Zaštićeni svjedok promijenio iskaz

Željka Domazet
Zaštićeni svjedok promijenio iskaz
Zaštićeni svjedok promijenio iskaz

Sarajevo - Zaštićeni svjedok “D” na suđenju bivšim pripadnicima Teritorijalne odbrane i aktivnog i rezervnog sastava policije tadašnje RBiH koji se terete da su 10. juna

1992. godine napali ilijaško selo Čemerno i ubili 30 Srba, na jučerašnjem suđenju je zatražio da mu se skinu mjere zaštite i otkrije identitet.

Riječ je o Halidu Spahiću koji je potpuno promijenio iskaz u odnosu na onaj koji je dao tokom istrage, na što je odmah upozorio i prigovorio tužilac Vladimir Simović.

Na početku ročišta, Spahić je rekao da ga je inspektor koji ga je saslušao pitao da li želi da potpiše iskaz koji je dao, ali da je on žurio i da je inspektoru rekao da mu vjeruje, a da iskaz nije ni pročitao.

Spahić je juče negirao da je bio u jedinici Teritorijalne odbrane sela Korita, kako je navedeno u iskazu koji je dao 12. septembra 2017. godine, iako je potvrdio autentičnost svog potpisa na toj izjavi.
Spahić je rekao da je bio u rezervnom sastavu policije tokom aprila, maja i juna 1992. godine i da je bio smješten u prostorijama Osnovne škole u Ljubini zajedno sa zaštićenim svjedokom “F”, te Azimorom Halilovićem, Velimirom Vidakovićem, kao i aktivnim pripadnicima policije RBiH Omerom i Esadom Spahićem i Enesom Durakom.

On je odbacio navode iz ranijeg iskaza da je zadatak u selu Čemerno bio uništiti haubice i pobiti sve one koji su ih opsluživali, zbog čega je tužilac Simović ukazao na kontradiktornost svjedočenja.

Spahić je ispričao da je tokom napada na Čemerno sa izvjesnim Mazalom koji mu je kako tvrdi bio “jaran” iz Breze kojem ne zna ime, zatim zetom Zijadom Kerlom, te Ekremom i Zilhom Bešlijom na koti “Dernek” bio raspoređen da čuva odstupnicu. On je rekao da u Čemernu nikada nije bio i da ne zna da je tamo bilo civila, da su tamo bile kuće, štale i drugi pomoćni objekti. Prema njegovim tvrdnjama, krenuli su niz livadu i nakon 150 metara počelo je da puca, ranjen je u lijevu ruku i više puta je gubio svijest. 

Na pitanje tužioca Simovića da li je tačno da su dobili zadatak da se Đorđe Trifković za koga se pričalo da spava na drvetu i živi kao vuk samotnjak, odmah likvidira, kao i da li je, kako je ranije rekao, vidio da gore kuće u selu Čemerno i štala Đorđa Trifkovića, Spahić je rekao da je tri puta zbog ranjavanja gubio svijest i da se ničega ne sjeća. On je rekao da je došao svijesti u Mahmutovića Rijeci i u Domu zdravlja u Brezi, gdje mu je data infuzija, kao i da je, dok se vraćao u svoje selo, morao da prenoći kod Nusreta Bešlije.

Advokat optuženih Ifet Feraget je rekao da je istraga urađena neprofesionalno i da davanje iskaza svjedoka nije tonski zabilježeno.

Optužnica

Tužilaštvo BiH optužilo je Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju, te Hamdiju Spahića da su krajem maja i u prvoj polovini juna 1992. godine učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u selu Čemerno. Optužnica ih tereti da su 10. juna 1992. godine napali Čemerno u kojem su ubili 30 Srba, među kojima je najmlađa žrtva imala 16, a najstarija više od 80 godina. U napadu je ubijeno desetak žena i paljena pokretna i nepokretna srpska imovina.


 

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana