Saša Friš, gitarista benda “Pero Deformero”, za “Glas”: Svi smo balkanske duše, to nas vijekovima spaja

Branislav Predojević
Saša Friš, gitarista benda “Pero Deformero”, za “Glas”: Svi smo balkanske duše, to nas vijekovima spaja

Sve vreme bili smo koncertno aktivni, a i ta pauza je bila popunjavana singlovima (Hipster, Trebalo bi, Lola, Bez tebe, Ludo zaljubljen) tako da, što se nas tiče, razdoblje između “JeR to liči na taj način” i “Muzika za ljude bez prijatelja” je izgledalo kao dve-tri godine naših života.

Rekao je ovo za “Glas Srpske”, gitarista i osnivač kultnog benda “Pero Deformero”, jednog od najzanimljivijih i najautentičnijih bendova na srpskoj i regionalnoj sceni, objašnjavajući zašto je pauza do albuma “Muzika za ljude bez prijatelja” potrajala  dugih devet godina. Kultni muzičar koji u bendu djeluje kao gitarista i kantautor, kaže da je zadovoljan urađenim i da bend neće odustati niti od sebe niti od promjena, jer to i jeste suština njihove muzike.

- Zadovoljni smo albumom, naravno. On jeste drugačiji, ali je i to jedno od lica “Deformera”. Ne znam šta da očekujete na sledećem albumu. Det metal - rekao je Friš.

GLAS: Album Vas predstavlja u postavi koja možda ima najduži kontinuitet u karijeri uz zanimljive goste. Koliko je uhodanost benda olakšala sam proces snimanja i kako nastaju pjesme u bendu, da li muzika prati stihove ili stihovi prate muziku?

FRIŠ: Na prethodna dva albuma sam mahom ja pisao sve pesme i one su nastajale po principu stihovi prate muziku. Tako mi je bilo lakše. Na ovom albumu je sve bilo spontanije, Biške i ja smo se nadopunjavali sa idejama, a imali smo i goste kako instrumentaliste, tako i tekstopisce. Što se postave tiče ona je nikada bolja i otuda i taj kontinuitet.

GLAS: Sam naslov ima zanimljivo značenje, da li smo svi danas postali ljudi bez prijatelja, osim virtuelnih i kakvu muziku ti ljudi slušaju?

FRIŠ: Mi smo bend koji nije za široke narodne mase. Naš sarkazam nije za svakoga i to je nešto na šta smo ponosni i nećemo to menjati. Najlakše je biti banalan i prost, na šta se zapravo i svodi mejnstrim muzika. Biške takve bendove i izvođače poredi sa mrtvom prirodom i plastičnim cvećem iz kineskih prodavnica - izdaleka šljašti koliko je lepo, a izbliza plastika bez duše i mirisa. (smijeh)

GLAS: Tvrdoglavo ste tokom karijere insistirali da ste hevi metal bend sa folk vokalom, odbijajući da pravite komercijalnije kompromise, ali djeluje da je publika znala prepoznati dosljedan stav i može se reći da imate možda najvjerniju publiku na Balkanu, koja dobro zna šta svirate, ali kako bi vi kao kreativac opisali muziku “Pere Deformera”?

FRIŠ: Savršeni spoj - nespojivog! (smijeh) Slažem se da imamo najbolju publiku, što se reklo: Ima nas malo al' smo zato retki (smijeh). Nije mala stvar da jedan realno mali bend iz Novog Sada ima obožavaoce i svira koncerte u celoj eks-Ju uključujući Rumuniju, Bugarsku, Austriju, Švajcarsku. Malo je bendova koji su koncertno aktivni poput nas, a da devet godina nisu imali novi album. To govori sve o našoj publici, ali i o “Deformeru”. Stvarno smo ponosni na tu činjenicu.

GLAS: Predvidjeli ste i trend uspjeha srpske folk muzike u Zagrebu nastupom u Tvornici, koji istina nije Arena, ali je sudeći po reakcijama publike i medija bio spektakularan pa Vas moramo, s obzirom na višegodišnje iskustvo, pitati u čemu je tajna regionalnog uspjeha našeg folka, svejedno da li je u pitanju turbo ili andergraund varijanta?

FRIŠ: Da budemo iskreni, nije bitna boja pasoša i grb na njemu, ni boja kože a ni crkva u koju se ide. Svi smo mi balkanske duše i to je ono što nas vekovima spaja, a neki se uporno trude da nas razdvajaju. Od Vardara pa do Triglava svi vole dobru zabavu, muziku, roštilj, druženje, kotlić i tu divnu (i ukusnu) tradiciju s vremena na vreme prekinu neki debili tenzijama i ratom. Kome normalnom može krv lepše mirisati od ćumura?

GLAS: Iza vas je 30 godina karijere, iz neke retrospektive kako biste opisali taj period od tri decenije iza vas i šta publika može očekivati u sljedećem periodu od benda?

FRIŠ: Nažalost, prošlo je kao treptaj... Borili smo se i još se borimo sa vetrenjačama. I dalje nas nema nigde u medijima (radio, TV) ali je i to još jedna od činjenica kojom ne može puno bendova da se pohvali. Stići dovde bez ičije pomoći! Svi naši pregledi na “Jutjubu” su, popularno rečeno, organski. Iskreno, ne znamo ni mi šta da očekujemo od samih sebe u budućnosti. Očekujte neočekivano je jedna od naših deviza, a moja lična, kojom se vodim celog života je: Ne trudi se da budeš bolji od drugih - budi drugačiji (smijeh)!

Početak

GLAS: Šta Vas je iniciralo tih devedesetih da napišete pjesmu “Ostavljen sam ja” (Veče na plaži) i tako, nećemo reći stvorili jer je Hali Gali Halid obavio nezahvalan pionirski posao, počnete popularizovati autentičan, a danas i popularan žanr u regionu?

FRIŠ: Da, Hali Gali Halid i Rambo Amadeus (nikako Nervozni poštar) su bili inicijalna kapisla da krenem u 30 godina dugu avanturu. To je bio neki moj gest gađenja na tada novonastali turbo folk i kompromisno rešenje za “kako svirati to što volim i sprdati se sa tim što ne volim”. Ako smo ikada ikome bili bilo kakva inspiracija, taman i da raskinu sa nekim, nama će biti drago.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana