Rajko Kuzmanović, predsjednik Srpske od 9. decembra 2007. do do 15. novembra 2010.: Ko nema Republiku, nema ni slobodu

Tako za “Glas Srpske” počinje intervju akademik Rajko Kuzmanović koji je bio na čelu Srpske u periodu od 2007. do 2010. Republika Srpska je za njega trajna kategorija koja je potrebna narodu jer “ko nema Republiku, ili neki drugi državotvorni oblik, ni slobodu nema”.

- Uvjeren sam da je svi građani vole i brane svim demokratskim sredstvima, jer smo svi mi Republika. Još u rimskom periodu, za vrijeme Republike, nastala je sekvenca “ Vivat crescat floreat Republiko ”, što bi za nas značilo “Neka živi, raste i cvjeta Republika Srpska” – poručio je Kuzmanović.

Prisjećajući se mjeseci provedenih na poziciji prvog čovjeka Srpske, kaže da je tokom tog trogodišnjeg predsjedničkog mandata bilo teških, ali i relaksirajućih trenutaka.

- Pri tome držao sam se maksime da je svako pitanje rješivo, samo neko se rješava brže i lakše, a neko dugotrajno i teže. U svemu sam pretežno bio optimista. Vjerovao sam u sebe i institucije Srpske. Imao sam sreću što sam imao snažne ličnosti za prve saradnike, predsjednika Vlade Milorada Dodika i predsjednika Narodne skupštine Igora Radojičića, pa je svako pitanje, bilo domaćeg ili inostranog karaktera, adekvatno rješavano. Dobru saradnju imao sam i sa srpskim članom Predsjedništva BiH Nebojšom Radmanovićem. Pitanja koja su dolazila od predstavnika međunarodne zajednice, najčešće su bila nepovoljna, jer su zadirala u naša autohtona prava, utvrđena Ustavom Srpske, Ustavom BiH, Dejtonskim sporazumom i drugim aktima međunarodnog prava. Međutim, pitanja koja su dolazila iz Srpske bila su povoljna i relaksirajuća. Na primjer, dobra vijest je bila završetak Rafinerije nafte u Brodu, kao ruske investicije, broj zaposlenih je znatno porastao, uvoz i izvoz uravnoteženi, osposobljen aerodrom Mahovljani za međunarodne letove, a intenzivno je počeo rad na izgradnji autoputa Banjaluka - Gradiška - napominje Kuzmanović.

GLAS: U vrijeme Vašeg mandata pitanja ustavnih promjena bila su dominirajuća, a bilo je i nametanja.

KUZMANOVIĆ: Od Dejtonskog sporazuma do danas dominirale su ustavne promjene. U stvari, iako se tinta na potpisima visokih predstavnika velikih svjetskih sila u Dejtonu i Parizu nije ni osušila, domaći i inostrani unitaristi, na čelu sa visokim predstavnicima, traže načina da se izvrše ustavne promjene, s ciljem da se razvlasti, što je moguće više Srpska i da se konstituiše unitarna BiH. Dobro je poznato da se ustavne promjene mogu riješiti isključivo u skladu sa članom 10. Ustava BiH. Pošto nisu mogli izvršiti svoje namjere ustavnim putem, prešli su na vanustavne metode, koje je sprovodio visoki predstavnik. Snažan pokušaj ataka na Ustav i ustavno uređenje BiH i Srpske za vrijeme mog mandata vršen je dva, tri puta. Prvi put pojavio se tzv. Aprilski paket 2006, kojim je pokušano da se izvrše ustavne promjene u Predsjedništvu BiH, Skupštini Srpske i dr. Drugi udar bio je tzv. Butmirski paket 2009., kojim je trebalo razvlastiti Srpsku ustavnim reformama. Treći talas bio je iste te godine kada je amandmanom jedan na Ustav BiH, stavljeno u nadležnost Ustavnom sudu BiH sve što se odnosilo na pravosuđe u distriktu Brčko.

GLAS: Uspjeli ste dovesti pet predsjednika država u Srpsku što do tada nikome nije uspjelo.

KUZMANOVIĆ: Za Republiku Srpsku veoma je značajno da bude vidljiva na međunarodnoj sceni. To je vrlo teško, ali izvodljivo. Još u toku rata su nam dolazili u Pale neki državnici, radi traženja rješenja za ratni sukob. Od 1996. do 2006. gotovo da nije ni dolazilo mnogo državnika, a oni koji su dolazili bili su nižerangirani zvaničnici, među kojima i visoki predstavnik. Čak je jedan zvaničnik imao rang zamjenik zamjenika ministra. Od 2007. do 2011. počeli su dolaziti visoki predstavnici – ministri, predsjednici vlada i predsjednici država. Prvi predsjednik koji je došao bio je predsjednik Srbije Boris Tadić, pa Slovenije Danilo Tirk. Zanimljivu posjetu imao je predsjednik Hrvatske Ivo Josipović, koji nas je prijatno iznenadio, pa je na svečanom ručku odsvirao partituru na klaviru. Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović bio je kao gost na svečanosti povodom Dana Republike. I na koncu, predsjednik Sjeverne Makedonije Branko Crvenkovski, koga sam primio na Jahorini. Zanimljivo je da su dolazile brojne delegacije, a najznačajnije su bile ruske Dume i delegacija Donjeg doma britanskog parlamenta.

GLAS: Koliko ima sličnosti, a koliko razlika između tadašnje i današnje Republike?

KUZMANOVIĆ: Srpska je trajna kategorija utemeljena na domaćem i međunarodnom pravu i volji građana. Njen politički i pravni život traje u kontinuitetu tri decenije i trajaće i dalje. Razvojni put išao je kroz tri faze. Prva je ratna do Dejtona, konstituisana Ustavom, kao država sa svim bitnim elementima: teritorija, stanovništvo i organizovana vlast. Druga faza započela je Dejtonskim sporazumom, po kome je Srpska dobila status federalno-konfederalne jedinice, označene kao entitet sa visokim stepenom samostalnosti. U ovoj fazi vršen je snažan pritisak na Srpsku, naročito visokih predstavnika, da se umanje njene nadležnosti. Treća faza razvoja započinje 2006. i traje do danas. Njena karakteristika je u tome da se počinje snažno odupirati nelegalnim radnjama visokih predstavnika. Puno je sličnosti i organizovanosti, jer su ciljevi i zadaci isti u svim fazama. Čuvamo i gradimo Srpsku istim žarom i voljom, kao i prije 30 godina. Što je više pritisaka, to smo sve snažniji i odlučniji za očuvanje Republike. Razlika je što smo danas još odlučniji, snažniji, organizovaniji i ekonomski stabilniji, nego u vrijeme djelovanja visokih predstavnika.

GLAS: Šta biste poručili današnjim rukovodiocima, ali i onima koji će tek doći na važne funkcije?

KUZMANOVIĆ: Poruka je svima i svakome, da je nastajanje Republike skupo plaćeno i da niko nema pravo da narušava njene temelje, već su dužni da je čuvaju i njeguju. Svi moraju da stave daleko ispred društveni - republički interes, pa onda lični. Rukovodstvo svih nivoa je dužno da uveća napore da se što bolje i brže razvija Republika u svim oblastima društvenog života, a naročito u oblasti ekonomije, kulture, obrazovanja i nauke. Nužno je očuvati suverenitet i identitet Republike i naroda, kao što su jezik, pismo, ime, istorija i običaji.

Rame uz rame uz kolovođu

GLAS: Po čemu ćete posebno pamtiti vrijeme na čelu Republike? Da li ima neki detalj, do sada nepoznata anegdota iz tog perioda?

KUZMANOVIĆ: Taj period bio je intenzivan po mnogo čemu. Posebno se ističu susreti sa građanima, kada se na njihovom licu vidjela snaga volje da se čuva i brani Srpska i da se visoko diže zastava Republike i želja da se što prije ustanovi grb i himna, koje nam je oteo Ustavni sud BiH. Ostao mi je u sjećanju dolazak u Čajniče. Zatekao sam veliku masu građana koji su igrali kolo i pjevali. Kolovođa me pozvao da zaigram sa njima na čelu kola. I zaigrao sam, ali ni danas ne znam kako. Ili, došao sam na Ozren i zatekao ispred manastira na livadi veliki broj građana. Prvo mi je prišao čovjek koji je rekao da je 200 puta dao krv. Obećao sam mu orden i dobio ga je. S druge strane na platou je bio narodni guslar koji je pjevao svoju komponovanu pjesmu “Predsjedniče Rajko”. Ovakvi susreti, a bilo ih je mnogo i oni službeni, davali su mi snagu da što bolje obavljam dužnost predsjednika Republike.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.