Crnogorska atletičarka Marija Vuković za „Glas“: Vjera je moj najveći pokretač

Riječ je o crnogorskoj reprezentativki Mariji Vuković, koju su životni putevi, zajedno sa porodicom vodili, nakon “Oluje” prvo u Srbiju, a kasnije u Crnu Goru gdje je njen otac dobio posao na Cetinju.

Za “Glas Srpske” kaže da nije mala stvar biti vicešampion Evrope, a “kraljica sportova” njena je velika ljubav. Svoj raskošan talenat pokazala je još u juniorskoj konkurenciji, te je 2010. godina bila najbolja svjetska atletičarka u ovoj disciplini. Ističe da je strpljenje neophodno, ali i da se isplatilo.

- Dugo sam očekivala medalju  u seniorskoj konkurenciji i nakon 12 godina je stigla. Imam osjećaj da sam bila spremna na to, ali s druge strane i dalje sam u nevjerici da sam stvarno uspjela u toj namjeri i drago mi je da je medalja u mojim rukama i u vitrinama moje porodice. Sve se poklopilo u Minhenu, tako da sam se vratila kao drugoplasirana u Evropi što je nevjerovatan uspjeh - rekla je Vukovićeva.

Atletika, koja je jedno vrijeme bila u zapećku u zemljama bivše Jugoslavije, sve je popularnija na Balkanu. Tu tezu potvrđuje i posljednje EP u njemačkom Minhenu, gdje su postignuti zapaženi rezultati.

- Mlada Angelina Topić bila je trećeplasirana, tu su atletičari sa Balkana u gotovo svim takmičenjima konkurentni sa ozbiljnim atletskim veličinama. Mislim da ima mnogo talenata, a ako se to upari sa radom i disciplinom uspjeh je zagarantovan - dodala je Vukovićeva.

Još od malih nogu atletika je njena strast, ali da bi došli do uspjeha, prema njenim riječima, potrebno je uložiti mnogo truda ali i odricanja. I nije imala dileme u kojem pravcu će ići njena karijera.

- Volim atletiku i skok uvis. To je moj život, trudim se da kroz sport ostvarim neke zajedničke ciljeve ali prije svega da uživam. Lijepo je kada imaš dobre rezultate, medalje i pobjede, to mi je i najveća motivacija, a tu je uvijek i moja porodica koji su bili uz mene i kada nije išlo. Moja sestra je, koja se ranije bavila košarkom, recimo nekada više vjerovala u mene tako da jedan dio medalje ide i njoj - rekla je Vukovićeva.

Ističe da je porodica ključ uspjeha.

- Roditelji su nas uvijek učili pravim vrijednostima, da nikome ne naudimo, a da najjači adut bude snaga vjere. Išla sam uvijek korak po korak i znala sam da će, uspjeh, kao ovaj biti neminovan. Samo sam radila ono što volim i nikad nisam imala imperativ da nešto moram. Najvažnije je raditi ono što volimo, a još ako je sport u pitanju ne možete da promašite. Razvijate se u zdravom duhu, gradite svoju ličnost. To je jedini ispravan put - rekla je Vukovićeva.

Sve je počelo u zemlji čiji grb s ponosom nosi i pod čijom zastavom bilježi ozbiljne rezultate. Dugo je mijenjala mjesta gdje će živjeti i imati dobre uslove, kako bi bila konkurentna evropskom i svjetskom vrhu u skoku uvis.

- U Crnoj Gori sam počela, mijenjala sam kasnije mnogo gradova i država dok se nisam pronašla i skrasila u grčkoj prestonici Atini. Sada mi se vratila i strast za skok uvis i prosto uživam u svakom treningu i takmičenju - rekla je Vukovićeva.

Uz Evropsko i Svjetsko prvenstvo takmičenje koje privlači posebnu pažnju svakako su Olimpijske igre. One su same po sebi izazov, a naredne su u Parizu 2024. godine.

- Kruna karijere bi svakako bila medalja na OI. Na prethodnim OI bila sam u finalu, što je bio veliki uspjeh. To je posebno takmičenje. Ukoliko treba da dođe, doći će i ta medalja. Radiću svaki dan da budem što bolja i daću svoj maksimum - rekla je Vukovićeva.

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije darovao je Mariju Vuković u Cetinjskom manastiru ikonom svetog Vasilija. Ovo priznanje za nju ima nemjerljiv značaj. Crkva i vjera uvijek su bili na prvom mjestu za nju i njenu porodicu.

- Vjera je moj najveći pokretač i vjerujem da medalja koja se očekivala od mene i ranije, nije došla iz razloga što ja nisam bila spremna ili nije trebalo da se desi prije, nego baš sada. Oko vjere sa mnom nema polemike, a posebno je u Crnoj Gori ta tema i te­ kako specifična. To je privatna stvar, mene i moje porodice, a ona je uvijek bila prisutna i biće - dodala je Vukovićeva.

U svim svojim nastupima pokazuje emociju, često pusti i suzu koja je u gradu, koji je poznat po fudbalskom gigantu Bajernu, bila radosnica. Uz to pravi je primjer da se strpljenje i istrajnost isplate, a zbog velikog uspjeha dobila je i nacionalnu penziju. I dok joj životni put nije bio lak, Marija je pokazala da svoje snove trebamo sanjati, ali i čekati da se oni dese. Ono što je sigurno jeste to da će njen uspjeh biti i pozitivan primjer kada je popularizacije atletike u pitanju. Još značajnije bitna je i pouka, da mladi sportisti bez obzira na nedaće i poteškoće nikad ne odustaju. Jer tako se postaje šampion na terenu kada je najteže.

Lični rekord

Da bi se pomjerili lični rekord u “kraljici sportova” potrebno je mnogo rada, ali i strpljenja. Marija Vuković sigurna je da će pomjeriti ovu granicu, te preskočiti visinu od dva metra.

- Dosadašnji moj lični rekord je 197 cm. Nadam se da će biti još bolji rezultat, te da će to donijeti iduća takmičenja. Imam još šta pokazati na najvećim atletskim takmičenjima - kazala je Vukovićeva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.