Jugoslavenske novine su prije 45 godina pisale o JuTjubu i životu u izolaciji

Septembar 1975: “Započinjemo emisiju. Jeste li spremni? U redu. Vi koji ste uzeli nove tablete danas ćete na ekranima vidjeti ono što niko drugi ne može. Ono što je drugima nevidljivo, vi ćete ne samo vidjeti, nego i svim tjelesnim senzorima osjetiti.”

Ovakav tekst televizijskog spikera upućen gledaocu može nam danas izgledati fantastičan, ali pogledajmo kakvu televizijsku budućnost zamišljaju stručnjaci.

Poznati futurolozi razmišljaju o kombinaciji televizije s raznim medicinskim preparatima i lijekovima. Tehnološka fantazija najavljuje mogućnost televizije da zaobiđe oko, uho i druge senzorne organe i da sliku direktno šalje u mozak, u centre koji kontrolišu vid, sluh ili miris.

To će nekima izgledati zabavno, nekima zastrašujuće ili nevjerovatno, ali jedan drugi TV-prodor, koji nam je po ostvarenju i realnosti bliži, predviđa čak i dublje promjene u našem svakodnevnom životu. TV-poruka danas je jednosmjerna. To je činjenica. Kod kuće, u sobi, pasivni smo (premda ustrajni) posmatrači onog što je na programu. U tom pogledu naš je život mnogo dublje povezan s telefonom nego s televizijom. Posao ugovaramo telefonom, o njemu u velikoj mjeri ovisi naše prijateljstvo, društveni život, telefon nam pomaže u ljubavi. Sami odlučujemo kad ćemo i u koju svrhu upotrijebiti tu jednostavnu, malu spravu bez koje ne možemo zamisliti normalan život.

Međutim, televizijski izumitelji, elektronski inženjeri, umjetnici, velike kompanije za tzv. audio-vizualne medije, svi žure u nastojanju da moderna televizija dostigne pa i prestigne “staromodni telefon”. Već se pripremaju dvojni TV-kablovski sistemi, usavršene kasete, slikofoni, informativne banke, kompjuterske veze...

Sve to vodi novom sistemu kojeg bismo mogli nazvati Indi-video, drugim riječima: individualizirane komunikacije uz pomoću televizije. Budući da ovdje govorimo o čovjekovoj moći komuniciranja, novi Indi-video sisitem u tom bi smislu mogao donijeti fundamentalne promjene.
Nabrojićemo samo neke od mogućnosti.

Pioniri Indi-video razvoja predviđaju male, jeftine TV-kamere kojima bismo se služili kao sada telefonima ili elektronskim računarima. Oni već predskazuju vrijeme kada ćemo moći individualno nazvati prijatelje ili saradnike i prenijeti im ne samo perfektne slike u koloru, nego i odgovarajući miris, okus i druge senzorne ugođaje.

Unaprijeđen, takav bi sistem mogao posve izmijeniti naš način života i rada. Mnogi poslovi ne zahtijevaju ličnu prisutnost na radnom mjestu. Preko odgovarajućih televizijsko-kompjutorskih kablova većina bi nas mogla jednako dobro obaviti dnevne poslove, a da ostanemo kod kuće.

Mogli bismo kontrolisati strojeve, gotove proizvode, održavati sastanke, ne prekoračivši kućni prag. Ovo bi takođe moglo izbrisati divlju žurbu u kojoj danas gubimo živce i strpljenje. Uštedjeli bismo golemu energiju potrebnu za odlazak na posao i povratak kući.

Posebno je zanimljiva mogućnost svakog građanina da utiče na javno mnijenje; da trenutno iznese pred javnost svoje ideje.

Dovoljno bi bilo da čovjek uperi prema sebi vlastitu Indi-video kameru i prenese svoje sugestije, iskustvo i znanje skupu koji u to vrijeme razmatra društveno važne odluke. Ta buduća faza razvoja televizije možda jeste i kraj dosadašnjeg modela mas-medija koji daju šablonske modele potrošnje. Novi sistem obećava golemu količinu raznovrsnih ideja u najneposrednijem obliku.

Čovjek će individualno imati sto načina da se izrazi, da kreira, da izabere ono što mu odgovara. Jednom riječju - rasipanje uniformirane masovne potrošnje duhovnih dobara.

Kakve bi popratne pojave nova tehnologija Indi-video sistema mogla donijeti, ne mogu reći ni najbolji stručnjaci. Koliko bi ljudi htjelo živjeti izolovanoo, bez živog susreta sa sugrađanima?

Kakve bi tragove na naš živčani sistemostavile raznovrsne i brojne poruke u svakodnevnom televizijskom kontaktiranju? Kakav bi nam bio intimni život?

Sve su to pitanja na koja nema preciznog odgovora, ali - po svemu sudeći - budući televizijski sistem biće fundamentalno različit od današnjeg.

Tekst: S. Andrijić (Studio, 1975.)

(Index.hr)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.