ISPOVIJESTI SRPKINjA SILOVANIH U SARAJEVU (6) - Stalna prebijanja, silovanja, prijetnje noževima
Frizerka S. K. (1970) poznavala je Ismeta Bajramovića - Ćelu odranije. Htio je da se sa njom "zabavlja", a ona ga odbijala. Nju su 25. aprila 1992. na ulici, dok je išla s drugaricom, zaustavili Ćelo i još dvojica muslimana, zatvorili je u šupu, kraj jedne kuće u Pofalićima. Tu je bila i djevojčica Jelena, koju su takođe silovali, kao i još djevojaka, kojima je čula glasove.
Tu su bila desetorica muslimana, tzv. "ljiljani", sa nadimcima: Alibaba, Kemo, Ari. Ćelo joj rekao: "Ipak ćeš biti moja, kučko, treba vas poubijati, bolje niste zaslužili. Vi ste pogan narod, treba vas uništiti", pokidao je odjeću sa nje i silovao je. On i još sedmorica.
Izašla je iz tog zatvora u maju, na intervenciju muslimana E. T. - muža njene koleginice.
Bjekstvo u Beograd
Ostala je trudna. A kad je bila u drugom mjesecu, otišla je u bolnicu na Koševu da abortira. Međutim, rekli joj da će to uraditi ako pristane da dođu novinari i da kaže da su je silovali Srbi. Ljekar se zvao A. N.
U novembru 1992. godine stigla je u Beograd, porodila se 21. novembra u GAK-u, u Višegradskoj ulici. Rodila je žensko dijete, koje nije htjela da prihvati.
Liječila se u psihijatrijskoj bolnici "Laza Lazarević" u Beogradu, a psihijatrijski nalaz od 21. novembra 1992. godine glasi: "Od euforije do utučenosti. Plače. Govori: Dijete ne mogu da vidim, to ne mogu da podnesem, to me podsjeća na sve što sam preživjela".
Udovica B. A. J., majka dvoje djece, stanovala je u ulici Đure Đakovića, a u podrumu te zgrade više puta je silovana, sa još osam žena iz iste zgrade, koje su bile zatvorene tu od juna 1993. godine.
Kad je bila u poodmakloj trudnoći, abortirala je u GAK-u u Višegradskoj ulici u Beogradu, a u njenom psihijatrijskom nalazu navodi se da je bila "u teškom psihičkom stanju, sa suicidnim tendencijama".
Početkom 1992. počela su uznemiravanja, upadi u stanove, pljačke... Odveli su joj muža, koga više nije ni vidjela, rekli su da je poginuo, a u proljeće 1993. godine sve Srpkinje iz njene zgrade smjestili su u podrum te zgrade. Bilo ih je osam. Ona bila najmlađa, a bilo ih je i starijih od 60 godina.
Prvo su prale veš i radile razne druge poslove. Bile su maltretirane mjesec dana. Prvo su napastvovali Ružicu (60 godina), jer je protestovala zbog neljudskog ponašanja, a onda su počeli da ih sve siluju, danju-noću, uz tuču, prijetnje noževima da će im sjeći dojke, uši i druge dijelove tijela.
Jedna žena, najstarija, imala više od 60 godina, umrla je nakon zadobijenih batina (u avgustu 1993).
Žena koja nam je dala izjavu ne zna imena zločinaca, samo nadimke. Zna jedino komšiju iz susjednog ulaza, on bio glavni, određivao je kako će biti napastvovane i mučene, zvao se Asim Čampara ili Čapara (35-40 godina), crnog izgleda, ostali su bili Čenga (28-29), Aka (30), Zika (Zimić).
Inspektor odobrava zločine
Dvojicu braće daktilografkinje S. K. iz Pazarića kod Hadžića u maju 1992. godine uhapsili su muslimanski vojnici i odveli u logor Silos u Tarčinu, a ona i majka ostale su u kućnom pritvoru i svakodnevno maltretirane.
Drugog septembra 1992. ova djevojka i njena majka zatekle su u kući K. K., gdje je bila i dvogodišnja kćerka i svekrva te K. K. Oko ponoći na vrata su im zakucala dvojica muslimanskih policajaca i zaprijetili da će ubaciti bombu ako ne otvore.
Kada su ušli, prijetili su nožem da će da ih zakolju, a potom su izveli K. K. i silovali je, a poslije su izveli i S. K. i nju su silovali. Jedan je nožem rasjekao spavaćicu, malo zasjekao iza vrata, pa je krvarila, a nakon seksualnog iživljavanja nad njom, pomokrio joj se na glavu, udario je nogom i šutnuo.
S. K. i K. K. sutradan su krenule da prijave silovanje u policiju u Pazariću, a putem ih je napao komšija Kemo Šarić. U policiji u Pazariću, kada su prijavile silovanje, inspektor i policajac Mujo Fatić rekao im je: "Šta hoćete, ostale ste žive".
"Nisam se udavala, ostala sam osramoćena, bez kuće i budućnosti", kaže S. K. u iskazu, navodeći da je oboljela od raka.
K. K. je u svom iskazu potvrdila priču S. K., navodeći da su joj u kuću upala dvojica, koji su preko lica imali crne čarape, silovali je uz prijetnju nožem - jedan, a zatim i drugi.
Poseban metod terora u Hrasnici i Sokolović Koloniji bilo je silovanje srpskih žena od 16 do 60 godina, a u toku prve dvije godine rata (1992-93); za vrijeme najvećih ubistava i progona Srba u tim naseljima kod Sarajeva silovano je više desetina žena.
Zatvorenica M. P. - koja je bila u "Viktoru Bubnju" - kaže da su u sobi od 12 kvadrata bila tri kreveta i 12 zarobljenica od 22 do 84 godine, dok zatvorenica C. M. navodi da je bila zatvorena u podrumu jedne zgrade na Dobrinji 2, gdje je zatekla D. K. koja joj je rekla da je očajna, a R. E. je preživjela teška zlostavljanja i poniženja....
Ipak, zbog moralnih obzira vrlo teško se dolazi do podataka i pristanka na svjedočenje - stoji u prijavi MUP-a Rogatica i Bijeljina protiv 39 pripadnika Armije BiH u Hrasnici i Sokolović Koloniji.
(Nastaviće se)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
