“Glas Srpske” u derventskom selu Crnča sa najbližom rodbinom novog patrijarha: Prle - od malih nogu lider velikog srca FOTO

Prvoslav, odnosno novoizabrani patrijarh srpski Porfirije, rođen 1961. godine, prvo je od troje djece Radivoja i Radojke Perić koji su se poslije Drugog svjetskog rata iz Crnče pokraj Dervente odselili u Srbiju, a danas na kraju sela, na broju 130, živi Radivojev brat Slobodan, stric novoizabranog patrijarha u čijem domaćinstvu je u petak bila i ekipa “Glasa Srpske”.

Vrata domaćinske kuće, sa širokim osmijehom, otvorila nam je domaćica Zagorka. Na licu osmijeh, sreća. Ipak, malo je onih koji se mogu pohvaliti da su patrijarhov rod.

- Dobro je, dobro je. Neka smo živi i zdravi. Sve ostalo će doći samo po sebi - priča dok nam daje pokućnice i pokazuje put do dnevne sobe u kojoj na kraju kreveta sjedi ponosni stric. 

- Jašta, srećan sam. Mada nisam vjerovao. Nisam vjerovao. Pošto je on mlad čovjek, ali je zaslužio. Tome je čitav život posvetio. Nedavno smo sjedili zajedno, a ja imam običaj psovati, tako naučio, nemereš se odviknuti, šta ću, rek'o Prle izvini, ali ja tako bešjedim. Reče mi, ništa stric samo ti pričaj - tim riječima Slobodan, skroman domaćinski čovjek koji je zagazio u osmu deceniju života, počinje priču sa nama.

Miješajući se jednom drugom u riječ, nadopunjujući jedno drugo, Slobodan i Zagorka, te rođak Bore koji je u međuvremenu stigao u dom, započeše svoje priče i vratiše se godinama unazad u neke sretnije dane koje su provodili sa Prvoslavom. Kad je i on sam bio dijete.

Dok Zagorka poslužuje kafu, sok i domaći liker od aronije, Slobodan opsova, kako rekoše, u njegovom stilu.

- Ovdje mu je otac rođen. Eto, malo poniže ove naše kuće. Zovu nas svi, čestitaju - pričaju uglas Slobodan i Zagorka dok nazdravljaju sa nama u čast i slavu patrijarha.

Bore, ispijajući čašicu rakije, reče da novoizabrani patrijarh Porfirije dolazi i danas na ognjište kad god ima vremena, ali uvijek pita za sve.

- Bio je prije dvije godine u Derventi. Nas dvojica smo, od cijele familije, najviše u kontaktu. Roditelji su ga naučili da voli ovaj kraj. Čitavo ferije je, kao dječak, provodio ovdje sa nama. I danas dan, kad ima vremena, dođe. Svake godine, poslije rata, dolazio je o Velikoj gospojini, za vašar, osim ako nije bio u obavezama. To je bila prilika da se vidi sa familijom. Kada god se čujemo, pitao za sve. Ko je bolestan, ko očekuje prinovu - istakao je Bore.

Cijenjen gdje god je bio, svi za njega imaju samo riječi hvale. Skroman, jednostavan, humanitarac velikog srca, privržen Bogu i crkvi.

- Ma govori on deset jezika - dobaci sa kraja kreveta Slobodan.

Bore nastavi da se prisjeća djetinjstva i mladih godina koje proveo sa rođak na njivama i rijekama.

- On je rastao u Čurugu, u Srbiji, imao je bolje uslove za život nego mi. Bio je dječak koji nam je uvijek nešto novo pokazivao. Učio nas plivati i štošta još. Imao je veliki uticaj na nas još tada kada je dolazio. Imao je taj liderski duh. Te godine provedene s njim su bile veoma lijepe, ali i kasnije kada su došle druge obaveze, dolazio je. Jednom kada je došao, dok je studirao, bio je nekih pet-šest dana i taman je bila Velika gospojina, krenuli smo za Derventu. Do grada, dok smo pješačili, pročitao je knjigu, a da nigdje nije zapeo ni za kamen - veli Bore.

Često je svraćao i u Zagreb kod rođaka koji je zasjeo na tron Srpske pravoslavne crkve.

- Svi smo ga zvali Prle - priča Bore, dodajući da su se svako malo i kada je bio na studijama u Grčkoj, čuli, ali i poslije ukopojenja patrijarha Irineja.

- Imao sam, sada, neki predosjećaj. Nazvao sam ujutro kada se upokojio patrijarh Irinej. Rekao mi je da je noć prije bio uz njega, posljednji u posjeti - priča Bore, a Zagorka dodaje da je sve to Božija volja.

U međuvremenu, Bore se prisjeti još jedne priče.

- Kada je postao i vladika i mitropolit zagrebačko-ljubljanski, i dok je moja majka bila živa obavezno je naručivao uštipke i domaći sir. To mu je bilo omiljeno jelo, ostalo još iz djetinjstva. To je bila njegova narudžba i najveći poklon i najveća čast - ispričao je Bore za kraj prije nego što su nas ispratili, pokazujući nam na kraj njive i mjesto gdje je nekad bila kuća patrijarhovih roditelja.

- Neka nam je živ naš Prvoslav, Prle. Naš patrijarh - povikaše kao jedno za kraj.

Jednostavan čovjek

U povratku svratili smo u mjesnu kancelariju u Crnči. Spremno, sa izvodima iz matičnih knjiga dočekao nas je šef Momir Vukičević koji kaže da svi pričaju o novom patrijarhu, ali i dodaje da su to svi manje-više i očekivali.

- Znamo mi ko je Porfirije Perić i njegove kvalitete. Oduševljeni smo. Ovo je čast ne samo za Crnču nego i za cijeli kraj i Republiku. Imao sam čast da razgovaram s njim kada je dolazio. On je jedan veoma jednostavan čovjek - istakao je Vukičević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.