Krivci za nesprovođenje odluka Ustavnog suda nalaze se u FBiH

Darko Momić
Krivci za nesprovođenje odluka Ustavnog suda  nalaze se u FBiH
Krivci za nesprovođenje odluka Ustavnog suda nalaze se u FBiH

BANjALUKA - Uprkos izjavama pojedinih političkih funkcionera o blizu stotinu nesprovedenih odluka Ustavnog suda BiH, prema zvaničnim podacima iz ove institucije nije sprovedeno ukupno 16 odluka. Poseban kuriozitet je to što su za nesprovođenje svega dvije od ukupno 16 presuda odgovorne institucije Srpske, dok preostalih 14 odluka nisu sprovele Parlamentarna skupština BiH i federalne institucije.

Kada je riječ o prirodi nesprovedenih odluka, u osam slučajeva riječ je o ocjenama ustavnosti, a u isto toliko slučajeva radi se o apelacijama.

Najstarija nesprovedena odluka je ona od 26. novembra 2010. godine kojom je Ustavni sud proglasio neustavnim odredbe Statuta grada Mostara koje se odnose na način izbora odbornika u skupštini ovog grada i suspendovao sprovođenje izbora u Mostaru, istovremeno dajući nalog Parlamentarnoj skupštini BiH da u roku od šest mjeseci izmijeni Izborni zakon BiH. Ustavni sud je 18. januara 2012. godine utvrdio da Parlament BiH nije u propisanom roku sproveo sudsku odluku, a novi momenat u ovom slučaju desio se nedavno kada je Evropski sud za ljudska prava iz Strazbura odlučujući po apelaciji Mostarke Imre Baralija ustanovio da su prekršena njena biračka prava i takođe naložio Parlamentu BiH da izmijeni Izborni zakon BiH. Posebna kvaka u ovoj presudi suda iz Strazbura je što se navodi da u slučaju da Parlament BiH u roku od šest mjeseci ne postupi po presudi, Ustavni sud BiH može da donese privremena pravila po kojima će biti održani izbori u Mostaru, čime je Ustavnom sudu, o čemu je “Glas Srpske” nedavno pisao, praktično data uloga zakonodavca.

Sljedeća odluka koju nije sproveo Parlament BiH je ona od 31. januara 2013. godine kojom je zaključeno da Zakon o platama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou BiH nije u skladu sa ustavom zato što sudije nemaju pravo na topli obrok, prevoz, smještaj i odvojeni život. Savjet ministara nekoliko puta je u proceduru upućivao izmjene i dopune ovog zakona, ali parlamentarci na nivou BiH nikada nisu usvojili izmjene, tako da je odluka nesprovedena. Ustavni sud je to konstatovao na sjednici održanoj 23. decembra 2013. godine i o tome obavijestio Tužilaštvo BiH.

Ignorisanje iz Širokog

U vezi sa istim ovim pitanjem nije sprovedena još jedna odluka Ustavnog suda, a riječ je o Ocjeni kompatibilnosti Zakona o platama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou BiH. Ustavni sud je 28. marta 2014. godine prihvatio zahtjev sudije Suda BiH Medihe Pašić i utvrdio da sporni zakon nije u skladu sa Ustavom BiH i međunarodnim konvencijama zato što ne sadrži odredbe o naknadama na ime troškova smještaja u toku rada. Ustavni sud je rješenje kojim se utvrđuje da Parlament BiH nije sproveo odluku u propisanom roku dostavio Tužilaštvu BiH 14. maja 2015. godine.

Po zahtjevu bivšeg lidera HDZ-a 1990 Bože Ljubića, Ustavni sud BiH je 1. decembra 2016. godine zaključio da su neustavne pojedine odredbe Izbornog zakona BiH koje se odnose na izbor delegata u Dom naroda Federacije BiH, ali ni ta odluka nikada nije sprovedena o čemu je sud donio rješenje na sjednici održanoj 6. jula 2017. godine i o tome obavijestio Tužilaštvo BiH.

Na istoj toj sjednici, Ustavni sud je zaključio i da pojedine odredbe Zakona o policijskim službenicima BiH nisu u skladu sa Ustavom BiH, ali ni tu odluku nije sproveo Parlament BiH, a Tužilaštvo je o tome obaviješteno 31. maja prošle godine.

Dvije odluke Ustavnog suda o ocjeni ustavnosti pojedinih akata nije sproveo Parlament FBiH. Prva je od 30. marta 2012. godine kojom je utvrđeno da su neustavne pojedine odredba Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo FBiH, a druga je donesena tačno pet godina kasnije 30. marta 2017. godine i njome je ustanovljeno da su pojedine odredbe Zakona o izvršnom postupku FBiH suprotne pravu na pravično suđenje koje garantuju Ustav BiH i međunarodne konvencije. Ustavni sud je o nesprovođenju ovih presuda obavijestio Tužilaštvo BiH.

Kada je riječ o apelacijama podnesenim Ustavnom sudu koje nisu sprovedene, prva je od 13. oktobra 2005. godine kojom je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje, a nije je sprovela opština Široki Brijeg. Riječ je o apelaciji fizičkog lica koje je osporilo odluku Odsjeka za inspekcijske poslove ove opštine. Rješenje o nesprovođenju dostavljeno je Tužilaštvu BiH 26. maja 2006. godine. Opština Široki Brijeg nije sprovela još jednu odluku Ustavnog suda, a radi se ponovo o kršenju prava fizičkog lica na pravično suđenje. Sud je to ustanovio na sjednici održanoj 13. marta 2013. godine, a Tužilaštvo BiH je o nesprovođenju obavijestio 23. decembra te godine.

Pravi paradoks predstavlja činjenica da odluke Ustavnog suda BiH nisu sprovodile niže pravosudne institucije. Prva je apelacija Rajka i Stipe Čužića od 13. septembra 2007. godine koja se odnosi na pravo pristupa sudu i po kojoj je Ustavni sud utvrdio da je opštinski sud u Širokom Brijegu prekršio Ustav BiH. Sud u Širokom Brijegu nikada nije izvršio odluku Ustavnog suda o čemu je Tužilaštvo BiH obaviješteno 27. marta 2009. godine.

Poslije Opštinskog suda u Širokom Brijegu, odluku najviše pravosudne institucije nije sproveo ni Kantonalni sud u Mostaru, a riječ je o odluci kojom je Ustavni sud ustanovio da su prekršena prava nekoliko apelanata kojima je onemogućena naplata kamata na troškove izvršenja. Tužilaštvo BiH o ovome je obaviješteno 12. februara 2014. godine.

U tužilaštvu muk

Pored sudova, odluke Ustavnog suda nisu sprovele ni dvije kantonalne vlade. Prva takva odluka je od 11. oktobra prošle godine kojom je utvrđeno da Vlada Unsko-sanskog kantona nije sprovela odluku kojom je prekršeno pravo apelanata na pravično suđenje. I u drugom slučaju je riječ o kršenju prava na pravično suđenje, a za nesprovođenje je odgovorna Vlada Srednjobosanskog kantona. Odluka je donesena na sjednici Ustavnog suda održanoj 19. decembra prošle godine, a Tužilaštvo BiH je u oba slučaja o nesprovođenju obaviješteno 10. jula ove godine.

Iz Tužilaštva BiH nismo dobili odgovore na pitanja da li je podignuta ijedna optužnica zbog neizvršavanja odluka Ustavnog suda BiH o kojima je ovo tužilaštvo uredno obaviješteno od strane Ustavnog suda.

Banjalučki advokat Aleksandar Jokić kaže da je i brojka od 16 presuda zabrinjavajuća, jer pokazuje da postoje organi i institucije u BiH koji ne žele da izvršavaju odluke Ustavnog suda BiH, a očigledno misle ili možda znaju da za to neće odgovarati.

- Neizvršavanje odluka Ustavnog suda BiH je krivično djelo propisano Krivičnim zakonom BiH. Navedenim krivičnim djelom propisano je da se službeno lice u institucijama BiH, entiteta ili Brčko distrikta koje odbije da izvrši konačnu i izvršnu odluku Ustavnog suda BiH ili sprečava da se takva odluka izvrši, ili na drugi način onemogućava njeno izvršenje, kazni kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina - objašnjava Jokić.

On ističe da je činjenica i da su pojedine odluke Ustavnog suda BiH samo formalno izvršene, dok se suštinski ništa nije promijenilo nakon njihovog donošenja i zato takve odluke nisu ušle u ovu statistiku.

Predsjednik Kluba poslanika SNSD-a u Narodnoj skupštini RS Igor Žunić kaže da podaci o nesprovedenim presudama Ustavnog suda BiH jako dobro pokazuju u kojem pravcu ide BiH.

- Svakodnevno se čuju prigovori od visokog predstavnika kako Republike Srpske remeti Dejtonski mirovni sporazum i ne poštuje neke nadležnosti koje su date BiH, a ovim se jasno vidi da u stvari iz FBiH i sa nivoa BiH ne žele da poštuju norme koje im slijede. Oni time pokazuju da ne poštuju ni osnovne dejtonske principe, ali mislim da ta njihova zamisao da većinski narod treba da sprovodi pravnu ili drugu silu nad druga dva konstitutivna naroda u BiH ne može proći - kaže Žunić.

Šef poslanika PDP-a u republičkom parlamentu Perica Bundalo kaže da je BiH takva država da u njoj ništa ne može da iznenadi, ali ističe da činjenica da postoji 16 nesprovedenih presuda Ustavnog suda BiH, a da je za samo dvije odgovornost u RS predstavlja nonsens i pravu kontradikciju.

- S jedne strane imamo Ustavni sud BiH za koji iz RS počesto i s pravom tvrdimo da je većinski na strani bošnjačke ideje i da zastupa njihove interese, a s druge strane kada dođe do konačnih presuda tog suda, onda ih mi u RS sprovodimo, a bošnjačka strana ne sprovodi. To je i pravni i pravi nonsens - kaže Bundalo.

On dodaje da se nama prigovara da ne poštujemo institucije BiH i Ustavni sud BiH, a činjenice govore potpuno drugačije.

- Stvara se potpuno pogrešna percepcija da Republika Srpska nešto ne poštuje u čijem stvaranju učestvuju i predstavnici međunarodne zajednice, ali mi po tom pitanju ne radimo ništa, kao što ni inače ne radimo ništa - kaže Bundalo.

Republika Srpska

Dvije, od ukupno 16 presuda Ustavnog suda BiH za čije nesprovođenje su odgovorne institucije u RS, su odluke koje nisu sprovele opština Trebinje i Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica RS.

Prva je apelacija lica sa inicijalima T. P. od 12. oktobra 2011. godine po kojoj je Ustavni sud zaključio da je je povrijeđeno pravo apelantice na mirno uživanje imovine, jer opština Trebinje nije obezbijedila izvršenje pravosnažnog i izvršnog rješenja niti je navela razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za konkretan propust. Tužilaštvo je o nesprovođenju ove odluke obaviješteno 23. decembra 2013. godine.

I u drugom primjeru riječ je o sličnom slučaju, odnosno o povredi prava na pravičan postupak. Ustavni sud je 17. januara prošle godine uvažio apelaciju Irene Čelikovski Đorđević kada je utvrdio povredu prava zato što što postupak po njenom zahtjevu za vraćanje stana u posjed nije završen ni nakon 17 godina i devet mjeseci od dana podnošenja zahtjeva. Tužilaštvo BiH o ovome je obaviješteno 19. februara ove godine.

 

 

OBA radi po neustavnim članovima zakona

Ustavni sud BiH je 1. juna 2017. godine utvrdio, a o tome je “Glas Srpske” pisao početkom ove sedmice, da pojedine odredbe Zakona o OBA BiH koje se odnose na tajno praćenje nisu u saglasnosti sa Ustavom BiH.

Ustavni sud je naložio Parlamentu BiH da te odredbe izmijeni u roku od šest mjeseci, ali to nikada nije urađeno, pa je sud 31. maja prošle godine obavijestio Tužilaštvo BiH da nije sprovedena odluka Ustavnog suda BiH. Uprkos svemu tome, direktor OBA BiH Osman Mehmedagić Osmica uz saglasnost predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH Denisa Zvizdića odobrava tajno praćenje i snimanje u skladu sa neustavnim odredbama Zakona o OBA.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana