Mladen Duronjić, načelnik Klinike za plućne bolesti UKC-a RS: Vrhunac pandemije pogodiće nas oko Vaskrsa

Milijana Latinović
Mladen Duronjić, načelnik Klinike za plućne bolesti UKC-a RS: Vrhunac pandemije pogodiće nas oko Vaskrsa

Pandemija virusa korona u Srpskoj još nije dostigla vrhunac, iako je iza nas najteži dan do sada i bio bih srećan da tako ostane, ali smatram da će biti i težih, istakao je u intervjuu za “Glas Srpske” načelnik Klinike za plućne bolesti Univerzitetskog kliničkog centra (UKC) RS Mladen Duronjić.

 

- Kod većine epidemija vrhunac je u trećoj ili četvrtoj sedmici. Iako smo već u četvrtoj u odnosu na nulti slučaj još nismo dostigli vrhunac po broju oboljelih, a to bi moglo uslijediti za deset do 15 dana, eventualno za Vaskrs - rekao je Duronjić.

GLAS: Koje su karakteristike upale pluća izazvane virusom korona i šta je to što je drugačije u odnosu na “obične” upale pluća?

DURONjIĆ: Razlika između lakše upale pluća koju nazivamo bronhopneumonija i one koju izaziva virus korona je u tome što u drugom slučaju upala veoma često ide široko sve do plućne maramice. Obična upala pluća je locirana samo oko disajnih puteva, bronhija. Upala izazvana virusom korona je često progresivna i za nekoliko dana klinička slika može da se pogorša. U plućima se javlja promjena pa čak i tečnost, što te upale čini zahtjevnim za liječenje.

GLAS: Možete li povući paralelu između pandemije virusa korona i svinjskog gripa?

DURONjIĆ: Zajedničko im je to što je riječ o virusima, međutim svinjski grip je za izazivača imao virus influence. Svinjski grip je trajao relativno kratko sa manje oboljelih, a kliničke slike su bile blaže u odnosu na sve što smo do sada prošli u borbi sa virusom korona.

GLAS: Koje terapije se koriste za liječenje upale pluća izazvane “kovidom 19”?

DURONjIĆ: Upala pluća predstavlja najtežu komplikaciju koju izaziva ovaj virus i može da uvede pacijenta u stanje respiratorne insuficijencije i dovede do respiratora. Na sreću, takvih pacijenata je manje od pet odsto. Kauzalna terapija ne postoji te posežemo za raznim modalitetima, kombinacijama antimalarika te sa “azitromicinom” i “hemomicinom”, uz antivirotike, lijekove koji djeluju protiv određenih sojeva virusa. Često korišćeni antivirotici su “remdesivir”, te umifinovir “arbidol”. Studije tek treba da potvrde efikasnost ovakvih terapijskih pristupa.

GLAS: Svjetski stručnjaci preporučuju da se pacijentima koji idu na respirator daju sedativi. Jeste li upoznati s tim, o čemu je riječ?

DURONjIĆ: To je doktrina intenzivista, ljekara koji se bave intenzivnom medicinom i anesteziologa koji vode pacijente koji su na respiratorima. Neophodno je pacijenta sedirati, prije svega da bi mogao da trpi endotrehalni tubus -  plastičnu cijev koja mu se nalazi u dušniku. Tim načinom se pokušava smanjiti zamor respiratorne muskulature i izbjeći “opiranje” respiratoru. Zamislite da neko zdrav bude prinuđen da drži takvu cijev u grlu, to je zaista neprijatno i iscrpljujuće za organizam.

GLAS: Kina je nakon tri mjeseca proglasila kraj pandemije, kada je realno očekivati da pandemija prođe i kod nas?

DURONjIĆ: Imam u glavi tri scenarija, jedan je kraj maja, početak juna, drugi da će trajati nešto duže, a treći ne želim ni da pominjem. Procjenu sam pravio na osnovu svega što se dešavalo do sada. Klimatske promjene su do sada išle u korist virusu. Temperatura između tri i 11 stepeni je najpovoljnija za razvoj virusa korona. Idealno bi bilo da temperatura počne da raste te da UV indeks dosegne tri i više, onda bi čovjek bio u prednosti. Virus ima životni ciklus i on prolazi kroz replikacije, a svaka nova replikacija može da ga oslabi te da on postane manje kontaginozan - zarazan po nas. Procjenjuje se da je za sve to potrebno oko 100 dana od njegove pojave.

GLAS: Znači lijepo vrijeme biće nam saveznik u borbi protiv virusa?

DURONjIĆ: Apsolutno. U svakom pogledu sam optimista. Prebrodićemo ovu pandemiju, izaći jači, ako ništa drugo onda bar za imunitet. Još je nepoznato kakav ovaj virus ostavlja imunitet i koliko dugo, da li će se ponašati kao SARS. Ono što je do sad primijećeno je da se virus ponaša stabilno, ne daje veliki broj mutacija, za razliku od virusa gripa.

GLAS: Koliko časova dnevno radite, jeste li umorni?

DURONjIĆ: Radim koliko god je potrebno. Dolazio sam kući pod stresom da ne bih svojoj porodici donio virus. Zbog toga sam iznajmio stan i moja svakodnevna putanja kretanja je klinika i iznajmljeni stan.

GLAS: Da li Vam je to najveći strah?

DURONjIĆ: To je apsolutno najveći strah svih zdravstvenih radnika. Da zanemarim sebe, sve ovo što radim za svoje pacijente radim sa velikim oduševljenjem, ali moram da pomenem moje kolege sa klinike koji ne pitaju kada je potrebno doći i koliko ostati. Uvijek su tu. Svako zlo za neko dobro, ova situacija će pokazati da imamo mlade ljude na koje se možemo osloniti i koji će veoma brzo stasati u vrsne stručnjake.

Skafander teret i štit

GLAS: Koliko je teško raditi u zaštitnim skafanderima?

DURONjIĆ: Izuzetno je teško. Provesti dva časa u skafanderu je kao da ste proveli dva časa u sauni, ali na nekakvoj gornjoj granici. Ostaju tragovi na licu i koži. Najčešće organizam trpi isušenje i dehidrataciju, ostaje bez tečnosti. To opet nije toliko važno. Mi koji smo spremni da se žrtvujemo činimo to s ljubavlju i samo nam je važno da pacijenti razumiju i imaju strpljenje ako ponekad duže čekaju na pregled nego obično. Treba nam 15 minuta da obučemo opremu, da zaštitimo i sebe i pacijente.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana