Tragajući za korijenima obišao sve Đeriće
ROGATICA - Kada je prije pet godina odlučio da napiše rodoslov o svojoj velikoj porodici sedamdesetogodišnji Milan Đerić iz Rogatice ni slutio nije da će na tom zadatku preći stotine kilometara puta, počesto i pješice, obaviti brojne razgovore uz kafu i telefonom, te pročitati mnogobrojnu literaturu koju, kako sam kaže, u “normalnim okolnostima” ne bih čitao.
- Namjera mi je bila da popišem Đeriće ovih krajeva i da saznam koliko smo bliski. Sve što sam saznavao pomno sam zapisivao, a nedorečeno, koga sigurno ima, ostavljam nadolazećim naraštajima u amanet da nastave. Ja više nisam mogao ni fizički ni materijalno, a u posljednje vrijeme ni zdravstveno - počinje Milan priču o putu nastanka knjige pod naslovom “Đerići - Zlatnopojasevići sreza rogatičkog” koja je ovih dana ugledala svjetlo dana na više od 340 stranica.
Skupljajući materijal otišao je najmanje jednom u sve krajeve gdje je čuo da je bilo ili još ima Đerića ili bliskih njima.
- Ne računajući 15 sela na području Rogatice i Sokoca, stigao sam i u Buare kod Užica, Vranoviće u Kladnju, Noćajeviće kod Stupara, Smršanj i Gajiće u Cerskoj, Šipačno kod Nevesinja i naravno Zagulje u Drobnjacima odakle su naši preci, koje sam obišao uzduž i poprijeko, zahvaljujući rođaku Nikoli Šušiću koji je kao i mi Đerići iz loze Zlatnopojasevića - priča ovaj rogatički penzioner.
Na kraju njegovih putešestvija, dodaje Đerić, došla je knjiga sa kojom i jeste i nije zadovoljan.
- Nisam zadovoljan jer nemam tačnog odgovora na pitanje kada i koliko Đerića je došlo u ove krajeve. Nedvosmisleno ja da smo stigli iz Crne Gore. Iz vjerovatno ekonomskih razloga naselili smo Romaniju do Drine ispod Devetaka i Bokšanice u Sokolovićima, Prodoli i Staroj Gori i bez sumnje bili smo najbrojnija familija u sadašnjim opštinama Rogatica i Sokolac, koje su nekada pripadale srezu rogatičkom, pa otuda i ovakav naslov moje knjige - dodaje Đerić.
Ono Zlatnopojasovići ponijeli su, kako kaže, iz pradomovine, sela Zagulje u sadašnjoj Crnoj Gori iz koje su prema procjeni pošli oko polovine 18. vijeka.
- Prema nekim mojim sagovornicima, Zlatnopojasovići - Đerići prati dvije verzije. Prema prvoj, nosili su pojasove slične žutom zlatu, dok druga, koja je po meni bliža istini, govori da su za te prilike bili izuzetno bogati ljudi. To bogatstvo se mjerilo zlatnim novcem koga su oni obavezno nosili za pojasom. Bilo kako bilo, ovog prezimena u Zagulju i Drobnjaku više nema. Ali, zato žive njegove “grane” - Jovanovići, mi Đerići, Grgurovići i Grkići. Da su Đerići iz Zagulja govori i naziv tamošnjih toponima - Đerića glavica i Đerića dolovi - naglašava Đerić.
Danas Đerića, koji slave Đurđevdan i prislavu Malu gospojinu, ima u selu Begzadići, Beheći, Gluhovina, Zabrežje, Godimilje - Milotići, odakle je autor rodoslova, Puhale i Rađevići u opštini Rogatica, te Grbići. U sokolačkoj opštini to su Madžari, Miletci, Mičivode i Točionik.
- Nova vremena su učinila da ih je najviše u Rogatici i Sokocu, ali i širom svijeta. Bilo nas je i uspješnih u raznim oblastima života i rada, ali popa nikad nismo imali, ali zato imali smo Salka, Kemala, Mehmeda i još nekih koji su iz raznoraznih razloga mijenjali vjeru a zadržali prezime Đerić - kazuje Milan, koji je i dugogodišnji predsjednik Šahovskog kluba “Gorski” u Rogatici.
Sadržaj
Knjiga o Đerićima krcata je zanimljivim sadržajima. Za svaki lokalitet gdje su živjeli ili žive članovi ove velike porodice dat je opis sela sa geografskim i drugim podacima, broju domaćinstava i članovima porodica kroz porodično stablo, te tabelarni pregled šest koljena poimenično muških i ženskih članova sa godinama rođenja i eventualno smrti, a za udate nevjeste u Đeriće i njihova prezimena.
Tu je i kratak opis svakog člana domaćinstva i o “dometu” u životu, a ilustrovana je većim brojem fotografija pojedinaca i grupa Đerića, panoramom svakog sela i drugim zanimljivim detaljima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
