Banjalučani Irena i Đorđe u Gracu otkrivaju najdublje tajne zvukova

Danijela Bajić
Banjalučani Irena i Đorđe u Gracu otkrivaju najdublje tajne zvukova

Banjalučani Irena i Đorđe Perinović, studenti Elektrotehničkog fakulteta u Gracu, iskoristili su vrijeme provedeno kod kuće da sa novostečenim znanjem iz oblasti audio-inženjeringa sami isprojektuju, naprave, testiraju i osposobe dvije zvučne kutije Etno-grupe “Iva”, koja je u poplavama 2014. godini ostala bez gotovo kompletne muzičke opreme.

Karijera brata i sestre Perinović počela je prilično davno kao hobi. Irena i Đorđe od malih nogu sviraju po nekoliko instrumenata, a radeći u porodičnoj firmi razvili su ljubav za tehniku. Reparacija zvučnih kutija Etno-grupe “Iva” samo je jedan u nizu uspješno završenih projekata. Irena, student treće godine audio-inženjeringa, kaže da ih je sreća članova Etno-grupe “Iva” i te kako ganula, zato što “vratili u život” stare zvučne kutije. 

- Profesor Saša Pavlović iz Etno-grupe “Iva” je naš veliki prijatelj, koji nam je najviše pomogao prilikom upisa na studije u Gracu. Bila nam je čast da im koliko-toliko pomognemo. Iskrena da budem - nama je ovo, pored zadovoljstva, bila i korisna vježba - priča Irena, koja je zajedno sa bratom ljubav prema muzici spojila sa tehnikom.

Đorđe, student master studija elektrotehnika i audio-inženjering, priča da je sa deset godina krenuo da prisustvuje projektima na terenu sa tada već odraslom i uhodanom ekipom, pa je sa njima većinom montirao opremu za koncerte, a poslije je krenuo da radi i realizaciju.

- Sve se to u početku činilo komplikovanim, što je i sasvim normalno za nekog ko još nije upisao ni srednju školu. Prvo što je mene lično krenulo interesovati je dizajn svjetla i bine, ali to mi je poprilično lako išlo i još uvijek ide. Međutim, vidio sam da je zvuk mnogo kompleksniji, iz čistog razloga što se ne vidi, za razliku od svega ostalog čime se naša firma bavi. Tako sam negdje sa 14 godina, dakle na kraju osnovne škole, napravio prvu aktivnu zvučnu miksetu koju još uvijek koristim za lične potrebe - ispričao je Đorđe.

Dodaje da je bitan dio te struke, odnosno audio-inženjeringa, umjetnost.

- Sestra i ja smo muzički obrazovani, a i poslije završetka osnovne muzičke škole nastavili smo svirati. Razvijanje sluha i naslušanost je vrlo bitan segment naše struke. Problem je što je u Srpskoj ovo zanimanje deficitarno. Ima vrlo malo ljudi koji znaju bilo šta o zvuku, a ne postoji nijedan audio-inženjer čak ni u cijeloj BiH - kazao je Đorđe i dodao da je to sasvim i logično, jer audio-inženjeri moraju savršeno da znaju i fiziku/matematiku, a da ne zaostaju sa umjetničkom razvijenošću.

Zbog toga kada se naiđe na problem zaštite od buke, akustike enterijera ili nečega sličnog, što zapravo utiče na sve ljude u BiH, istakao je Đorđe, nema nikoga ko to može da uradi po propisu, te moraju da se zovu stranci, koji svoj rad skupo naplaćuju, pogotovo za ovdašnji standard.

- Iz svih tih razloga sam odlučio da na kraju srednje škole upišem elektrotehniku i audio-inženjering u Gracu, između ostalog, da bih poslije mogao da to znanje donesem kući. Iskreno, nije mi se svidjela ideja da moram studirati na stranom jeziku, ali to je bila jedina opcija, jer ovaj smjer postoji na svega nekoliko mjesta u Evropi, a ja sam, logično, uzeo najbliže - otkrio je Đorđe.

Prošle godine Đorđe je radio diplomski na temu “Akustička mjerenja i sanacija auditorijuma”, gdje je zajedno sa dvojicom kolega napravio projekat za sanaciju dviju sala na Tehničkom univerzitetu u Gracu.

- Ovaj projekat je rađen zajedno sa arhitektama s našeg univerziteta, kako bi zapravo i trebalo da se radi. Prostorija treba u isto vrijeme da bude ugodna vizuelno, ali i zvučno. Sljedeći korak u vezi sa akustikom prostorija je bio proizvodnja apsorbera i difuzora za zvuk unutar naše firme, da bismo i akustiku u našoj domovini mogli dovesti na zavidan nivo - kazao je Đorđe, koji trenutno radi na projektu 3D zvuka, što se svodi zapravo na simulacije i virtuelnu realnost, ali može da se primijeni i za druge stvari. To bi u suštini bio nastavak na ono što su on i sestra radili za profesora Sašu Pavlovića. Irena i Đorđe kažu da će po završetku fakulteta imati dovoljno znanja da riješe sve probleme po pitanju zvuka, a na koje ljudi sa ovih područja svakodnevno nailaze.

- Sve to, uz usavršavanje struke kroz projekte u Banjaluci i u Gracu, trebalo bi da donese boljitak, nama i našem narodu - kazali su za kraj Irena i Đorđe.

Sve se vratilo

Profesor i umjetnički rukovodilac Etno-grupe “Iva” Saša Pavlović kaže da su ga Irena i Đorđe ganuli svojom gestom, pažnjom i dobrotom, te oduševili novostečenim znanjem i umijećem.

- Izuzetno mi je drago što se uloženo vreme i podareno znanje vratilo i znanjem i dobrotom. Takođe, posebno mi je drago kada vidim da mladi ljudi nastavljaju porodični posao koji žele da primenom znanja stečenih na studijama u inostranstvu unaprede i osavremene na našim prostorima - kazao je Pavlović.

Na kraju, profesor im je poželio da uspješno nastave školovanje, te da se po završenim studijama vrate u Srpsku i nastave sa daljim razvojem njihove porodične firme.

 

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana