Sjećanja Radoslava - Rade Savića, nekadašnjeg predsjednika KSJ o prvoj tituli šampiona svijeta (1): Prle kovač atmosfere

Sve napisano predstavlja sjećanje nekadašnjeg predsjednika KSJ Radoslava - Rade Savića iz Banjaluke koji je veći dio radnog vijeka proveo u Sarajevu obavljajući mnogobrojne funkcije. Savić je bio dio Organizacionog odbora Svjetskog prvenstva i do tančina je upoznat sa svim dešavanjima koji su pratili ovaj veliki događaj, a koji ćemo u nastavcima pokušati dočarati. Košarka je bila potpuno novi sport u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata koji je rastao sa tadašnjom državom, a veliki entuzijazam četiri oca srpske i jugoslovenske košarke donio je prvu veliku titulu tadašnjoj državi koja se pod tim imenom tri puta popela na krov svijeta, a kao SRJ još dvaput.  Koliko su ti počeci bili teški jasno je prikazano u filmu i seriji “Bićemo prvaci svijeta” koja je prije nekoliko godina pokupila simpatije svih ljubitelje igre pod obručima.

- U ideji filma nije se odstupilo ni za jotu. Neki detalji su umjetnička ornamentika, malo su pomjereni ulijevo ili udesno, ali prava istina je tu. Ipak, ima nekih stvari u filmu kojima nisam zadovoljan kada je u pitanju sada već čuveno Svjetsko prvenstvo 1970. godine. Glavna zamjerka se odnosi na pomoćnog trenera reprezentacije iz te godine. Ranko Žeravica bio je selektor i kao njegov pomoćnik predstavljen je Laza Lečić, a pravi pomoćnik bio je Banjalučanin Milan Tošić Prle. Ne znam šta je uticalo da to tako bude prikazano, da li otežana mogućnost snimanja jer je Prle nažalost umro? On se ne spominje, a te godine bio je šampion sa Olimpijom iz Ljubljane i sasvim normalno bilo je da trener prvaka države bude trener u reprezentaciji, a ujedno se igralo u Ljubljani. Prle je bio kovač atmosfere, bio je dobroćudan stručnjak koji je mnogo značio u ekipi. On nije uveden u film ili seriju što sam zamjerio ljudima, ali kada neko pravi umjetničko djelo ima svoju ideju i teško je ispoštovati sve detalje - započeo je priču Savić.

Nije mu se svidjela uloga tajne policije (UDB) i smatra da su autori filma bili malo slobodniji u interpretaciji pa su to tako uradili.

- Cijela situacija oko Vladimira Dedijera tačno je prenesena, mada je ideja bila Milojka Drulovića, ali se on rano povukao iz sportskih interesa pa je Dedijer to preuzeo i učinio mnogo baš kao i Danilo Knežević. Uloga UDB-e je prenaglašena. Na sva velika takmičenja sa nama je išla zaštita, naročito nakon terorističkog napada na Olimpijskim igrama u Minhenu 1972. godine. To rade sve države sa obavještajnim krugovima, a sada je stanje potpuno drugačije nego je to bio slučaj u to vrijeme. Danas na velikim takmičenjima na jednog sportistu dolazi od tri do sedam bezbjednjaka, a na OI u Atini na desetak hiljada sportista bilo je 30.000 različitih pripadnika obezbjeđenja - dodao je Savić.

O tome kako se nekadašnja država spremala za veliko takmičenje i kako se ono odvijalo možete da čitate u vikend broju “Glasa Srpske”.

Šampionat

Šesto Svjetsko prvenstvo održano je od 10. do 24. maja 1970. godine i na njemu je nastupilo 13 reprezentacija sa svih kontinenata. Jugoslavija je kao domaćin odmah bila smještena u finalnu grupu dok se preostalih 12 ekipa takmičilo u tri grupe. Predtakmičenja su organizovana u Sarajevu, Splitu i Karlovcu, razigravanje za plasman u Skoplju, a borbe za odličja u Ljubljani.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.