Sedam decenija "fendera stratokastera": Gitara koja je zarazila planetu rokenrolom

Branislav Predojević
Sedam decenija "fendera stratokastera": Gitara koja je zarazila planetu rokenrolom

Maestro bluza Džo Bonamasa ima jednu od najvećih svjetskih kolekcija gitara, ali kaže da je bezvremenost zvuka "stratokastera" suština ovog instrumenta. - Vrlo malo se promijenilo između 1954. i 2024. To je, u suštini, ista gitara već 70 godina. Zamislite da ste generalni direktor "Forda" i da je vaša osnovna djelatnost pravljenje automobila koji izgleda isto kao onaj koji ste napravili pedesetih, a vaši kupci ne žele poboljšanja. Ako imate malo kreativnosti, domišljatosti i malo bezobrazluka, možete vladati svijetom sa "stratom" - rekao je Bonamasa.

U proljeće 1954. godine bivši majstor za popravku radija po imenu Leo Fender nikako nije mogao da zna šta je započeo, kada je krenuo da dizajnira novu gitaru, koju je nazvao "fender stratokaster", pošto će njegov revolucionarni instrument, postati simbol rokenrola i možda najvažniji muzički instrument 20. vijeka.

Proslavljajući svoj 70. rođendan ovog proljeća "fender stratokaster"  možda je sada najprepoznatljiviji muzički instrument svih vremena i to je gotovo sigurno najprodavanija gitara na planeti. U pitanju je instrument koji vole mladi muzičari svih žanrova, ali i poštuju majstori bučnih i energičnih rifova poput Džefa Beka ili Kita Ričardsa.

- "Stratokaster" je čvrst i jak kao mazga, a ipak ima eleganciju trkaćeg konja. Ima sve što vam treba, a to se rijetko može naći u bilo čemu - rekao je Ričards u razgovoru za "Gardijan". Stara poslovica kaže da "stratokaster" zvuči onako kako želite, naravno ako umijete to postići. Spisak različitih numera poput "Misirlou", "Apache", "Nohvere Man", "Little Ving", "Smoke On the Njater", "Smells Like Teen Spirit", dovoljno govori da je njegov zvuk prisutan tokom cijele istorije rokenrola.

A person playing a guitarDescription automatically generated

Majstor, ne i gitarista

Tajna ove kombinacije možda se krije u tome što Fender, samouki pronalazač, nije bio gitarista pa je drugačije  pristupio dizajnu, s pogledom ne samo na proizvodnju već i na popravljivost i udobnost svirača. Otuda i šrafovima učvršćeni, a ne zalijepljeni vrat i vrlo specifičan dizajn koji plijeni i vizuelno, ali još više na dodir svirača.

On je uz pomoć saradnika postigao cilj nekoliko godina ranije sa gitarom pod imenom "brodkaster", kasnije preimenovanom u "telekaster". Takođe, Fender je dizajnirao  i "fender presion bas". Oba instrumenta su bila momentalni uspjesi, popularni kod džez i sving bendova, ali "telekaster" je bio i ostao radni konj od instrumenta, jednostavan i jak, dva pikapa, bez suvišnih gluposti. Ipak, koliko god muzičari voljeli njegov zvuk, često su se žalili da im se kvadratne ivice zarivaju u rebra i udaraju u kosti kuka. S druge strane "strat", sa svojim uredno zašiljenim tijelom i izrezima s dva roga, elegantnih linija, vjerovatno je ono što prvo padne na pamet kada neko čuje riječi električna gitara. Uz svu svoju trenutnu prepoznatljivost danas, "strat" koji je Fender prvi dizajnirao bio je u osnovi proslavljeni "telekaster". Ali dolazak dizajnera i inženjera Fredija Tavaresa to je promijenio. Inspiraciju je uzeo iz Fenderovog basa sa dva roga, dodajući inovativne momente, uključujući tremolo bridž koji mijenja zvuk​, ali je pogrešno nazvan, jer je efekat promjene tona koji stvara kratka metalna ruka zapravo vibrato. Tri pikapa i napredno prebacivanje ponudili su veću varijaciju tonova od gotovo bilo koje druge gitare na tržištu, dok su krive konture i ivice dodate na svim pravim mjestima, što znači da "strat" prijanja uz tijelo kao odjevni predmet, a ne kao muzički instrument.

"Stratokaster", ime koje  je dao šef prodaje Don Randal, poznat i kao "strat", debitovao je na sajmu Nacionalne asocijacije muzičkih trgovaca u januaru 1954. i pojavio se u prodavnicama tokom aprila. To nije bio trenutni uspjeh. Prodaja nije bila dobra uprkos usponu rok muzike. Novinar i pisac Tom Veler u svojoj knjizi "Stratokaster hronike" iz 2004. godine kaže da se po pojavi činilo da je instrument daleko od konvencionalnih gitara.

A person playing a guitarDescription automatically generated

- Mnogo profesionalnih muzičara smatralo je novi "fender" nedostojnim ozbiljnog razmatranja. Za njih je to bio samo alat, varljiva sprava, čak i šala za amatere - rekao je Veler. Stvari su bile gore u Britaniji, gdje ga čak nije bilo moguće dobiti. Zbog britanskog embarga "stratokaster" nije zvanično stigao do ranih šezdesetih iako je prvi model nekako stigao 1959. godine. Ovo je bila "fijesta", crveni model koji je Klif Ričard poklonio Hanku Marvinu, gitaristi njegovog benda "Šedouz". Marvin je odmah postao prvi britanski gitarski heroj, a mnoge buduće gitarističke zvijezde su ga gledale, a ostalo je bilo samo stvar inercije. Saosnivač benda "Dajer strejts" Mark Nofler nije imao dileme zašto je kupio prvi "stratokaster".

- Moja prva gitara je morala biti crvena zbog Hanka Marvina i kada sam ga ugledao u prodavnici gitara na putu kući iz škole, doslovno sam stavio nos na staklo gledajući crvenog "strata" u izlogu - rekao je Nofler.

"Stratova" popularnost je rasla tokom šezdesetih godina prošlog vijeka, ali prekretnica je ipak nastupila kada je na scenu stigao Džimi Hendriks, vjerovatno najuticajniji gitarista svih vremena i muzičar koga smo rijetko vidjeli da svira bilo šta osim "stratokastera" i to vrlo impresivnim stilom, uključujući naopaki štim, sviranje zubima i paljenje gitare na bini.

Slavni muzičar i producent Nil Rodžers tvrdi da je kupovina ove gitare posao njegovog života, napravljen nakon što je gledao upravo Hendriksa na "Vudstoku".

- Promijenio sam svog "gibsona" u trgovini u Majamiju, tip iza pulta mi je dao "stratkaster" i 300 dolara nazad. Ofarbao sam je u bijelo kao Džimi i zatim sam se zaključao u kupatilu na tri dana, dok nisam savladao tehniku ​​koja je miješala bučno drndanje sa utišavanjem napetih nota. To je stil napravljen za "stratove" udarne kvalitete i specifičan osjećaj zvuka - rekao je Rodžers. Naoružan ovim novim instrumentom, Rodžers je krenuo u ponovno pronalaženje muzike. Njegov jedinstveni zvuk postao je okosnica diska i s je njim izbacio hitove za Dajanu Ros i svoj bend "Čik". Ubrzo su se javili i drugi izvođači, od Dejvida Bouvija preko Grejs Džons i Madone do bendova poput "Djuran Djuran" i "Daft panka". Rodžersov "strat" se može čuti na pločama koje su prodate u stotinama miliona primjeraka, čime je zaslužan za ne jedan, već dva nadimka: "hitmejker" i "gitarista od dvije milijarde dolara".

Otporan na trendove

Leo Fender je 1965. prodao svoju kompaniju medijskom gigantu CBS. Dok kolekcionari žude za instrumentima prije preuzimanja, navodeći pad kvaliteta pod CBS-om, kompanija je povećala prodaju za 30% u svojoj prvoj godini, a 45% godinu kasnije, uzidižući električne gitare do vrtoglavih novih visina. Međutim, nakon stalnog pada prodaje sedamdesetih i osamdesetih CBS je prodao firmu grupi investitora 1985. godine. Ovih dana "Fender" je većim dijelom u vlasništvu "Servko Pacifika", a šef prodaje Džejson Norvel sugeriše da bi mogli postojati milioni, a možda i desetine miliona prodatih "stratokastera", ali da on kao izvršni potpredsjednik ima zadatak da "strat" održava relevantnim.

- Moramo da obuhvatimo prošlost, sadašnjost i budućnost. To smo mi, od Hanka Marvina do Marka Bovena iz "Ajdlsa". Moramo da shvatimo kako napreduje instrument koji je neobično nepromijenjen od 1954. godine. To je uradio Leo Fender i to je ono što nastavljamo da radimo. Sve se svodi na dolazak novih bendova koji će oduševiti muzičku scenu sa 70 godina starim dizajnom. "Stratokaster" se iznova izmišlja sa svakom generacijom - rekao je Narval.

Takođe je zanimljivo da su godine pandemije imale najbolju prodaju za "fender" ikada, što sugeriše da još postoji mnogo apetita za ovaj 70-godišnji klasik od instrumenta. I sve to iz glave i ruku Lea Fendera, čovjeka koji nije mogao ni da naštima gitaru i koji je govorio da, ako ima 100 dolara da nešto napravi, potrošio bi 99 dolara da to radi i jedan dolar da bude lijepo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana