“Glasov” vodič kroz svjetska fudbalska prvenstva - Urugvaj 1930: Jugoslavija oduševila svijet

Glas Srpske
“Glasov” vodič kroz svjetska fudbalska prvenstva - Urugvaj 1930: Jugoslavija oduševila svijet

MONTEVIDEO - Ni sam čuveni Žil Rime nije slutio kakvu ekspanziju tokom godina će imati njegova ideja o organizovanju Svjetskog fudbalskog prvenstva.

Slavni Francuz koji je bio na čelu FIFA od 1921. do 1954. godine želio je da izdvoji fudbal iz programa Olimpijskih igara i da svjetski šampion bude poznat nakon samostalnog prvenstva. Ideju o organizaciji Mundijala predložio je nakon OI u Amsterdamu 1928. i želio je da ono ne bude amatersko takmičenje. Realizacija je započeta tokom njegove posjete Južnoj Americi kada se Urugvaj prihvatio organizacije i ponudio da svim reprezentacijama plati put i boravak tokom Mundijala. Na ovaj potez Urugvaj se odlučio jer je tada važio za svjetsku velesilu i tu dominaciju htio je da potvrdi na domaćem terenu, a glavni povod bila je proslava 100 godina nezavisnosti pa je predloženo da prvi Mundijal bude održan 1930. godine.

Taj prijedlog nije naišao na oduševljenje velikog broja nacionalnih selekcija koje u tom prvenstvu jednostavno nisu vidjele ništa novo, a u to vrijeme bilo je teško skupiti ekipe odnosno odvojiti ih čak tri mjeseca od njihovih klubova i poslati “na drugi kraj svijeta”. Rime je koristio svoju reputaciju pa je ubijedio Francusku, Belgiju, Rumuniju i Jugoslaviju da otputuju u Montevideo dok je on u torbi nosio trofej (boginju Niku).

Loren za  sva vremena

Prvi gol na svjetskim prvenstvima postigao je Francuz Lusijen Loren. Bilo je to na prvoj utakmici Mundijala protiv Meksika (4:1), a mrežu je zatresao u 19. minutu.

Pored njih i domaćina još su nastupili Argentina, Brazil, Bolivija, Peru, Paragvaj, Čile, Meksiko i SAD, a broj 13 nije se pokazao kao baksuzan jer je Mundijal izrastao u jedan od najvažnijih svjetskih događaja, ne samo u sportskom smislu, već i u ekonomskom te društveno-političkom.

Jugoslavija je u Montevideo otputovala samo sa igračima koji su igrali u Srbiji jer klubovi iz Hrvatske nisu pustili svoje fudbalere. Uz to, pred sami šampionat selektor Ante Pandaković podnio je ostavku pa je imenovan Boško Simonović jer je najbolje poznavao buduće reprezentativce. Prvu utakmicu na svjetskim prvenstvima Jugoslavija je odigrala 14. jula, a rival je bio slavni Brazil koji je i u to vrijeme ulivao strahopoštovanje svim svojim protivnicima. Do tada nepoznata reprezentacija iz Evrope priredila je prvorazredno iznenađenje pobjedom protiv “karioka” sa 2:1, golovima Tirnanića i Beka. To je dalo krila Simonovićevoj četi koja je potom razbila Boliviju sa 6:1, što ju je odvelo na megdan domaćinu u polufinalu. Iako je Jugoslavija povela sa 1:0, nije izdržala pa je poražena sa 1:6, dok je zapamćeno je da je policajac vratio loptu iz auta fudbalerima Urugvaja koji su nakon toga postigli gol. Na kraju je bila četvrta, a ispred njih je završila SAD.

Rosas prvi u svoju mrežu

Prvi autogol u istoriji svjetskih prvenstava postigao je Meksikanac Manuel Rosas u porazu od Čilea (0:3), u drugom kolu grupe 1. Rosas je postigao još dva gola na SP i to u porazu od Argentine 3:6.

Najbolji strijelac Jugoslavije bio je Ivan Bek sa tri gola. Jedan je postigao Brazilu, a dva Boliviji. Đorđe Vujadinović dao je dva gola, a Aleksandar Tirnanić i Blagoje Marjanović po jedan.

Sa 17 igrača u timu

U sastavu Jugoslavije bilo je 17 igrača i to Milan Stojanović (golman), Milorad Arsenijević, Đorđe Vujadinović, Dragomir Tošić, Aleksandar Tirnanić, Dragutin Najdanović, Dragoslav Mihajlović, Blagoje Marjanović (BSK Beograd), Momčilo Đokić, Branislav Hrnjiček, Teofilo Spasojević (Jugoslavija), Milutin Ivković, Milovan Jakšić (Soko), Dušan Marković (Vojvodina), Branislav Sekulić (Franse, Francuska), Ivan Bek, Ljubiša Stefanović (Set, Francuska).

Giljermo Stabile postao najbolji strijelac

Najbolji strijelac premijernog izdanja SP bio je Giljermo Stabile sa osam golova. Centarfor Argentine golove je postizao protiv Meksika (3), Čilea (2), SAD (2) i Urugvaja (1).

Rođen je 1905. u Buenos Ajresu, a preminuo 1966. godine. Proslavio se u Hurakanu za kojeg je igrao od 1924. do 1930. kada je prešao u Đenovu (1930/35) dok je u Italiji igrao još za Napoli (1935/36) te za francuski Red Star (1936/39), gdje je jedno vrijeme bio igrač-trener. Dres Argentine nosio je samo četiri puta, sve na Mundijalu u Urugvaju, što mu je bilo dovoljno da uđe u istoriju svjetskog fudbala.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana