Odrasli smo na pogrešnim idejama, mračne tajne bajki koje su nam uništile djetinjstvo

index.hr
Odrasli smo na pogrešnim idejama, mračne tajne bajki koje su nam uništile djetinjstvo

Mnogi od nas su odrasli u uvjerenju da su bajke samo nevine, lijepe priče za djecu. Stvarnost je, ipak, malo drugačija i činjenica je da njihove poruke ne prikazuju uvijek muško-ženske odnose u najboljem svijetlu.


Kada se sada, kao odrasli, osvrnemo i zagledamo u svoje omiljene bajke, vidimo svoje junake i princeze iz potpuno drugačije perspektive. One sada za nas imaju mnogo dublje i drugačije pouke, nego kada smo bili mali.

Ljepotica i zvijer, priča o zlostavljanju i unutrašnjoj snazi

Ovu bajku napisala je Francuskinja, Gabrijela-Suzana de Vilnev još 1740. godine. Danas se većina ljudi upoznaje onlajn i djevojke bi, uglavnom, pošle za likom poput Gastona (arogantnim narcisoidnim frajerom koji želi Bel za sebe kako bi potvrdio svoj ego) i okrenule bi leđa Zvijeri, koja ispod grube spoljašnjosti krije zlatno srce.

"Pouka ove bajke je dobar podsetnik na to da ne sudimo knjizi po koricama. Moramo da pustimo da prođe neko vrijeme i dobro upoznamo nekoga, mnogo dublje, kako bismo znali postoji li nešto značajnije između nas", kaže Džojs Marter, psihoterapeutkinja.

Ova priča dokazuje i to da je unutrašnja, a ne spoljašnja ljepota ono što nas vodi prema neprolaznoj ljubavi. S junakinjom koja posjeduje veliku snagu i inteligenciju i odbija da primitivna okolina utiče na nju i ne dopušta joj da bude svoja, Ljepotica i zvijer ima zaista snažnu junakinju, vrijednu divljenja.

Džojs Marter nastavlja: "Ovo je veoma pozitivna poruka za sve nas da posjedujemo vlastitu snagu i udaljimo se od negativnih poruka drugih ljudi. Takođe je pozitivno i to što Bel nije bila glupa da sebe oblikuje kako bi bila privlačnija muškarcima."

Naravno, ni ova bajka nije apsolutno bez mana. Prije svega, mana je to što prikazuje nasilje kao oblik romantike jer, ne zaboravimo, Zvijer drži Bel zarobljenu, protiv njene volje. Uz to, ona se, vremenom, zaljubljuje u njega, kao da nije imala drugog izbora u situaciji u kojoj se našla.

"Ovo je negativna poruka, kao kada žrtve počinju na nasilno ponašanje mučitelja da gledaju kao znak ljubavi i pažnje", kaže Marter.

Takođe, ponašanje Zvijeri je nepredvidivo i promijenjivo od bijesnog do ljubaznog, što ga čini nestabilnim i manipulativnim.

Mi vidimo Bel koja je u stanju da voli čak i tako neljubazno stvorenje kao plemenitu stvar (što, zapravo, i jeste), ali takođe može poslati i pogrešnu poruku mlađim generacijama.

Ljepotica i zvijer je, takođe, bajka o žrtvovanju, no ono, iako je plemenito, može otići predaleko. Kada se Bel žrtvuje za oca i odlučuje da ode kao zatvorenik Zvijeri umesto njega, svi smo vjerovali da je ta njena odluka prikaz njene snage kao junakinje.

Ipak, Marter kaže da je ovo "negativna poruka o žrtvovanju na štetu vlastitog zdravlja, sigurnosti i opšte dobrobiti".

Snježana i sedam patuljaka, Trnova Ružica i pitanje pristanka i ženskih prijateljstava

I Snježanu i Trnovu ružicu napisala su 1812. godine braća Grim. Obije bajke govore o čarobnom poljupcu koji princeze vraća u život.

I jedna i druga junakinja su u besvijesnom stanju kada ih princ poljubi, što nameće mnoga pitanja u vezi svojevoljnog pristanka. To je posebno važno sada, kada su razgovori o seksualnom zlostavljanju i nasilju dosta aktuelniji nego ranije. Veliku popularizaciju toga dao je pokret #MeToo.

"U vrijeme #MeToo, kada se ljudi edukuju o važnosti pristanka na seksualne odnose, romantizovanje seksualnih radnji bez pristanka, s nesvesnom osobom, negativna je poruka", kaže Marter.

Ove dvije priče, takođe, govore i o drugoj, starijoj ženi, koja je ljubomorna na ljepotu mlađe žene. To je vrlo loš stereotip, jer ne samo da prikazuje vrijednost žene na osnovi tjelesnog izgleda, već baca loše svijetlo i na starije žene.

"Moramo više da pokazujemo kako žene podržavaju jedna drugu i vrijednost žene koja se temelji na mnogim drugim stvarima, a ne samo na ljepoti", nastavlja Marter.

Naravno, junakinje ovih bajki imaju prijatelje kao što su patuljci i životinje, ali nedostaje velika podrška koja dolazi od bliske prijateljice.

"Mnoge bajke prenose poruku o tome kako je važno da ženu spasi princ s kojim će živjeti srećno do kraja života, ali nijedna ne govori o tome kako moćne žene same prave svoj put", priča Marter.

Kao i uvijek, i ove dvije bajke imaju srećan kraj u kojem ljubav prevladava sve prepreke i dobro pobijeđuje zlo.

Crvenkapa je dobar primjer bajke s opomenom. Ovu bajku napisali su braća Grim i Šarl Pero, ali njeno porijeklo datira još iz 10. vijeka.

Glavnu junakinju, djevojčicu, majka je zamolila da odnese hranu bolesnoj baki, ne skrećući sa staze koja vodi do bakine kuće. Međutim, djevojčica nije poslušala i srela je zlog vuka koji ju je prevario, pretvarao se da je njena baka i na kraju ih obe pojeo.

"Ova bajka je upozorenje za žene da postoje loši muškarci oko njih", kaže Rene Solomon, psiholog.

 Ovo pomaže u slučaju kada sumnjate da je neko opasan.

"Crvenkapa komentariše izgled vuka, jer joj je čudan u poređenju s tim kako je zapamtila svoju baku. Ona pokazuje određenu dozu sumnje da nešto nije u redu, što je veoma važno za decu kako bi naučili da vjeruju svojim instinktima, ako im se neko učini opasnim", kaže Solomon.

Tužna istina crvenkape je da je ona potpuno relevantna i u današnje vrijeme kada mnoga nedužna djeca postaju žrtve predatora.

Pepeljuga i borba s identitetom i nasiljem

Pepeljuga prikazuje zlostavljanje i traume na zanimljiv način. Glavnu junakinju zlostavljaju maćeha i njene kćeri, ali ona ne dopušta da je slomi sve što joj one rade.

"Mislim da je dobro prikazati da neko ljubomoran može da bude veoma zao, kao Pepeljugine polusestre koje nisu dobre prema njoj", kaže Solomon.

Ovo nam pokazuje koliko motivacije možemo da imamo, uprkos tome šta nasilnici rade i uči nas tome da, zapravo, ne moramo da mijenjamo ništa u svom karakteru, jer smo takvi kakvi smo.

Kao i obično, jedini način da se Pepeljuga spasi zla i pobjegne od nasilnika je princ koji je odvodi iz kuće. To, ponovo, nameće ideju da se žena mora osloniti na muškarca kako bi pronašla spas.

"Ne mislim da je dobra ideja da govorimo djevojčicama kako će, ako obuju lijepe cipele i srijede se, odmah postati ljepotice i muškarci će želeti da budu s njima. Princ želi da oženi ženu kojoj odgovara cipela", priča Solomon.

Ovo šalje poruku da moramo da izgledamo na određeni način i da se moramo uklopiti u određeni kalup, ako želimo bolju sudbinu.

Pepeljuga je primjer modernih tinejdžera i njihovog odrastanja, tako da može pomoći roditeljima da uoče nasilje i pronađu riješenje za njega.

"Kao mlada osoba, Pepeljuga ima problem s identitetom, kao i većina tinejdžera danas", kaže Bri Mek Kerol, socijalna radnica.

Pepeljuga nije voljela sebe i svoje porokeklo. Kroz čitavu priču ismijvaju je vršnjaci (polusestre), ne podržava je autoritet (maćeha) i nalazila se u, naizgled, beznadežnoj situaciji.

Priča simbolično predstavlja situacije kroz koje prolaze svi tinejdžeri razvijajući odnose s drugima dok, istovremeno, traže sebe.

Destruktivno roditeljstvo u Ivici i Marici

"Ovo vidim kao priču o snalažljivosti", kaže Majkl Aleman, psiholog.

Napušteni od oca koji ne može da se brine o njima, u otuđenom svijetu, djeca su u stanju da pobjede vješticu (koja može biti simbol roditelja koji guši), čime postižu nezavisnost.

"Ova priča ilustruje važnost obostrane brige jednih o drugima. Bez roditelja, djeca su prisiljena da "budu roditelji" jedno drugom i od njihovog odnosa zavisi i njihov opstanak", kaže Aleman.

I Ivicu i Maricu je mogla da pojede vještica, ali to što su se držali zajedno pomoglo im da je ubiju. Priča ima srećan kraj, ali takođe upozorava i na to koliko je važno da djeca odrastaju u zdravom porodičnom okruženju. Kada su roditelji često odsutni ili previše guše djecu svojim prisustvom, mogu samo da uspore ili spriječe razvoj svoje djece.

Usavršavanje sebe putem samosvijesti u bajci Carevo novo odijelo

Mnoge bajke se temelje na usavršavanju sebe kroz lekcije o moralu i etici. Jedna od najmoćnijih takvih bajki dolazi iz 19. vijeka, a njen autor je Danac, Hans Kristijan Andersen.

"Jedna od Andersenovih bajki koja nas uči o vlastitom usavršavanju putem samosvijesti je Carevo novo odijelo", kaže Sam Glading, psiholog.

Priča govori o caru koji je opsjednut svojom odjećom i time kako će izgledati u javnosti, jer želi da bude najbolje obučeni predstavnik monarhije u zemlji. Kada su došla dva prevaranta i obećala mu da će ga obući u najbolju tkaninu, on ih nije mogao da odbije.

"Ne samo da su mu prevaranti rekli da će tkanina od koje će mu oni napraviti odjeću biti prelijepa, već i nevidljiva za one koji su glupi ili nepodobni za položaj koji zauzimaju u kraljevstvu", kaže Glading.

Prevaranti (koji nisu uradili nikakav posao), naplatili su nevidljivo odijelo koje su predstavili caru i uverili ga da su mu sašili ekskluzivno odijelo koje je u modi.

Car nije htio da prizna da ne vidi nevidljivo i nepostojeće odijelo u koje su ga, navodno, obukli. Svi u kraljevstvu su se pravili da vide odijelo, osim jednog djeteta koje je viknulo istinu, da je car, zapravo, go.

Lekcija o tome da trebamo da budemo iskreni prema sebi

Ova priča uči nas veliku lekciju o ponosu, sujetu i slici. Kako Glading kaže: "Kada smo preterano zabrinuti oko nevažnih stvari kao što je naša odjeća, tada postajemo lakovjerni i izgledamo glupo."

Usavršavanje sebe postižemo prihvatanjem stvarnosti, slušanjem istine i istinskom interakcijom s drugim ljudima.

"Jasno sagledavanje činjenica pomaže nam da izbegnemo pretencioznost i poboljšamo svoje živote, a isto tako i živote drugih ljudi u svojoj blizini", kaže Sam Glading.

Ne znamo šta se dalje dogodilo caru u Andersenovoj bajci, ali znamo da nam je pokazao veliku lekciju o samosvijesti.

"Činjenica da se više nije šetao u nevidljivoj odjeći na nekoj paradi, vjerovatno znači da je napravio potrebne promjene u svom životu", dodaje Glading.

Ali, samousavršavanje, kako Andersen pokazuje, ima veze kako s onim što radimo, tako i s onim što izbjegavamo. Ovo dijete je pomoglo caru da se suoči s istinom i svojim postupcima, tako da će njegove buduće odluke biti mnogo promišljenije.

Što možemo da naučimo iz svojih omiljenih bajki?

Kako Džojs Marter ističe, većina bajki ne uključuje "priče o LGBT zajednici, prijateljstvu i inkluzivne priče", što je aktuelno pitanje. Takođe se čini da postoji spor, ali obećavajući napredak u načinu na koji su prikazani odnosi, ženski likovi i prijateljstva.

Na primjer, Diznijevo Snježno kraljevstvo pokazuje snažan, bliski odnos između dvije sestre, koji se nalazi ispred romantične priče i indirektno govori o životu s mentalnim bolestima.

Slično njemu, Maleficent (Grdana) je promijenila naš pogled na dobro poznatu zloću humanizovanjem ovog lika i dodavanjem dubine inače stereotipnom liku ljubomorne, starije žene u Trnovoj Ružici.

Merida je prva princeza kod koje se priča ne vrti oko njenog braka i pronalaženja princa, što je nov i dobar način za uživanje djece u ovoj priči.

Bajke su zaista važan dio detinjstva, što je samo razlog više da obraćamo pažnju na njih i kao odrasli. One sadrže i pozitivne lekcije i problematične ideje, poput žrtvovanja.

Što ih bolje budemo razumijeli, lakše ćemo prenositi bolje poruke mlađim naraštajima i lakše ćemo se i sami suočavati s nekim novim izazovima u životu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana