Milimir Mučibabić: Srbi platili ceh za derogiranje međunarodnog prava

Ističe to u intervjuu za "Glas Srpske" redovni profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu Milimir Mučibabić, koji je i senator Republike Srpske i napominje da su u istom periodu mnoge zemlje promijenile svoj ustav i u njegovu preambulu stavile da su demokratske.

- To navodi na zaključak da su se svi procesi odvijali u ime demokratije i evropskih standarda. Treba posjedovati zavidan nivo intelektualnog sljepila pa ne uočiti barem logičku nedosljednost u primjeni takozvanih evropskih normi - naglašava Mučibabić.

Dodaje da su ceh za derogiranje međunarodnog prava da narodi imaju pravo na samoopredjeljenje do otcjepljenja platili Srbi.

* GLAS: Da li nedosljednost u primjeni evropskih normi proizlazi iz ograničenja i slabosti demokratije ili iz unaprijed određene matrice poželjnog političkog ideala ustanovljenog u krilu neoliberalizma, odnosno globalizacije?

MUČIBABIĆ: Imajući u vidu prirodu konflikata, sukoba i ratova, koji su posljedica primjene evropskih standarda, postavlja se pitanje da li pod tim pojmovima što personifikuju evropske vrijednosti mi podrazumijevamo isti sadržaj. Na početku novog milenijuma, kad Evropa privodi kraju svoj projekat ujedinjenja, u posljednjoj deceniji prošlog vijeka, snažno je podržavala, da ne kažemo projektovala, zahtjev za destrukciju cjeline zvane Jugoslavija. Dakle, na djelu su istovremeno dva suprotstavljena procesa: ujedinjenje kao imperativ vremena i razjedinjenje već stvorene cjeline. Procesi teku ne samo istovremeno, već i pod kišobranom istih evropskih vrijednosti - sloboda, jednakost, demokratija, vladavina prava, humanizam. Akteri vrednovanja tih činjenica i kreatori delanja uvijek se pozivaju na međunarodno pravo, ljudska prava, suverenitet, samoopredjeljenje, na unaprijed određenu matricu humanizma kao poželjnog političkog ideala vaskrslog iz neoliberalizma, tj. globalizma. Veliki Hegel bi rekao: "Činjenice su uvijek iste, ali ugao gledanja na njih je različit". Da li je to dovoljno opravdanje za ovakvo činjenje? Ako jeste, utoliko gore po činjenice.

* GLAS: Govorite o novoj političkoj realnosti. Šta se dešava sa proklamovanim pravima čovjeka, sa normama međunarodnog prava, nepovredivosti granica, suverenitetu?

MUČIBABIĆ: Svjetski poredak poslije 1989. godine predstavlja se kao liberalno demokratski, svima je sve dozvoljeno. Zasnovan je na pravnoj jednakosti, pravima pojedinaca koje štiti ustav, tržišnoj ekonomiji i svojini, te "humanitarnom pravu" kao novom pravnom sistemu. Humanitarno pravo i kosmopolitizam podudaraju se sa neoliberalizmom i globalizacijom. Šta se zapravo desilo? Poredak poslije 1989. godine nastao je kao amalgam američke imperijalne moći, neoliberalizma i humanitarizma. Globalizacija morala i ljudskih prava uslijedila je poslije ujedinjenja svjetskog tržišta, koje za posljedicu ima političku osionost i bahatost moćnika diljem planete. Time je trasiran put humanitarnim intervencijama zapakovanim u celofan međunarodnog prava i ljudskih prava (Balkan, Avganistan, Irak, Libija, Sirija, itd) Svjedoci smo jednog vremena gdje se moralni argumenti i sila poklapaju. Inferioran protivnik nije samo kočničar napretka civilizacije, neprijatelj progresa, mira, spokojstva. On je divljak, kriminalac, zlo koje treba pokoriti ili ukloniti. Ubijamo vas da bismo vam sačuvali život - čitaj, demokratizovali vas i zaštitili ljudska prava. Na djelu je maksima moćnika: - To što je moje je samo moje, a to tvoje može biti i moje i tvoje. Instrumentalizacijom tvrdnje da postoji samo jedan moralni odgovor na složena svjetska pitanja ozakonjuje se imperijalizam, odnosno pravo da svoje političke neistomišljenike proglasite nehumanim i onda ih kaznite (od sankcija do bombardovanja).

* GLAS: Nakon referenduma za pripajanje Krima Rusiji, Amerika i Njemačka insistiraju na međunarodnom pravu o nepovredivosti granica i poštovanju teritorijalnog integriteta Ukrajine. Zar nisu kršenjem baš tih prava isti akteri stvorili novu političku realnost na prostoru bivše Jugoslavije?

MUČIBABIĆ: Načela međunarodnog prava jedino nisu važila kada je u pitanju bila bivša Jugoslavija i današnja Srbija. Pravo na samoopredjeljenje Banditerova komisija je dodijelila republikama umjesto narodima, što je dovelo do raspada Jugoslavije. Od istih autora to pravo je dovedeno u pitanje 2008. godine priznavanjem nezavisnosti Kosova. Srbi koji su u Hrvatskoj bili konstitutivan narod izbačeni su iz Ustava, postali "legalistički" manjina i to pravo im, odjednom, ne pripada. Ispada sasvim "prirodno" da se nacija tretira kao manjina - Srbi u Hrvatskoj - a manjina kao nacija - Albanci u Srbiji na Kosmetu. Pravo na samoopredjeljenje se može poštovati i gaziti, diplomatsko priznanje se može dobiti kao božićni poklon da bi se opravdao suverenitet tamo gdje ga nema. Svjetski moćnici, prije svih Amerika i Njemačka i njihove arhitekte za Balkan, smatrali su da će taj scenario realizovati brzo i bezbolno, a da će nepoštovanje načela međunarodnog prava važiti za jednokratnu upotrebu. "Zao duh" je, što bi rekao Andrić, izašao iz boce. Kosovo kao presedan je ponovo vaskrslo. Ukrajina i Krim danas su došli kao šlag na tortu za prevrednovanje ovih principa, da osvježimo naše pamćenje zarad razumnog prosuđivanja. Šta nam je činiti danas i ovdje? Da li smo stvarno postali surovo ravnodušni? Ko da mi uzme iz moje duše Kosovo ako ga ophrvani ravnodušnošću sami ne predamo? Jedno je sasvim izvjesno: principi su ostali isti, ali su se promijenili interesi velikih u ova dva slučaja. Kosovo jeste presedan koji opominje i obavezuje, a pravo na samoopredjeljenje do otcjepljenja još nije otišlo u zapećak istorije. Eskalaciju prava naroda za samoopredjeljenjem tek treba očekivati u našem bližem okruženju te diljem Evrope i svijeta. Tako će se referendum pojavljivati kao osnovno demokratsko načelo.

* GLAS: Da li, nakon kosovskog presedana koji su zapadne sile izvele kontrolisano i brzo, dešavanja u Ukrajini najavljuju jaču spoljnju manifestaciju volje naroda koji traže svoja prava u procesu prekomponovanja Evrope?

MUČIBABIĆ: U globalizmu gdje je imperijalizam jedinica za kosmopolitizam, u ovom za istoriju ciničnom momentu, sasvim je normalno da se demokratija i humanizam uspostavljaju apsolutno nedemokratskim i nehumanim metodima. Da li je u pravu Volerstin, američki sociolog, kada tvrdi da se svijet danas nalazi pred dilemom: prihvatiti ideologiju tržišnog fundamentalizma protkanog globalnom nepravdom, dominacijom sile i moći ili nastaviti vjekovnu tradiciju širenja slobode, pravde i demokratije. Da li je demokratija neoliberalnih boja luka spasa na čiji brod mnogi čekaju u redu za ukrcavanje? Rijetki su oni koji su u tom redu dočekali otrežnjenje. Kombinacijom prava i politike i nedosljednosti na prostoru bivše Jugoslavije stvorili su novu političku realnost za koju su najvišu cijenu platili Srbi. Kosovski presedan otvorio je mnoge dileme, nagnao mnoge narode širom Evrope da glasnije zatraže svoja prava. Baski i Katalonci, ne zaboravimo Galiciju i Andaluziju u Španiji, Škoti koji se spremaju za referendum, Flamanci i Valonci koji sve otvorenije dovode u pitanje opstanak Belgije, etnički Nijemci iz Južnog Tirola koji se zalažu za pripajanje Austriji, italijanska oblast Veneto gdje se, na za sada neformalnom izjašnjavanju, traži obnova državnosti Mletačke Republike. Kiparski Grci i Turci ni četiri decenije od rata nisu našli minimum zajedničkog interesa za koegzistenciju u jednoj državi. Ko je sljedeći? Svi pobrojani, ali i oni koji svoje nacionalne težnje još artikulišu, sada traže za sebe pravo na disoluciju, na model međunarodnog prava koji je Zapad konstruisao za demontažu bivše SFRJ, a potom ustupio kosovskim Albancima.

* GLAS: Da li se u tom nizu pobrojanih mogu naći i Srbi sa zahtjevom za korišćenje prava na samoopredjeljenje do otcjepljenja iz BiH?

MUČIBABIĆ: Rekoh do su ceh za derogiranje međunarodnog prava da narodi imaju pravo na samoopredjeljenje do otcjepljenja platili Srbi. Zašto bi zahtjev krčmaru (čitaj Zapadu) za poravnanje računa bilo necivilizacijski, nedemokratski ili čin kršenja takvog međunarodnog prava?! Srpska je uspostavila sve legalne i legitimne procedure za sprovođenje referenduma kao osnovnog demokratskog načela. Slobodno izražavanje volje naroda je osnovni postulat, vrhunsko i neupitno dostignuće, bitak demokratije. I zato put zasnovan na pravu srpskog naroda za samoopredjeljenje koji vodi do otcjepljenja ne smije biti ispresijecan dnevnopolitičkim stranputicama, efemernim partijskim nadmudrivanjima, politikantstvom. Trenutak u kojem će narod iskoristiti svoje pravo na referendum je istorijski, on se ne može ponoviti, ispraviti. Promišljeno, odgovorno, opravdano, institucionalno utemeljeno ponašanje je referentni okvir za srpski narod i njegovo rukovodstvo u vremenu velikih izazova koje je pred nama. Jer, točak istorije nemoguće je vratiti unazad.

Zloupotreba koncepta humanosti

* GLAS: Koliko daleko seže zloupotreba koncepta humanosti?

MUČIBABIĆ: Koncept humanosti koristi se, između ostalog, kao strategija za podjelu naroda na humane, manje humane i nehumane. Stari Grci su ove posljednje zvali varvarima, hrišćani nevjernicima, a današnji svjetski moćnici neracionalno-iracionalnim divljacima. To su svi koji se odupiru zapovijestima kosmopolitskog imperijalizma, amerikanizaciji svijeta. Boljeg primjera za demonizaciju od nas teško je naći. Ti neposlušni danas su izbjeglice, siromasi, zlo koje treba eliminisati ili im pomoći u procesu promjene sistema vrijednosti. Na tom putu, treba im promijeniti svijest o sebi, tradiciji, istoriji, kako bi mogli iskoračiti na civilizacijske staze. Za globalizam, u kome imperijalizam postaje kosmopolitizam, normalno je da se demokratija i humanizam uspostavljaju apsolutno nedemokratskim i nehumanim metodima. (bombardovanje Republike Srpske i Srbije).

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.