Novosultan prkosi hrišćanima

Odlukom da Aja Sofiju ponovo proglasi džamijom Redžep Tajip Erdogan, vođen neoosmanističkom idejom, ne mareći za tekovine moderne Turske, je ispunio svoj dugogodišnji san kojim želi da se pozicionira kao vođa i vrhovni kalifa cjelokupnog islamskog svijeta.

Vraćanjem u prošlost i prekrajanjem odluka kojima su pomirivane civilizacije i obezbijeđen dugotrajni mir, danas se pokušava okrenuti točak istorije. Da bi se reklo nešto o sadašnjosti vraća se u prošlost, a posljedice takvog ponašanja u budućnosti mogu biti pogubne po čovječanstvo.

Činilo se, nakon odluke Mustafe Kemala Ataturka iz 1934. godine da tadašnju džamiju, a nekadašnju crkvu Svete mudrosti proglasi muzejom, da  se niko više neće odvažiti da svojata veliku bogomolju, koja je nadživjela i preživjela ratove i mnoge osvajače i kroz vijekove padala u ruke mnogih naroda i vladara.

Crkva Svete Sofije, odnosno Premudrosti Božije, središte je pravoslavlja, ali i hrišćanstva uopšte. Arhitektonski uzor za mnoge crkve, ali i džamije. Za Ruse je posebno važna, jer u njoj pokrštena kneginja Olga, a odluka kneza Vladimira o pokrštavanju Rusije donesena je nakon prisustva izaslanika na liturgiji u Svetoj Sofiji. A sada je ponovo i podsjetnik da je otuđena nakon pada Carigrada 1453. godine. Za Turke je simbol osvajanja, vakuf sultana Mehmeda II Osvajača, koji podsjeća na slavne dane Osmanskog carstva, a za islamiste izraz nadmoći islama nad hrišćanstvom. Nakon skoro jednog vijeka, 24. jula muslimani će ponovo klanjati u Svetoj Sofiji.

Neoosmanistički projekat

Islamolog i bivši ambasador Srbije u Turskoj i pri Unesku Darko Tanasković za “Glas plus” ističe da je turski predsjednik bio svjestan simboličkog značaja ove bogomolje i za hrišćane, ali prije svega za muslimane i da se on ovakvom odlukom obraća, prije svega, svom biračkom tijelu.

- To je deo njegovog neoosmanističkog projekta vraćanja Turske imperijalnom osmanskom i islamskom nasleđu i on taj svoj program sprovodi dosledno. Naravno, i taktizirajući kroz vreme, u zavisnosti od situacije, bilo na unutrašnjem ili na spoljnom planu. Svakako da smatra da tim simboličkim gestovima treba da ojača svoj rejting, položaj i ugled u svojoj izrazitije muslimanski, odnosno islamistički opredeljenoj izbornoj bazi. S druge strane, Erdogan je bio svestan činjenice da će ovaj potez izazvati nezadovoljstvo u velikom delu hrišćanskog sveta. U svakom slučaju, želeo je da pokaže da on svoj program “reislamizacije” Turske sprovodi dosledno, da ga niko ne može zaustaviti i da neće obraćati pažnju ni na čije primedbe. To je, zapravo, poruka onom delu sveta sa kojim je “novosultan” u poslednje vreme i na političkom planu došao u otvoren sukob, a sa kojim odavno ima hronične nesporazume – kazao je Tanasković.

Prema mišljenju profesora Tanaskovića, za muslimane Aja Sofija ima veliki značaj, ali tvrdi da oni nisu o tome toliko razmišljali na najširem narodnom planu, sve dok nije aktuelizovano pitanje njenog ponovnog pretvaranja u džamiju.

- Tvrde da danas 70 odsto Turaka podržava ovaj Erdoganov potez, ali znam da ima podosta i onih koji se sa njim ne slažu i to u krugovima građana i partija koji su mu zadali snažan udarac na prethodnim izborima i koji ipak žele da se nešto više od sekularnog Ataturkovog nasleđa u Turskoj sačuva. Pored motiva koje nalazi na unutrašnjo-političkom planu, Erdogan, s obzirom na svoje ponekad megalomanske ambicije, pretenduje da bude lider celog muslimanskog sveta, pa osluškuje i odjeke koji će doći. Kao što smo tokom prethodnih dana mogli da vidimo, ti odjeci su uglavnom veoma pozitivni. Znači, unutrašnji politički plan, zatim plan liderstva u čitavom islamskom svetu, gde sebe doživljava kao nekog novog kalifu i, na trećem mestu, prkosna poruka, pre svega Zapadu i hrišćanskom svetu, sa kojim ima veoma ozbiljne probleme koji u suštini uopšte nisu religijske prirode – istakao je profesor Tanasković.

Kosovo i Metohija

Posljedice ovakvih odluka mogu se preliti i na naš region, konkretno na prostor Kosova i Metohije, gdje su pojedine crkve pretvarane u džamije, a najpoznatija je Bogorodica Ljeviška. Tanasković smatra da ono što se sada dogodilo sa Svetom Sofijom potencijalno može biti obrazac razmišljanja i ponašanja koji nije daleko od “pameti” i namjera onih koji trenutno upravljaju institucijama u Prištini.

- Naime, mi smo i proteklih godina bili svedoci činjenice da Albanci na  KiM, u suštini, imaju načelno negativan odnos prema srpskom kulturnom nasleđu, s obzirom na to da je ono trajni beleg našeg viševekovnog prisustva na toj zavičajnoj srpskoj zemlji, što remeti ideološku predstavu o tome da su autohtono najstariji narod i pravi posednici KiM zapravo Albanci. I onda je tu odnos dvojak. S jedne strane, u ekstremnim situacijama, koje smo upoznali, ne prezaju čak ni od fizičkog rušenja i skrnavljenja srpskih sakralnih i kulturnih spomenika, a s druge strane i paralelno, teče pokušaj preinačavanja istorijsko-civilizacijske prirode ove naše nacionalno temeljne i univerzalno vredne kulturne baštine i ona se na razne načine pokušava ugurati u jedan sintetički i veštački kulturni identitet države “Kosovo” u planskom nastajanju, a koji zapravo nije istorijski overen i nema osnove za postojanje - naglašava Tanasković.

Ipak, prema njegovom mišljenju, malo je vjerovatno da bi nekome palo na pamet da Bogorodicu Ljevišku pretvori ponovo u džamiju, jer to ne bi dobro odjeknulo u svijetu, a Albanci u Prištini ipak nisu Erdogan, koji to može da uradi, niti su oni ideološki baš u svemu na njegovom tragu.

- Međutim, ukoliko bi kojim slučajem “Kosovo” kao država ušlo u  Unesko, onda bi svi kulturno-istorijski spomenici i celokupno nasleđe na teritoriji KiM, sa stanovišta Uneska, postalo, ako ne vlasništvo u imovinsko-pravnom smislu, ono svakako predmet jurisdikcije prištinskih vlasti u administrativno-pravnom pogledu. U tom slučaju, sigurno bi došlo do ubrzavanja sistematskog rasrbljavanja tog kulturnog nasleđa i ono bi se na neki način prevodilo u kategoriju “kosovske baštine”, kao dela kulturnog identiteta “Kosova”. Takva opasnost postoji, a sasvim je sigurno da bi reagovanje Uneska i raznih foruma i organizacija međunarodne zajednice u suštini ostalo bez prave delotvornosti, te je stoga najdelotvornije da Kosovo nikad ne uđe u ovu specijalizovanu agenciju UN za obrazovanje, nauku i kulturu – rekao je Tanasković.

Vraćanje u prošlost

Vanredni profesor na Bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu Darko Đogo smatra da odluka turske vlasti predstavlja jedan izrazito agresivan čin, jednako kao što je bio i 1453. godine, kada je Aja Sofija pretvorena u džamiju odlukom sultana Mehmeda II.

- Smatram da je to izrazito pogrešan, izrazito agresivan cilj današnje Turske, kojom se nama šalje poruka da su neootomanske ambicije žive i da nisu nikakav naš neopravdan strah, nego jedna aktivna politika savremene Turske. Time se svakako šalje poruka turskoj javnosti da je doba kemalizma i sekularizma gotovo i da će Erdogan da vrati situaciju u praktično neku vrstu sultanata, predotomanske ere – kazao je Đogo.

On dodaje da vraćanje u prošlost, da bi se kazalo nešto o sadašnjosti, može biti izrazito pogubno i opasno.  Vraćanje točka istorije pokreće mnoga pitanja i predstavlja jedan krug iz kojeg je teško izaći.

- Taj simbolički čin Turske očigledno nosi poruku povratka u osmansko vrijeme, u vrijeme prije 1918. godine. Kada krenete sa snovima da se situacija vrati vijek unazad, onda ne možete da delegitimišete i da smatrate nelegitimnim da neko želi da vrati stvar u recimo, period prije 1453. godine.  Dakle, zašto bi Erdoganov čin bio legitiman, a moja želja ili moja unutrašnja potreba, identifikacija sa tim mjestom, koja je je legitimna samim tim što je riječ o bogomolji koju je izgradila pravoslavna civilizacija, nije legitimna? Pazite, povratka u istoriju nema! Nemoguće je vratiti točak istorije unazad, ali očigledno je da se raznorazne političke konstalacije snaga vrlo često služe simboličkim povracima unazad da bi nešto rekli o sadašnjosti – naglašava Đogo.

BiH u kojoj žive tri naroda, svako sa svojom interpretacijom istorije i shvatanjem prava na polaganje legata po nekom pitanju, često je izložena rezonu da “svakom pripadne ono što je njegovo”. Pitanja restitucije ili vraćanje određenih objekata koji su oduzeti nakon Drugog svjetskog  i rata 1990-ih godina vrlo su česta i često dijele društvo. Profesor Đogo, s toga, skreće pažnju na ćutanje nevladinog sektora i likovanje muslimana na ovakvu odluku, što, kako kaže, nije u duhu pomirenja i suživota naroda na ovom prostoru.

- Moram da priznam da je malo čudnovato ćutanje NVO sektora u BiH, koje je u nekim drugim slučajevima bio vrlo glasan kada su potraživane neke sadašnje crkve. Danas taj sektor ćuti na vraćanje objekta u bogomolju od strane monoteističke religije koja nije izgradila taj objekat kao svoj. Takođe, vidimo i blago likovanje i ćutanje naših zemljaka muslimanske vjeroispovijesti, iako mogu da shvatim zašto im je drago, ali smatram da je to krajnje nezrelo, jer takvi činovi bude u svakome od nas i nadu i želju i volju da Aja Sofiju gledamo u onom svjetlu u kojem je mi pamtimo i mi želimo da je imamo onako kako je gledamo – ističe Đogo.

Posljedice

Odnos između muslimana i hrišćana ovakvom odlukom biće dodatno produbljen, a ovakva zloupotreba religije, vjerskih osjećanja i manipulacija vjerskim simbolima može dovesti do povećanja tenzija. Istoričar Danko Strahinić kaže da je za očekivati da će se ovakva odluka koristiti kao izgovor za dalje podsticanje islamofobije u Evropi. Ipak, on ističe da je važno da se ne donose preuranjeni zaključci.

- Po tom pitanju ipak treba biti vrlo oprezan, jer je stvarna ili medijski “prenaduvana” islamofobija sredstvo kojim Erdogan u poslednje vreme manipuliše. Ostaje da se vidi kakva je to “nova poruka svetu” turske nacije i muslimana, koju je u svom govoru po proglašenju  Svete Sofije u džamiju Erdogan pomenuo – rekao je Strahinić.

On dodaje da ga ovakav čin nije iznenadio, jer je posljednjih nekoliko godina na sceni bila “tiha” islamizacija Svete Sofije, te da razloge zašto ovakva odluka dolazi baš u ovom trenutku treba tražiti u skretanju pažnje sa brojnih poteškoća pred kojim se Erdogan našao.

- Ovo je davna želja turskih islamista, ali ranije je turska vojska nastupala kao branilac sekularizma i uvek je uspevala da ograniči narušavanje kemalističkih vrednosti. Erdogan je iskoristio proces približavanja Evropskoj uniji i pod izgovorom primene demokratskih standarda nametnuo kontrolu nad vojskom. Neuspeli pokušaj puča iz 2016. godine je pokazao da je u tome uspeo. Razloge za sadašnji potez treba tražiti u nameri da se putem važnog simbola skrene pažnja sa brojnih ekonomskih poteškoća, rasta inflacije i nezaposlenosti, jer je zbog proglašene pandemije znatno usporena turska privreda koja je od prethodne godine u recesiji, dok je Turska uvučena u skupe i složene ratne operacije u Siriji i Libiji. Erdogan zbog svega toga gubi podršku među biračima pa se očekuje da ovaj potez popravi rejting, mada se mnogi posmatrači prilika u Turskoj slažu da to neće imati dugoročni efekat - naglašava Strahinić.

Ovakvim potezom Erdogan je povukao potez i Tursku poveo na put sa kojeg nema povratka. Poruka Turcima je da će ih on povesti u opasnu i, vrlo vjerovatno, samoubilačku obnovu Osmanskog carstva, a pravoslavnim vjernicima dato je do znanja da gdje doseže turska vlast, tu za njih nema mjesta. Zadirući u kulturno nasljeđe i tekovinu cjelokupne ljudske civilizacije, turski predsjednik je otvorio Pandorinu kutiju, a posljedice njegovog čina dosezaće duboko u budućnost i tek u narednim godinama biće vidljivo kako će se ova odluka reflektovati u svijetu.

Revanšizam Rusije?

Povodom odluke Turske pomoćnik ministra vanjskih poslova Rusije Sergej Verhinin izjavio je da je to pitanje “unutrašnja stvar Turske i da se ni Rusija, niti bilo ko treba u to miješati”.

Vjerski analitičar Željko Injac smatra da je to svojevrstan čin revanšizma prema Carigradskoj patrijaršiji koja je podržala autokefalnost Ukrajinske pravoslavne crkve.

- Reakcija patrijarha Vartolomeja bila je izrazito blaga, skoro nevidljiva, a ovo je svojevrsna poruka Rusije da oni nisu zaboravili čin izdaje Carigradske patrijaršije po pitanju Ukrajinske crkve – kazao je Injac.

Loš položaj

Odluka o proglašenju Aja Sofije za džamiju negativno će se odraziti na, ionako loš, položaj pravoslavnih vjernika Carigradske patrijaršije, smatra Danko Strahinić.

- Malobrojni hrišćani, čiji se broj procenjuje na manje od 0,5 odsto stanovništva Turske, su inače u nezavidnom položaju zbog opšte negativne atmosfere u društvu u kojoj se hrišćani posmatraju kao izdajnički elementi ili neprijatelji države. U javnom govoru, čak i visokih zvaničnika, često se mogu čuti izjave koje imaju negativan prizvuk kada su u pitanju hrišćani. Patrijarh Vartolomej je čak u pojedinim medijima optužen da je deo zavere za izvršenje državnog udara - ističe Strahinić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.