Dušan Proroković za “Glas Srpske”: Loše procjene SAD mogu i Balkan uvući u krizu

Veljko Zeljković
Dušan Proroković za “Glas Srpske”: Loše procjene SAD mogu i Balkan uvući u krizu

Zapadne sile su i dalje sposobne da izazovu nove krize na Balkanu, ali ne i da upravljaju njima. Nesreća je što ogroman broj donosilaca odluka u administraciji američkog predsjednika Džozefa Bajdena i dalje misli da su SAD tigar. Otuda i toliki broj neracionalnih odluka koje su destabilizovale svijet.

Kaže ovo u intervjuu za “Glas Srpske” profesor na Fakultetu za bezbjednost i diplomatiju i naučni saradnik u Institutu za međunarodnu politiku i privredu iz Beograda Dušan Proroković, navodeći da je zbog toga svašta moguće, pa i da nas Vašington neracionalnošću i lošom procjenom sopstvenih potencijala moći “o jadu zabave”.

- Sreća u nesreći je što mi u tom hibridnom ratu i dalje nismo neko od glavnih bojišta. Nadam se da će tako i ostati. Inače, ako bude otvaranja novih kriza na Balkanu, odnosno podgrevanja nekih starih, ti procesi se neće moći brzo završiti. Jer, njima neće imati ko da upravlja, a u uslovima totalne antagonizacije interesa zapadnih i nezapadnih centara moći one se mogu produžavati u nedogled - istakao je Proroković.

GLAS: Zemlje zapadnog Balkana sve više u svjetlu ukrajinske krize postaju predmet interesovanja velikih zapadnih  sila. Od Srbije se traži da posiječe energetsku granu na kojoj sjedi, ali i da prizna KiM. Ništa bolja situacija nije ni kada je u pitanju BiH. Zašto su Beograd i Banjaluka toliki trn u oku Berlina i Vašingtona?

PROROKOVIĆ: Kada je u pitanju Njemačka, njeni geopolitički interesi na Balkanu se ogledaju u daljem fragmentiranju ovog prostora i stvaranju zavisnih državolikih tvorevina. Pri tome, za njih je srpski faktor dio problema, a ne dio rešenja. U dugom istorijskom kontinuitetu tu se ništa nije menjalo. Samo, cela ova priča oko Ukrajine pokazala je da Nemačka predstavlja tek regionalnu silu, važnu za Evropu, ali i ništa više od toga. Ključnu reč vode i dalje SAD. One su najznačajniji eksterni akter regionalne bezbednosti. Tek nakon njih, iz ovog zapadnog dela sveta dolaze po jačini svog uticaja Britanci, pa su na trećem mestu Nemci.

GLAS: Što se tiče SAD, rekli ste da je sve vidljivije da njihova moć više nije toliko velika i da ona “kalira”.

PROROKOVIĆ: Oni to neće da priznaju, a političari koji su decenijama školovani da na svet gledaju samo iz jednog ugla, a zatim i selektirani da pripomognu ostvarivanju američkih interesa na Balkanu, to i ne mogu da vide. Kažu u Vojvodini: velika je za mačora goveđa glava! SAD više nisu tigar u međunarodnim odnosima, kako je to bilo recimo pre dvadeset godina, već mačor. Možda najkrupniji u celom svetu, ali ipak ništa različit od ostalih. Krize u svetu otvaraju se jedna za drugom, hibridni rat između SAD i nezapadnih aktera odigrava se na više frontova, Ukrajina je samo jedan front. Velika je ova goveđa glava za njih.

GLAS: U sve više evropskih država, od Češke, Italije i Španije, do Francuske i Njemačke organizuju se socijalni protesti zbog sve teže situacije u kojoj se nalaze građani ovih država. Da li je ovo samo početak, te koliko ovakvi i slični protesti mogu promijeniti politiku ovih zemalja prema sankcijama Rusiji, koje su im se poput bumeranga vratile?

PROROKOVIĆ: Protesta će tek biti. Zato što je sve ovo što gledamo samo početak velike, sveobuhvatne i sveprožimajuće krize. Inflacija se zahuktava, energetska bezbednost Evrope nije osigurana, a mere koje su preduzeli nemaju efekta.

Krize bi bilo i bez rata u Ukrajini, ovo što gledamo posledica je prenapumpanog balona, bezobzirnog štampanja dolara i evra prethodnih deset godina, deljenja kredita bez pokrića na svakojake ludorije, od vetroparkova koji ne proizvode struju, do izgradnje puteva kojima se niko ne vozi. Logično, sada se za krizu optužuje Rusija, kao što se pre dve godine odgovornost prebacivala na pandemiju. Ali, uzroci krize su drugačiji, dublji i kompleksniji.

Ipak, i pored toga što će protesta biti, politika prema Rusiji neće se menjati. Sankcije se uvode lako, ali se ukidaju teško. U rat se ponekad ulazi lako, ali se iz njega izlazi teško. EU je, pod pritiskom SAD, definisala visoke uslove za promenu politike prema Rusiji. Ti uslovi u realnim okolnostima neće biti ispunjeni. Kako očekivati da Rusi vrate Krim? Ili Herson? Tako da nema ni povlačenja sankcija, niti izlaska iz rata. Postoji i jedan formalni problem za EU. Sankcije se uspostavljaju konsenzusom. Dakle, dovoljno je da Estonija ili Letonija budu protiv ukidanja sankcija i da onda to zarobi politiku celokupne EU. Zato očekujem da se ove pojedinačne krize spoje u jednu - krizu funkcionisanja EU.

GLAS: Američki izbori za Predstavnički dom Kongresa i trećinu Senata biće održani u novembru ove godine. Ukoliko demokrate izgube većinu u ova dva tijela, može li to promijeniti odnos SAD prema Rusiji i ratu u Ukrajini.

PROROKOVIĆ: Ni tu nikakvog brzog zaokreta neće biti. Očekuje se da demokrate izgube, očekuje se čak i da republikanski kandidat, najverovatnije Donald Tramp, lagano pobedi na predsedničkim izborima 2024. godine. Ali, opet, čak i da se sve to desi, čak i da postoji namera da se iskreno razgovara o strateškoj stabilnosti sa Rusijom te 2024. godine, pitanje je koliko to može brzo ići.

GLAS: Zašto?

PROROKOVIĆ: Predsednik SAD, bez obzira ko to bio, trudiće se da sačuva što je moguće više američkih interesa u Evropi. To znači i da jednostavnih rešenja neće biti, a o onim kompleksnim mora se dugo razgovarati. Veliko je pitanje i kako će svet izgledati te 2024. imajući u vidu aktivnosti Šangajske organizacije za saradnju (ŠOS) i BRIKS-a.

Takođe, u SAD je očigledna polarizacija koja nema veze sa Ukrajinom ili Rusijom. Ima veze sa sistemom vrednosti, nametanjem rešenja iz Njujorka i Kalifornije svima ostalima. Barem polovina SAD, ako ne i više ne gleda blagonaklono na gej parade i rodnu ravnopravnost, samo je u uslovima poluzatvorenog političkog sistema, kojim dominiraju dve partije, bilo praktično nemoguće ispoljiti to nezadovoljstvo.

Sa onom prvom pobedom Trampa i to je promenjeno. Od tada više ništa nije isto. I na ovim i na narednim predsedničkim izborima pre svega će se pokazati te razlike, diferencijacije i nezadovoljstva koja postoje na unutrašnjem planu.

GLAS: Da li neke pozitivne pomake u svijetu može donijeti novembarski samit zemalja G20 u Indoneziji?

PROROKOVIĆ: Već vidimo pozitivne pomake nakon poslednjeg samita ŠOS-a. Očekujem da se to nastavi i u Indoneziji. Novinari će biti fokusirani na pitanje Ukrajine i moguće nesaglasje oko toga koje će se pokazati između zapadnih i nezapadnih aktera. No, ovi nezapadni akteri će u Indoneziji još jedanput imati priliku da direktno razgovaraju o stvaranju alternativnog finansijskog, trgovinskog i kreditnog sistema. Sve ide u tom pravcu.

MMF i Svetska banka više neće determinisati međunarodne finansijske tokove, kao ni zapadne multinacionalne korporacije. Ubrzano se ide ka dedolarizaciji svetske ekonomije. Naravno, za SAD i EU ovo ne odgovara, ali za male države takav pristup može biti spasonosan. Dobija se mogućnost izbora, otvara manevarski prostor za vođenje samostalne spoljne politike, pritisak će biti ako ne manji, ono makar podnošljiviji.

GLAS: Mnogi smatraju da jedino Amerika i Velika Britanija mogu okončati rat u Ukrajini. Zašto to ne učine? Koji su njihovi finansijski, a koji politički motivi da to ipak još uvijek ne urade i do koje granice su ove dvije zemlje spremne ići, pogotovo jer i njih trese velika ekonomska kriza?

PROROKOVIĆ: Samo SAD mogu završiti rat. Velika Britanija, pokazalo se to na brojnim primerima, može samo pokvariti dogovor ili uticati na neka konkretna rešenja, ali nema kapacitet da načelno utiče na okončanje sukoba. Veliku Britaniju, posebno njenu diplomatiju, ne treba nikada otpisivati, to su vekovi iskustva i akumuliranog znanja, ali ne treba je ni precenjivati. Između ostalog i zbog krize u kojoj se nalazi kabinet Liz Tras.

Sa ovom garniturom na vlasti SAD neće brzo završavati rat. Previše su oni investirali u taj rat da bi ga tako brzo okončali. Oni će još neko vreme naoružavati ukrajinske snage, kako bi usporili rusku akciju i kupili vreme. Šta mogu u tom periodu kupovine vremena učiniti? Ne znam. Možda mogu pokušati da organizuju puč u Moskvi, time se ozbiljno bave. Možda mogu pokušati da nateraju Rusiju na upotrebu nuklearnog oružja. I time se ozbiljno bave. Možda mogu organizovati neke sabotaže po samoj Rusiji kako bi demotivisali javno mnjenje na davanje podrške Putinu. Varijanti šta mogu je mnogo, ali su to samo pretpostavke. Njihov prvobitni plan o najpre izolaciji Rusije u međunarodnim odnosima, a zatim i njenoj destabilizaciji iznutra je propao. Zato se sada ne bavimo razradom tog plana, već pretpostavkama.

GLAS: Kako objašnjavate i otklon koji su pojedine arapske zemlje napravile od SAD, tu prije svega mislim na Saudijsku Arabiju?

PROROKOVIĆ: I Saudijska Arabija i neke druge arapske zemlje bespogovorno su sledile SAD u Siriji, Avganistanu, Iraku. Šta su time dobili? U Siriji poraz, u Avganistanu povlačenje, u Iraku haos koji ugrožava regionalnu bezbednost.

Poslednje sukobljavanje sa SAD pored svega ima još jedan razlog. Bajden je želeo da teret krize prebaci na Saudijsku Arabiju i ostale proizvođače nafte. A sve pod izgovorom da je cilj smanjenje prihoda za Rusiju koja takođe puni budžet prodajom nafte. Američke Federalne rezerve su još u maju podigle referentne kamatne stope pokušavajući tako da obuzdaju inflaciju. Međutim, za obuzdavanje inflacije njima je potrebno i da cene energenata ostanu na niskom nivou.

Zašto bi Saudijci pristajali da prodaju naftu jeftino i tako obaraju inflaciju u SAD? Pa njima ekonomija zavisi od cene nafte. Uostalom, nisu oni napravili krizu u SAD, nisu ni dužni da je rešavaju. Bajden se sada ljuti na Rijad, preti im preispitivanjem odnosa, pominju se i neke sankcije. Ipak, otvoreno je pitanje legitimiteta takvih Bajdenovih postupaka. Svako se rukovodi svojim interesima.

Novi poredak

GLAS: Kako gledate na odluku Turske da ne prati poteze Brisela, Vašingtona i Londona, na veze Moskve i Teherana, ali i dosadašnju rezervisanost i uzdržanost Kine kada je u pitanju rat u Ukrajini?

PROROKOVIĆ: Apsolutno logično ponašanje, ne samo Turske i Kine, već i svih ostalih nezapadnih aktera. U nezapadnom delu sveta ovaj sukob se doživljava kao rat Rusije protiv SAD. Zašto bi bilo ko stajao na stranu SAD? Je l' im možda duguju nešto? Pogotovo Erdogan, kojeg je CIA pokušala da svrgne državnim udarom. Slabljenjem SAD otvara se prostor za uspostavljanje multipolarnog poretka i tu sada svako traži svoju priliku. Neko u regionalnim, a neko u globalnim okvirima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana