Miladin Mitrović, starješina hrama Svetog Vasilija Ostroškog u Banjaluci: Današnji svijet liči na bezumnog bogataša

Veljko Zeljković
Miladin Mitrović, starješina hrama Svetog Vasilija Ostroškog u Banjaluci: Današnji svijet liči na bezumnog bogataša

Tajna vaskrsenja Gospoda Isusa Hrista jeste centralni događaj naše svete vjere i nepokolebljivi temelj, na kome se gradi cjelokupna istina hrišćanskog ispovijedanja.

Hristova pobjeda nad smrću nije samo duhovna, već i fizička stvarnost. Gospod Isus je zaista vaskrsao tijelom radi spasenja svih ljudi. Njegovim vaskrsenjem smrt je izgubila svoj nepovratni karakter, a za one koji su povjerovali u Hrista postala je rođenje za vječni život, vrata koja otvaraju put u nebo, u Carstvo Božije.

Zbog toga tajna Vaskrsenja Gospodnjeg je glavni sadržaj hrišćanske poruke svijetu, koji danas sve više liči na "bezumnog bogataša", iz jevanđeljske parabole, kada se udobnost, uspjeh i komforan život proglašavaju gotovo glavnim vrijednostima ljudskog postojanja.

Odsustvo saznanja božanskoga prisustva u svijetu i tajne vječnoga života dovodi do primitivnih i razočaravajućih percepcija ovozemaljskoga života, koji po svome sadržaju nemaju nikakvu vrijednost i smisao. Takve percepcije porađaju agresiju i siju sveopšti haos sa ciljem potpunog samouništenja.

Samo zahvaljujući spasonosnoj žrtvi, neraskidivo povezanoj sa slavnim Vaskrsenjem, sva ljudska smjelost dobija punopravni smisao i podstiče čovjeka na radosno slavljenje života. Kaže ovo u intervjuu za "Glas Srpske" starješina hrama Svetog Vasilija Ostroškog u Banjaluci i predsjednik Imperatorsko-pravoslavno-palestinskog društva Republike Srpske Miladin Mitrović povodom jednog od najradosnijeg hrišćanskog praznika, Vaskrsa.

GLAS: Vaskrs je najradosniji hrišćanski praznik sa mnogo simboličkih značenja i najvećim - trijumfom života. Nažalost, živimo u nekim čudnim vremenima kada dio svijeta teži samouništenju, nego spasenju.

MITROVIĆ: Vaskrsenje nas obavezuje da se naša religioznost ne smije ograničiti samo na ličnu molitvenu revnost, nego je potrebno da se u potpunosti odražava u svim aspektima našeg života. Ne možemo da budemo u bezbrižnom slavlju, znajući da su u blizini ljudi koji nisu našli radost života u Bogu, koji stradaju, tuguju, koji su usamljeni, siromašni ili bolešću mučeni.

Naša hrišćanska dužnost je da obezbijedimo da se ime Hristovo svuda slavi, da se ljudi, videći dobra djela koja se čine u slavu Božiju, pridruže pravoslavnoj vjeri i okrenu svoja srca Ocu koji je na nebesima. Gospod nas istinom Vaskrsenja poziva na podvig djelatne ljubavi, oličene u nesebičnom služenju bližnjima, a posebno onima kojima je naša podrška potrebna: stradalnicima, bolesnima, usamljenima, malodušnima. Ako ovaj zakon života, koji je tako jasno predstavljen i izražen u zemaljskom životu samog Spasitelja, postane vlasništvo većine, onda će ljudi biti istinski srećni. Uostalom, služeći drugima čovjek dobija neuporedivo više nego što daje: sam Gospod tada ulazi u njegovo srce i posredstvom Božanske blagodati mijenja se sav ljudski život. Kao što nema svetosti bez truda i kao što nema Vaskrsenja bez Golgote, tako je bez podviga nemoguć istinski duhovni i moralni preobražaj pojedinca. U svijetu opterećenom bolom i patnjom, iscrpljenom ratovima i sukobima, punom mržnje i gnjeva, tajna Vaskrsenja Sina Božijeg jedini je prihvatljiv odgovor, sposoban da suštinski mijenja cijeli svijet nabolje.

GLAS: Kome i zašto toliko smeta pravoslavlje, koje se posljednjih nekoliko decenija našlo na otvorenom udaru?

MITROVIĆ: Pravoslavna religija u svojoj suštini predstavlja uzvišeni sistem univerzalnih vrijednosti utemeljenih u svetom Jevanđelju, kao glavnom izvoru naše svete vjere. Primarni zadatak pravoslavlja jeste briga i njegovanje duhovne strane čovjeka. Ono je mjerodavan izvor ideja o svijetu, o dobru i zlu, o smislu ljudskog postojanja pred licem božijim. Život svake osobe i društva u cjelini određen je jedinstvenom hijerarhijom vrijednosti, u kojoj su duhovni ideali i moralni standardi od najveće važnosti. Oni se

ne doživljavaju kao plodljudskog razuma ili kao rezultat pragmatičnog svjetskog dogovora. Oni su proistekli iz Božanskog Otkrovenja i odražavaju volju Božiju o čovjeku i svijetu.

Pravoslavne vrijednosti se ogledaju u našoj kulturi koja je izgrađena na našoj mnogovjekovnoj istoriji. Pravoslavlje čuva svijet od duhovnog i moralnog zla, koje ima destruktivan uticaj na spoljašnji i unutrašnji svijet čovjeka. Ono omogućava ljudima da donose pravilne i moralne izbore u svakom trenutku i tako održavaju bogolikost svoje duše.

Tradicija i moral za pravoslavnu kulturu jesu suštinski fenomeni ljudskog postojanja koje prevazilaze granice istorije. Stoga pravoslavlje oblikuje i nacionalnu kulturu i shodno tome ono je ključ njenog razumijevanja. Nažalost, svjedoci smo veoma opasnog trenda koji dovodi do sve veće erozije sistema tradicionalnih hrišćanskih moralnih vrijednosti.

GLAS: Ko sve stoji iza toga?

MITROVIĆ: Zapadnoevropske ideologije se bore za usađivanje takozvanih neoliberalnih vrijednosti iz čega proizilaze ekonomske krize, ratovi, revolucije, propaganda nemoralnih vrijednosti.

Upravo odavde dolaze i napadi na pravoslavlje koje se svom snagom bori protiv duhovne i kulturološke degradacije čovječanstva i deformacije samoidentifikacije ljudi. Zapadni svijet ne može da usvoji činjenicu da pravoslavno hrišćanstvo nije manadžment, da blagodat nije tehnologija i da dogma nije partijski program. Zapadni humanizam u prošlosti je nastojao da uništi tradiciju, smatrajući je neprijateljem savremenosti i napretka, a savremeni liberalizam nastoji da uništi pravoslavlje jer se ono nalazi na putu stvaranja novih političkih, organizacionih, pravnih i ekonomskih principa, koji u potpunosti zanemaruju duhovnu i ličnostnu stranu čovjeka.

Za razliku od pravoslavnog hrišćanstva koje poziva na unutrašnje preobražaje, na njegovanje ljudske prirode, očuvanje porodičnog života u kome se brak definiše kao zajednica muškarca i žene, očuvanju kulturnog identiteta naroda, neoliberalni zapadni pragmatizam stvara degradirano društvo potrošačkog mentaliteta u kome apsolutna sloboda bez moralnih ograničenja ponižava i ismijava sve što je sveto i blagorodno u čovjeku.

GLAS: Kako gledate na pokušaje stvaranje nekih novih crkava, od Ukrajine i Crne Gore pa do recimo Hrvatske, pa i KiM?

MITROVIĆ: To je sve dio velikog projekta evroatlantske alijanse usmjerenog ka savremenom neokolonijalnom porobljavanju svijeta.

Vladajuće elite zapadnih zemalja, pokušavajući da održe geopolitičku dominaciju u svijetu, svojim programskim aktivnostima podrivale su autoritet tradicionalnih vrijednosti i aktivno radile na demoralizaciji naroda i nacija. Ovakva politika zapadnih sila u 21. vijeku doprinijela je ne samo duhovno-intelektualnoj degradaciji zapadnih društava, već i otvorenoj netrpeljivosti kolektivnog Zapada prema tradicionalnim religijama prije svega islamu i pravoslavlju koji se zalažu za pravedni svijet na temeljima civilizacijskih tekovina. Jedan od glavnih instrumenata direktnog izazivanja destabilizacije u društvima sa većinski pravoslavnim stanovništvom, čiji politički lideri i narodi nisu bili spremni da prihvate zapadni koncept globalističkog uređenja svijeta, bilo je raspaljivanje mržnje na religioznoj osnovi. "Prosvećeni Zapad" je izazivao crkvene raskole koji su tragično dijelili narode i produbljivali društvene krize. Raskoli posijani u Ukrajini, Crnoj Gori, Makedoniji nisu samo izazvali genocidno gonjenje kanonskih hrišćana, nego su narušavali jedinstvo pravoslavnog svijeta.

Crkveni raskoli i pokušaji stvaranja novih nekanonskih struktura postali su svojeobrazan politički instrument kojim je kolektivni Zapad pokušavao da ostvari atmosferu nekontrolisanog haosa i obojenih revolucija. Da to njihovo otvoreno miješanje u unutrašnji

život pravoslavne crkve nema nikakve veze sa zaštitom ljudskih prava ili demokratijom, već da ima za cilj postizanje konkretnih, pragmatičnih političkih rezultata, svjedoči i novonastala situacija u Ukrajini. Dovoljno je samo prisjetiti se činjenice da je neposredno pred početak ovog bratoubilačkoga rata prethodio proces stvaranja nekanonske crkvene strukture takozvane pravoslavne crkve Ukrajine.

Iako su akteri ovog sramnog projekta, koji je definitivno razbio jedinstvo pravoslavnoga svijeta bili tadašnji ukrajinski predsjednik Porošenko i carigradski patrijarh Vartolomej, ipak cjelokupni projekt bio je osmišljen i organizovan po direktnim instrukcijama NATO alijanse. Iz svega ovoga postaje jasno zašto su raskoli danas postali sve učestalija pojava i nastavljaju da proizvode sveopšti haos u odnosima Pomjesnih pravoslavnih crkava.

GLAS: U BiH se pokušava oteti, odnosno prisvojiti srpska kulturna baština pa se čak bezobzirno prisvajaju i Jevanđelja.

MITROVIĆ: Kultura jednoga naroda u velikoj mjeri izrasta iz njegove istorije. Podrivanje kulture potkopava istoriju, a narod bez svog istorijskog identiteta i kulture postaje bezličan i indiferentan prema svome istorijskom porijeklu.

Takvi narodi, vještački se oformljuju u novonastale izmišljene identitetske grupe, bez istorijskog porijekla i nacionalne samobitnosti, što je primarni cilj zapadnoevropskog neokolonijalnog imperijalizma. Takvi narodi postaju mase sa kojima se lako upravlja i manipuliše, jer nemaju kulturološku i  nacionalnu samosvijest i tim samim nemaju obavezujuću moralnu odgovornost prema prošlosti. Po principu naručenih mitskih legendi, bez istorijskih činjenica ili sa javno iskrivljenim faktima bile su formirane vještačke nacije Bošnjaci, Crnogorci, Makedonci.

Ovaj proces se uglavnom odvijao uz podršku "spolja": zapadnoevropskih i islamskih sila - jednom riječju, onih koje su oduvijek imale svoje strateške interese na Balkanu.

Stoga trend otimanja srpskog vjerskog i kulturnog nasljeđa u BiH, danas se dešava upravo sa ciljem brisanja tragova vjekovnog postojanja srpske kulture, tradicije i naroda na našim vjekovnim prostorima, radi ideološkog opravdanja postojanja izmišljenih identiteta. Zbog toga ne čudi što se od strane bošnjačkih intelektualnih krugova agresivno pokušavaju privatizovati i ban Tvrtko Kotromanić i Čajničko jevanđelje i stećci i mnogi drugi srpski kulturni spomenici.

Izmišljeni identitet obavezuje na vazalnu poslušnost, a originalni identitet sa istorijskim porijeklom primorava na ravnopravan dijalog. Vjerujem da će i islamska zajednica u BiH i njeni intelektualni krugovi uspjeti da prepoznaju manipulaciju i nedobronamjernost međunarodne zajednice, koja pokušava da podvalom oskrnavi i naše i njihovo duhovno-kulturno nasljeđe.

Taktika zapadnih elita je jasna: iskrivljavanje prošlosti je direktno povezano sa zamjenom budućnosti. Trend monstruozne laži mnogo snažnije utiče na svijest javnosti, posebno kada se stvori atmosfera da svako neosnovano može da priča i radi šta god želi, a da pri tome ne snosi nikakvu odgovornost. Naravno, problem falsifikovanja istorije nije nov. Međutim, danas je u Evropi dobio oblike nečuvenih razmjera i uzdigao se na nivo međunarodne političke strategije. Stoga je prioritetni zadatak svih nas, posebno akademske zajednice i državnih institucija da se bave očuvanjem srpskog duhovnog i kulturnog nasljeđa kao živog svjedočanstva našeg autohtonog postojanja.

GLAS: Da li nam je sada više nego ikad potrebna sabornost i sloga?

MITROVIĆ: Vijekovima su jedinstvo i patriotizam pomagali srpskom narodu da prežive i pobijede u najtežim trenucima svoje burne istorije.

Odgovornost za sudbinu otadžbine, osjećaj zajedništva, ponos na svoju zemlju, želja da se za nju učini najbolje - to je ono što bi trebalo da nas sve spaja i omogućava da zajednički rješavamo najambicioznije zadatke. U savremenim globalnim uslovima nacionalno jedinstvo srpskoga naroda trebalo bi da se uzdiže iznad bilo kakvih ličnih, partijskih ili ideoloških ambicija. Republika Srpska prolazeći kroz određenu istorijsku fazu svog razvoja danas se nalazi pred možda najvećim izazovima, u uslovima sve većeg međunarodnog pritiska, kada se metodama ucjene, sankcija i agresivnog nametanja ugrožavaju nacionalni interesi pa čak i samo njeno postojanje.

Kao što je očuvanje jedinstva jedne zdrave porodice prioritetni zadatak svakoga njenog člana, tako je i jedinstvo i konsolidacija srpskoga naroda danas jedini zalog očuvanja naše slobode koju imamo unutar Republike Srpske. Samo ako budemo jedinstveno i složno okupljeni oko nacionalne ideje, bićemo sposobni očuvati našu identitetsku samobitnost i dati adekvatne odgovore na izazove koji se danas nalaze pred nama.

Srpski narod se mnogo puta suočavao sa mnogim poteškoćama: od unutrašnjih protivrječnosti i bratoubilačkih sukoba, do problema koje su nam u većini slučajeva nametali spolja. Međutim, naš narod je uvijek hrabro i mudro uspijevao da pod okriljem svoje crkve i kroz narodnu sabornost i slogu prevaziđe različite izazove. Stoga je važno da se i sada okupimo radi opstanka i očuvanja Republike Srpske i svijetle budućnosti naše djece.

GLAS: Koliki je značaj vjere u vremenu kada se materijalne stvari predstavljaju kao prioritetne? Šta je čovjek bez vjere?

MITROVIĆ: Ljudski život u društvu je nemoguć bez sistema vrijednosti - stabilnih ideja kojima bi čovjek trebalo da teži za svoje i opšte dobro. Vrijednosti su neraskidivo povezane sa visokim moralnim idealima i vjerom u Boga: na kraju krajeva, prema Božijem planu, neprirodno je da čovjek svjesno teži ka zlu. Sa hrišćanske tačke gledišta, zbog oštećenja ljudske prirode grijehom, čovjek je pozvan da svoj život i djelatnost usmjeri, prije

svega, na religiozne i moralne ideale, trudeći se da pragmatične potrebe i interesi ne zamagljuju njegovu moralnu svijest. Samo društvo koje ima sistem održivih vrijednosti je održivo i može se kvalitetno razvijati.

Zbog toga je vjera u Boga nasušno potrebna i pojedincu i zajednici, jer ona postojanje doživljava kao cjelinu, ne odvajajući jednu sferuživota od druge. Religija, etika, naučna saznanja, vaspitanje i obrazovanje dio su jedinstvenog, nepodijeljenog pogleda na svijet koji je nažalost savremeno "prosvećeno" čovječanstvo izgubilo.

Njegov karakterističan fragmentirani pogled na svijet, koji odvaja, posebno, religiju od nauke, takođe teži da odvoji moral od života, proglašavajući da ljudska volja nije podložna etičkom sudu.

To je poguban pristup koji čovjekov život odvodi u depresivni primitivizam, lišavajući ga iskrene radosti i stvaralačkog doprinosa društvu i zajednici. Zbog toga vrijednosti pravoslavne vjere, predstavljaju veliki izazov za sekularni pogled na svijet, a još više za ideologiju agresivnog sekularizma. Ideologija slobode, poistovijećena sa bezgraničnom samovoljom, nametanjem potrošačkog stava prema životu, odbacivanjem istorijski ukorijenjenih, opšteprihvaćenih religioznih normi - vode čovjeka u apsolutnu degradaciju. U ovoj situaciji, pravoslavna crkva je pozvana da aktivno brani svoj stav u kontekstu svog društvenog djelovanja i istine vjere propovijeda kao jedini ispravni put pravilnog i kvalitetnog načina življenja.

Carska žrtva

GLAS: U narodu i krugovima srpske inteligencije poslije Prvog

svjetskog rata pojavilo se zavještanje da Srbi ne smiju zaboraviti svetog cara Nikolaja. Zbog toga se prije par godina u Banjaluci počelo sa izgradnjom srpsko-ruskog hrama.

MITROVIĆ: To je unikatan i veličanstven projekat za koji je zaslužan njegovo preosveštenstvo episkop banjalučki gospodin Jefrem. Svojom mudrom arhipastirskom brigom za vjerni narod naše eparhije, vladika Jefrem je započeo ostvarenje srpske ideje stogodišnje davnosti, da se u Banjaluci izgradi hram u znak zahvalnosti svetome caru Nikolaju II Romanovu. Gradnja ovog hrama i srpsko-ruskog kulturnog centra je znak zahvalnosti ruskom caru za njegov žrtveni podvig i ulazak u Prvi svjetski rat radi zaštite srpskoga naroda od strane austro-ugarskog okupatora. Mi znamo da su posljedice ovoga rata bile tragične za ruski narod i za samoga imperatora Nikolaja - desila se revolucija koja je prerasla u užasavajući bratoubilački rat, a sam imperator je mučenički bio ubijen zajedno sa članovima svoje porodice od krvavog boljševističkog režima. Zbog toga sveti Nikolaj Velimirović sa pravom govori: "Da nas savest naša obavezuje da plačemo kada Rusi plaču i da se radujemo kada se Rusi raduju.".Postupak imperatora Nikolaja je žrtveni podvig ljubavi radi bližnjega svoga. Kao i svaki pravoslavni hram i ova svetinja biće mjesto prvenstveno molitvenog sabranja vjernoga naroda, ali za razliku od drugih hramova on ima i svoj uzvišeni simbolički značaj - živo je svjedočanstvo iskrenog i bratskog mnogovjekovnog prijateljstva između srpskog i ruskog naroda.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana