svojih bivših istraživanja, poprilično riskirao, ali sam hrabro sjeo, sa studentima mlađim od mene najmanje dvadeset godina, u đačke klupe i slušao sva predavanja iz tog područja koja je MIT nudio preko pomenutih profesora. Mislim da sam bio najrevniji student a siguran sam da su moje bilješke s tih predavanja bile najbolje. Naravno, ispite nisam polagao, ali sam odradio sva predavanja i vježbe mojih

kolega na MIT-u. Poslije, kada sam napustio i SAD i bivšu zemlju, obreo sam se na Novom Zelandu gdje sam počeo pisati moju knjigu o mašinskom učenju. Slučaj komedijant me je nakon 14 godina, 2008- 2009, ponovo vratio u Ameriku za što je, najviše, bila zaslužna baš ta knjiga. Bijaše kao što se dešava i u životu. Dijete je pomoglo ocu. Mora se reći da sam se ja najmanje ponašao po izazovima.

Mislim da sam u svojoj suštini ipak homo ludens (Homo Ludens). Dakle, čovjek koji se igra, odnosno radi ono što ga zabavlja a ne ono što mu se nameće kao obaveza. Zaista mi je teško reći i odgonetnuti, zašto sam ostavio svoje desetke godina rada u automatici i robotici, i to u situaciji kada sam, poslije razbijene domovine, lutao svijetom i živio s vrlo nesigurnom sudbinom te prešao u posve novo područje u kojem nije bilo lako biti početnik. Mislim da je ta igra s novim pojmovima, pristupima, matematikom, kompjuterskim algoritmima i njihovim novim jezicima mene zabavljala ali i spasavala od okoline koja je bila sve osim prijateljske. Čini se da su se igra, ali, da se ne razumijemo krivo, isto tako i neizmjeran trud, i rad, koji je ona tražila, ipak sretno završili.

Roman

GLAS: Nakon penzionisanja vratili ste se u Drinić i živite tipičnim seoskim životom. Napisali ste i roman koji uskoro treba da se nađe u štampi. Možete li nam otkriti nešto o tome?

KECMAN: Napisao sam jednu priču o ljubavi i mržnji. Izvinjavam se! Nisam Vam previše rekao jer skoro svi romani su takvi, a opet ovo je naš roman, o našim ljubavima i mržnjama, na našem tlu. Za ostalo, vrijedi potruditi se i čitati.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.