Milovan-Mića Stojanović, tvorac “Karađorđeve šnicle” i majstor koji je uz Tita (s)kuvao istoriju:

Nešto prije podneva graju prisutnih za trenutak je prekinuo sićušni čovjek pokriven snijegom. Plave oči zasijaše ispod kape, čudno lijepa energija razli se po restoranu, a uzvici prisutnih prekinuše tišinu: “De si Mićo, kako je?” Tu u restoranu porodice Stojanović  “Mićina domaća kuhinja” pred ekipom “Glasa Srpske” stajao je glavom i bradom onog koga čekasmo. Pogleda nas, klimnu glavom, ali kako i priliči dobrom domaćinu red je da sa svima prozbori. Posjedio je s prijateljima, razmijenili su pokoju riječ, a potom Mića priđe i sjede s nama. U tom trenutku na sto stiže i slavno jelo - “Karađorđeva šnicla”.

- Evo šnicle, evo autora. Ima boga - poviknu Mićin sin Milan i mi uz zalogaj istorije i pokoju čašu crvenog vina iz domaće radinosti prozborismo s majstorom koji je 25 godina kuvao za Josipa Broza Tita, ali i mnoge druge domaće i svjetske poznate ličnosti.

Mića, ratno siroče iz Gruže, kod Kragujevca, rođen je na Vidovdan 1935. godine po starom kalendaru. Kao dječak došao je u Beograd i stvorio svoje carstvo. Prestao je davati intervjue, jer je 86 ljeta uzelo danak, ali kako je kazao Mića i njegov sin Milan, njegov nasljednik i u kuhinji, nisu mogli odbiti Banjaluku.

- Bez rada nema ništa, ali mislim da me je u životu pratila neka sreća i neistražena sila. Nije mi jasno kako sam toliko stvorio. Uprkos mnogim preprekama uspeo sam kao čovek, Radin suprug, Petrov, Milanov i Miličin otac, ali i kao kuvar. Počeo sam nulom. Ne oblačim se lepo, ali mi je sada lepo - ponosno zbori Mića ekipi “Glasa”.

I zaista, život je bio surov prema njemu, ali mu je i dao mnogo. Tako se njegova sudbina nekoliko puta ispreplela i sa usudom slavnog srpskog naučnika Nikole Tesle. Prvi put se to desilo kada je kao momčić od 17 ljeta došao u hotel “Imperijal”. U sobi tog hotela, u kojoj je Tesla prespavao kada je posjetio Beograd 1892. godine, Mića je živio šest mjeseci da bi nakon dvadesetak godina Mića radio i u njujorškom hotelu “Valdorf Astorija” gdje je naučnik živio. A poslije Tesle, Josip Broz Tito. Mada, prije nego je sudbina Miću spojila sa Titom, on je prvi put svoj specijalitet i najslavnije jelo 1956. godine slučajno pripremio u restoranu “Golf” za Titovu snahu Tamaru Broz koja je bila udata za Žarka Broza.

-  Ruskinja, koja je tada bila spikerka Radio Beograda i čitala vesti na ruskom, bila je redovni gost hotela i često naručivala kijevski kotlet. Tog dana otac nije imao sve sastojke, te se drznuo da joj ponudi nešto bolje. Umesto pilećeg mesa i krojcer putera uzeo je najmekšu teleću šniclu i zreo kajmak. Šnicla je predstavljala srpskog vojnika, tartar sos lentu, a dekorisani limun orden “Karađorđevu zvezdu” - ispričao je Mićin sin Milan, jer je glavni lik ove priče pozdravljao nove goste.

Mića je, dodao je Milan, jelo nazvao “šnicla Karađorđe” da bi se kasnije u narodu ustalio naziv “Karađorđeva šnicla”.

Mića nije siguran, kako je kazao, da li je “Karađorđeva šnicla”, njegovo umijeće ili nešto drugo skrenulo pažnju Tita i njegovih ljudi na njega, ali je iste godine prvi put u Starom dvoru u Beogradu na kongresu Antifašističkog vijeća žena kuvao za Starog, kako je oslovljavao Tita.

- Znao sam kad sam ušao u Dvor da sam ušao u kuću gde i zidovi imaju uši. Bio sam principijelan i radan, nisam strahovao od odgovornosti. Uvek sam bio spreman da uradim ono što mogu desetorica, a hranu koju ne bih dao svojoj porodici, ne bih ni njima servirao -  reče Mića, istakavši da je uvijek bio dosljedan svom pozivu i nastojao je da tako i ostane. Jedino, ponosno reče, žene su ga mogle osvojiti, te je zbog pomoćne radnice pao ispit. Na sreću, nisu mu zamjerili, ali se nije ponovilo.

Da mu je sudbina još jednom na put poslala Teslinu energiju potvrđuje još jedno Mićino jelo koje je posvetio ovom naučniku u čast izgradnje hidrocentrale “Đerdap” kod Kladova. Tada su Tito i rumunski predsjednik Nikolae Čaušesku, zahvaljujući istančanom okusu i majstoru prezentacije Mići, jeli kavijar na “svetlećem ledu”. Tu priču za “Glas” Mića je prepustio sinu Milanu da ispriča.

- Tata je dobio ideju videvši jedan Teslin ogled. U šerpu je sipao vodu i latice ruže, a u sredinu je stavio teglu i sve zamrznuo. Kasnije je izvadio teglu, u rupu stavio sijalice, a odozgo kristalnu činiju sa kavijarom. Svetlo je pokrenuo spektar boja i zaista je izgledalo božanstveno - kazao je Milan. 

Na naše pitanje da li se radeći za Tita našao u neprilikama zbog kojih mu je karijera mogla “zagorjeti”, Mića se prisjetio nekoliko situacija. Kako je ispričao, kajgana bez žumanceta, preslan kupus i plomba tadašnjeg potpredsjednika SFRJ Aleksandra Rankovića mogle su ga mnogo koštati, a slane krofne poslastičar Radovan porijeklom iz Laktaša mogao je platiti slobodom.

- Greška u pripremanju hrane smatrala se velikim prekršajem, kuvar je morao da odgovara za svoj rad. Iako nisam ja posolio, nego Radovan iz Laktaša, bio sam odgovoran zbog čega nisam dao da ga zatvore. Posolio krofne, uf, šta je to. Dešava se. Rekao sam policajcu ko im je kriv kad su uzeli starog poslastičara pa je zaboravio koliko je soli stavio - prisjetio se Mića. Dodao je da je Jovanka intervenisala kod Starog i da je Radovan sačuvao svoju slobodu, ali da od tog dana stari poslastičar nije bio dio kuvarske ekipe.

Mića je, dobaci njegov sin Milan, umjetnik, kuvar, vizionar i preduzetnik koji je bio ispred svog vremena. Imao je, dodaje Milan, njuh za uspjeh. Tako je sa ortacima počeo da pravi prvi privatni motel u to vrijeme, ali ga se odrekao zbog savjeta komunista.

Mića je imao i viziju kako da se u Beogradu poboljša privreda u  ugostiteljstvu, te je Titu iznio svoje mišljenje rekavši da bi prestonica trebalo da ima najmanje četiri de luks hotela, na šta mu je Tito rekao: “Druže Mićo, da nisi malo pretjerao, gdje da nađemo toliko gostiju milionera?”. Mićo je, kako je ispričao, uradio računicu za sva četiri, a Tito je kazao da će vidjeti šta se može uraditi. Ubrzo nakon toga napravljen je “Interkontinental” u Beogradu, a Mića je na vratima tog hotela dočekao prvog gosta. 

Mića, koji je kao mali želio biti bravar, na kraju je završio kuvajući bravaru, a na pitanje kakav je maršal bio, kazao je: bio je sve najveće.

- Bio je najveći političar, najveći mangup, najveći prevarant, najveći švaleraš. Bio je sve najveće. Mnogo inteligentan i pametan čovek - rekao je Mića.

U tom trenutku našeg razgovora Milan ga je obavijestio da će sutradan doći dečko koji je završio za kuvara, ali da će u početku raditi kao pomoćni kuvar.

- Ne može biti velikan ako ne prođe red koji podrazumeva da pereš sudove, donosiš namirnice, čistiš. Pa onda radiš kao pomoćni kuvar, a tek nakon toga majstor. Kuvar mora da zna šta su njegovi baka ili čukundeda spremali - reče Mića.

Razmijeniše sin i otac poglede, te ga Milan upita: “Tata, misliš li da će ovo biti dobro vino?”. Mićo mu reče: “Videćemo, nisi ga dovoljno nasuo da bih znao.” Okrenuvši se našoj ekipi namignu i reče: “Dobro je, ali može biti i bolje.”

Nakon ispijene čaše Mića se pozdravi s nama i gostima, a na odlasku upita sina da li je renovirao u restoranu što mu je kazao, a kad mu Milan potvrdno odgovori, spremi se i izađe.

Milan sjede s nama te izusti kako ga Mića stalno kritikuje, ali da je uvijek s razlogom. 

- Uvek nam je govorio, radi pa se žali, ali uradi kako treba. Dođe u restoran, pa mi kaže otpala ti pločica, a ja mu odgovorim kad si pre video da mi je otpala pločica. Onda mi iznese šta misli da treba da se uradi - kazao je Milan kroz smijeh, a mi smo primijetili s kakvom ljubavlju, poštovanjem i ponosom priča o svom ocu.

Kako je Milan kazao njegov Mića se cijeli život takmičio, pa čak i s djecom.

- Mića ima šestoro unučadi, a kaže svojoj deci da su tanki i da nigde ne mogu stići - reče Milan, aludirajući da je trebalo da bude najmanje devetoro unučadi.

Posjeli smo s Milanom još malo, nakon čega smo se pozdravili, te punog stomaka krenuli put Banjaluke zadovoljni što iz prve ruke čusmo dio neobične priče slavnog kuvara Milovana-Miće Stojanovića.

Žiskar i palačinke

“Oplenačke palačinke” Mića Stojanović napravio je, prilikom posjete tadašnjeg francuskog predsjednika Žiskara Destena, Titu koga je poslastica u obliku srpske šajkače oduševila.

- Desten je tada kazao konobaru da ne seče tortu, jer hoće da se divi kapi hrabre srpske vojske - ispričao je Milan Stojanović, objašnjavajući simboliku tog jela. Kako je kazao, palačinke predstavljaju šajkaču, orah kokardu, a crveni sos od voća podsjeća da se krvarilo pod tom kapom.

Jela i ličnosti

Mnogi svjetski biznismeni, političari i poznate ličnosti uživali su u kulinarskim specijalitetima velikana Milovana-Miće Stojanovića. Kuvao je za Jurija Gagarina, kraljicu Elizabetu, američkog predsjednika Ričarda Niksona i Džimi Kartera, zatim Margaret Tačer, Sofiju Loren, Elizabet Tejlor, Gadafija, Indiru Gandi i mnoge druge. Tokom karijere izmislio je više od 200 autentičnih jela među kojima su “Medaljoni dobra Rada”, “Smederevsko đule”, “Njegošev stek”, “Medaljoni Anjeli-Fijat”, “Titovu supu” i mnoga druge.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.