Goran Trbić, klimatolog: Najugroženije zemlje u Evropi su Španija, Italija, Hrvatska i BiH

Rekao je to u intervjuu za “Glas Srpske” profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu (PMF) u Banjaluci i klimatolog Goran Trbić, koji je učestvovao na konferenciji Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama 2023 (COP28 UNFCCC), održanoj početkom decembra u Dubaiju. Prema njegovim riječima, neophodno je manje korićenje fosilnih goriva, tj. manje sagorijevanje uglja u termoenergetskim objektima i industrijskim postrojenjima, te nafte kao pogonskog goriva u automobilskoj industriji, odnosno u saobraćaju.

- Recimo, kad su u pitanju emisije sa tzv. efektom staklene bašte, od kojih posebno izdvajamo ugljen-dioksid, one su najviše zastupljene u termo i elektroenergetskom sektoru i njihovo učešće u ukupnim emisijama u BiH je negdje oko 65 odsto. Jasno je kako bi bilo moguće, u ekološkom smislu, riješiti taj problem. Međutim, to sve mora ići postepeno, taj prelazak sa fosilnih na obnovljive izvore energije - kazao je Trbić.

Dodao je da sve mora ići kroz takozvanu pravednu tranziciju, jer se za sve zaposlene koji su u direktnoj vezi sa iskopavanjem i sagorijevanjem uglja moraju naći novi adekvatni poslovi kako njima i njihovim porodicama ne bi bila ugrožena egzistencija.

GLAS: Koji su koraci preduzeti do sada, a da nisu dali očekivane rezultate?

TRBIĆ: Kada je dogovaran Pariski klimatski sporazum, sve zemlje svijeta su na dobrovoljnoj osnovi odredile koliko mogu smanjiti svoje emisije da bismo mogli da zaustavimo porast koncentracije ugljen-dioksida, a samim tim i porast temperature preko 1,5 stepeni. BiH je tada, 2015, imala veoma skromne ambicije. Međutim, prije dvije godine izradom drugog izvještaja te su ambicije značajno povećane, a emisije bi trebalo da budu smanjene za 25 procenata u odnosu na referentnu godinu. Međutim, za to smanjivanje neophodna je finansijska podrška od oko 16 milijardi KM. Mi taj novac nemamo. Bez značajnije međunarodne finansijske intervencije o realizaciji mjera energetske efikasnosti jako je teško govoriti. Praksa je pokazala da je Pariski sporazum u načelu bio dobro zamišljen, ali njegovo sprovođenje nije dalo očekivane rezultate. Emisije gasova nisu smanjene, a za posljedicu imamo i dalje povećanje temperatura i klimatskih ekstrema. Globalno povećanje temperature danas iznosi oko 1,2 stepena u odnosu na predindustrijski period, a povećanje na sjevernoj hemisferi Zemlje je nešto veće. Ako pređemo prag od 1,5 stepeni, ulazimo u jako neizvjestan period u kojem će biti teško upravljati klimatskim promjenama. Drugim riječima, klimatski ekstremi biće češći i intenzivniji. Mogu se očekivati češće poplave, suše i toplotni talasi, više olujnih vjetrova te veća nestabilnost u atmosferi. Na konferenciji u Dubaiju je prvi put urađena tzv. globalna procjena emisija u kontekstu Pariskog klimatskog sporazuma. Evidentno je da smanjenje emisija nije bilo dovoljno, čak su i povećane, i da je neophodno uložiti mnogo više napora, truda, ali i finansijskih sredstava kako bi se emisije ugljen-dioksida smanjile. Ovo su suštinske ambicije koje su postavljene pred sve zemlje svijeta, a suštinski odnose se na to kako te emisije stvarno smanjiti.

GLAS: Koje su to emisije?

TRBIĆ: Dominantno, riječ je o ugljen-dioksidu. Osim njega tu je i metan, te azotni i sumporni oksidi. Ovi gasovi čine tzv. efekat staklene bašte. Da ne bude zabune, tih gasova ima u prirodnom obliku u atmosferi. Bez ugljen-dioksida i efekta staklene bašte ne bi bio moguć život na Zemlji jer je prirodni ugljen-dioksid veoma koristan iz razloga što sprečava brzo rashlađivanje Zemljine površine i održava bilans temperature. Međutim, sagorijevanjem fosilnih goriva, nafte i uglja u atmosferu dolazi dodatni i to remeti njegov uobičajeni prirodni efekat, što dovodi do globalnog zagrijavanja i porasta temperature vazduha. Nove koncentracije ugljen-dioksida u atmosferi, koji je emitovao čovjek sagorijevanjem fosilnih goriva, uglja i nafte, prave veliki problem koji uslovljava povećanje temperature i sprečava normalno rashlađivanje Zemljine površine.

GLAS: Da li se klimatske promjene ubrzavaju i kako se to odražava na naš region?

TRBIĆ: Nažalost, još je izražen globalni trend porasta koncentracije ugljen-dioksida. Bilo gdje da se emituje u svijetu, odmah ide u atmosferu i miješa se sa postojećim. Ono što nije dobro jeste da je Republika Srpska i region južne Evrope jedan od najugroženijih. Nije samo povećana temperatura, povećani su i klimatski ekstremi. To je uslovilo i intenzivnije poplave, suše, toplotne talase, olujne vjetrove, a drugačije su i padavine koje su sve intenzivnije te prouzrokuju urbane i bujične poplave.

GLAS: Godina 2030. je daleko, šta nas očekuje u narednom periodu?

TRBIĆ: Jako je teško prognozirati kakvu zimu i ljeto možemo da očekujemo. Ono što je činjenica i na šta nam ukazuju klimatske projekcije i scenariji, možemo očekivati toplije zime sa sve manje snijega, dosta toplija ljeta, ali i periode sa intenzivnim padavina kao i danima bez padavina, što dovodi do pojave poplava i suša. Takva je bila i ova godina. Dakle, ovo govorimo na bazi klimatskih trendova i projekcija. Hipotetički, ako dođe do smanjivanja količine ugljen-dioksida kroz nekih 10 ili 15 godina, može da dođe do stabilizacije i, na neki način, postepenog vraćanja klimatskih uslova kakvi su bili prije dvije ili tri decenije.

GLAS: Koliko, u prosjeku, u narednim godinama možemo očekivati više temperature?

TRBIĆ: U ranijem periodu kod nas je povećanje išlo za 0,2 stepena po deceniji. Sada je to mnogo veće. U Banjaluci je za period 1961 - 1990. godišnji prosjek temperature bio 10,6 stepeni. Posljednjih pet godina prosjek je veći od 12,8 stepeni, što je jako veliko povećanje. Naravno, tu jesu dominantne emisije gasova i negativne emisije ugljen-dioksida, ali ono što je sporno je brzina povećanja temperature. Što se tiče padavina, promjene na godišnjem nivou su veoma male. To je plus ili minus pet procenata godišnje. Međutim, sasvim je drugačija raspodjela padavina tokom godine, pa imamo češće pojave dana sa jako pljuskovitim kišama, a imamo i dosta dana kad padavina nema.

GLAS: Koji dio svijeta je najugroženiji?

TRBIĆ: Ako pričamo o Evropi, to su Španija, Portugalija, južni dio Italije, Grčka, BiH, Hrvatska - mediteranski dio, region južne Evrope. Nažalost, najveću štetu trpe nerazvijene zemlje i zemlje u razvoju. Recimo, male ostrvske zemlje, gdje se očekuje i podizanje nivoa mora, zatim zemlje u tropskoj zoni koje su podložne uticajima uragana i tornada. Ako gledamo šire, tu je centralni dio Amerike, Afrika takođe. Vidimo ove godine šta se dešava u Australiji sa velikim požarima i visokim temperaturama.  

GLAS: Gdje klimatske promjene napreduju najsporije?

TRBIĆ: Ako pričamo o Evropi, to je Skandinavija, gdje je porast temperatura nešto blaži. Kad je u pitanju BiH, planinski dio je najmanje ugrožen. Naročito planinski dio istočne Hercegovine, u smislu da je tu povećanje temperature do sada bilo najmanje. Međutim, ako se nastavi povećanje emitovanja ugljen-dioksida, onda se čak i u tim predjelima mogu očekivati veće temperature.

GLAS: Koji je to prvi korak koji ćemo mi preduzeti?

TRBIĆ: Imate primjere dobre prakse. Recimo, na primjeru čišćenja kanala koji vrše odvodnjavanje padavinskih voda. To se rješava prije velikih padavina koje se očekuju u maju ili junu. Dakle, pravljenje mreža sistema za odvodnjavanje površinskih voda. Ovdje imamo nekoliko primjera dobre prakse koju realizuje Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i lokalne zajednice u sjevernom dijelu Republike Srpske.

S druge strane, povećanje površine pod navodnjavanjem, gdje postoje primjeri dobre prakse na području Trebinja. Ako se osvrnemo na ekološke probleme grada Banjaluka, nažalost, krivi smo mi sami jer još koristimo fosilno gorivo ugalj za grijanje, a i broj automobila na drumovima je sve veći. Potrebno je da se stimuliše javni prevoz, daljinsko grijanje i okretanje alternativnim izvorima energije. Dugoročno, bilo bi dobro da se više koriste hibridna i vozila na električni pogon. Ona jesu skupa, ali svi moramo imati odgovorniji odnos prema životnoj sredini.

GLAS: Da li su nam neke organizacije obećale pomoć?

TRBIĆ: Prošle godine na godišnjoj konferenciji o klimatskim promjenama u Egiptu formiran je fond za sanaciju gubitaka i štete od klimatskih promjena. Ove godine je rečeno da će velike zemlje pomoći i uložiti novac u taj fond. Recimo, UAE su obećali oko 100 milijardi dolara. SAD, Njemačka i Velika Britanija su takođe obećale veliki novac, ali to su, na neki način, sve još uvijek samo obećanja. Oni taj novac treba da ulože, treba da se odredi mehanizam kako će se plasirati ta sredstva, a to nekako sve sporo ide i dugo traje. Aplikacija za pristup tim fondovima je dosta komplikovana. Mi smo određena sredstva već povukli iz jednog klimatskog fonda za projekte energetske efikasnosti. Imam informaciju da su neki projekti već odobreni koji se odnose na navodnjavanje, ali i projekti koji se tiču rješavanja problema poplava. UNDP i Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju kao “fokal point” BiH za klimatske promjene puno rade i zajedničkim snagama je urađen veliki broj strateških dokumenata na polju klimatskih promjena. Puno je i potreba za implementaciju projekata energetske efikasnosti.

GLAS: Da li su subvencije rješenje?

TRBIĆ: Već imamo subvencije koje se odnose na izgradnju solarnih panela na kućama, ali i za rješavanje pitanja energetske efikasnosti izradom izolacija na objektima. Doduše, ti su projekti manji i dobijaju se preko Fonda za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost Srpske, ali i preko nekih drugih kreditnih linija. Ti projekti su tu i već su počeli da se realizuju, ali je, ponavljam, potrebno povećati aktivnosti na tom polju.

GLAS: Koja je Vaša poruka građanima Republike Srpske?

TRBIĆ: Svako na svom nivou može da uradi mnogo. Prvi korak je trošenje što manje količine električne energije. Dobijaćemo manje račune, ali ćemo praviti i male korake u borbi protiv klimatskih promjena. Očekuju nas novi toplotni talasi, gdje će temperature biti dosta više, pa je potrebno slušati ljekare kako da se ponašamo u takvim uslovima. Potreban je odgovorniji, ekološki odnos prema životnoj sredini, u smislu da se ponašamo bolje nego u prethodnom periodu i da racionalnije trošimo pitku vodu. Generalno, rješavanje globalnih pitanja je dominantno na najrazvijenijim zemljama svijeta. One moraju napraviti veliki iskorak u borbi protiv klimatskih promjena smanjivanjem svojih emisija. Prvenstveno govorim o EU, SAD, Rusiji, Kini, zemljama BRIKS-a. Oni koji su najviše krivi treba da ulože sredstva da saniraju štetu.

GLAS: Da li ste Vi zadovoljni onim što smo postigli?

TRBIĆ: Proces ide u dobrom smjeru, ali je dosta spor. Drugim riječima, realizacija dogovorenih sporazuma vide prilično sporo. Taj proces mora da bude brži, da se jasno trasira put u kojem pravcu treba da se ide i kako ćemo te probleme rješavati. Donesene deklarativne odluke nisu obavezujuće, pa se one jako sporo sprovode.

Okidači

GLAS: Da li je problem i u neodgovornosti, bacanju smeća u rijeke?

TRBIĆ: Kako smo ranije rekli, dominantni pokretač klimatskih promjena je ugljen-dioksid. S druge strane, taj neodgovoran odnos prema životnoj sredini i zatrpavanje kanala može usloviti veće probleme sa poplavama. Ako se odvodni kanali zatrpaju i ako se redovno ne čiste, oni mogu biti okidač za pojavu poplava u manjim zonama. Dakle, bacanje smeća nije okidač i uzročni faktor, ali sigurno je da će odgovorniji odnos prema planeti Zemlji omogućiti lakše prilagođavanje klimatskim promjenama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.