FELjTON: Kako je NDH planirala da očisti Vrbasku banovinu od Srba (3): Za nekoliko sati ubili 2.370 nevinih ljudi

Na osnovu raznih izvještaja i svjedočenja može se zaključiti da su ustaše 7. februara 1942. godine ubile oko 2.370 Srba u rudniku Rakovac i selima Drakulić, Šargovac i Motike kod Banjaluke, premda je imenom i prezimenom identifikovano 2.315 ljudi: 1.363 iz Drakulića, 257 iz Šargovca, 679 iz Motika, kao i 16 rudara koji nisu bili iz tih sela.

Treba posebno naglasiti da je tokom zločina ubijeno 551 dijete. Među njima i jedanaestoro djece rođene 1942. godine i 45 godinu dana ranije. Pojedine žene i djevojčice bile su silovane, a potom ubijene.

Krvavi pir

Kako je tekao zločin nad srpskim civilima u rudniku Rakovac i selima Drakulić, Šargovac i Motike 7. februara, opisali su u svojim izvještajima hrvatski organi vlasti, lokalni i regionalni. Banjalučki zdrug dostavio je 8. februara 1942. godine telegram u Zagreb, u kojem je rečeno da je ustaška satnija Poglavnikove tjelesne bojne ubila krampovima 31 rudara u rudniku ugljena, a zatim i oko 500 ljudi u selu Motike. 

Dva dana kasnije kotarski predstojnik Kotarske oblasti Banjaluka uputio je izvještaj Župskoj redarstvenoj oblasti u Banjaluci. U izvještaju je rečeno da je Andrija Golub, načelnik opštine Budžak, javio da je 7. februara rano ujutro došao ustaški odred iz Banjaluke u sela Drakulić i Šargovac i da su tamo “poubijali sve grko-istočnjake bez razlike na spol i starost. Poubijane su sve porodice iz oko 150 domaćinstava. Ubijeno je po prilici 1.300-1.500 osoba. Ubijanje je vršeno sjekirama”.

U izvještaju je još navedeno da leševi ubijenih leže okolo i da ih “narod” sahranjuje, a da su leševe razvlačili psi i svinje. Stoka i žito se prevoze u Banjaluku i skladište u ustaške i vojne magacine.

Deset pripadnika ustaške bojne zaposjelo je 7. februara 1942. u četiri časa ujutro rudnik Rakovac kod Banjaluke. Nekoliko radnika “grko-istočnjaka”, koji su spavali u objektima rudnika, odmah je ubijeno. Nakon što je oko osam časova pridošlo još oko 50 ustaša, sačekali su radnike druge smjene, legitimisali ih i odvojili “grko-istočnjake” od ostalih. Zatim su im vezali ruke na leđima, odveli ih u neposrednu blizinu rudnika i “obarali ih udarcima tupim oruđem u potiljak. Pošto bi ih oborili, dotukli su ih udarcima krampa”.

Tako su postupili i sa radnicima treće smjene, kad su izlazili iz jame - “ubili su 37 od ukupno 68 grko-istočnjaka zaposlenih u rudniku”. Ostatak je vjerovatno stradao pri pokolju u selima Motike, Šargovac i Drakulić ili su uspjeli da pobjegnu.

Aleman

Završivši zločin u Rakovcu, ista satnija je, pod komandom natporučnika Josipa Mišlova, a u pratnji fra Filipovića, župnika iz samostana Petrićevac, nastavila “klanje grko-istočnjaka u Drakuliću kod Banjaluke”. Tu bi prikupili stanovnike iz više kuća iznoseći malu djecu u naramku, te bi ih u gomili sakupljene klali sjekirama i udarcima krampova. Na taj način je poklano oko 1.500 osoba. Među ubijenima bio je i sluga ministra prometa i javnih radova u Vladi NDH.

Zločin je izvršen i u selu Šargovac, a po povratku u grad ustaše su izvršile pokolj i u selu Motike, gdje je ubijeno oko 70 porodica sa oko 715 članova. Pukovnik Aleman ustvrdio je tada da “ukupan broj žrtava izvršenih pokolja iznosi oko 2.300 osoba”.

FELjTON: Kako je NDH planirala da očisti Vrbasku banovinu od Srba (1): Od Banjaluke pokušali da naprave “Antingrad”

FELjTON: Kako je NDH planirala da očisti Vrbasku banovinu od Srba (2): Gutić osmislio genocid, crkva podržala

Hrvatskim žiteljima okolnih sela ustaše su naredile da pokopaju leševe pobijenih. Postupajući tako, pronašli su oko 20 teško ranjenih ljudi, koji su preživjeli klanje, i oni su smješteni u gradsku bolnicu.

Od zločina do danas, piše Aleman, ustaše prevoze hranu, stoku i namještaj ubijenih ljudi, a prema neprovjerenim podacima jedan dio stoke prodaju mjesnim mesarima. Aleman dalje piše da se ovakvim postupcima izaziva opasnost odmazde nad rimokatoličkim i muslimanskim stanovništvom u susjednim selima od strane “četničko-komunističkih bandi”. On dalje navodi da su “grko-istočnjaci u selima u kojima je pokolj izvršen bili potpuno lojalni i mirni građani”.

- Kako su ista sela opkoljena selima sa hrvatskim življem, to nisu ni bili u mogućnosti da stupe u ma kakav dodir sa pobunjenicima. Stoga otpada mogućnost sumnje na kakve akcije ilegalne ili pobunjeničke od strane poubijanih, kako to zapovjedništvo ustaške bojne navodno navodi kao motivaciju za svoj opisani postupak - napisao je Aleman.

Strahovi

On dalje navodi da je zločin izazvao ogromno uzbuđenje i negodovanje u svim slojevima građanstva u Banjaluci, koje najtežim riječima osuđuje zločin nad nevinim stanovništvom, bojeći se podjednako, kako odmazde četnika, tako i daljeg nedozvoljenog postupanja ustaša.

- Smatra se da je duhovni začetnik ovog pokolja Viktor Gutić, veliki župan pri Ministarstvu unutarnjih poslova, sada u Banjaluci, s obzirom na njegova ranije dokazana nedjela. Za istog je utvrđeno da je u stalnoj vezi sa zapovjedništvom ustaške bojne, te je sav prezir i revolt građana upravljen prema njemu. Građani nemaju nade na smirenje i poboljšanje postignutih prilika - navodi Aleman dodajući da bi, sve dok su Gutić, njegov brat Blaž i prvi saradnik Stjepan Momčinović u Banjaluci, moglo biti novih problema.

Aleman je zamolio Kulenovića da oni budu uklonjeni iz grada i da im bude oduzeta bilo kakva mogućnost uplitanja u lokalne prilike.

- Radi opisanih i sličnih događaja koji su se odigrali na području Velike župe Sana i Luka u vrijeme dok je Gutić bio ustaški stožernik i povjerenik za bivšu Vrbasku banovinu, razumljivo je zašto ustaški pokret među stanovništvom nailazi na tako malu popularnost - zaključio je svoj izvještaj pukovnik Aleman.

Alemanov izvještaj u Zagrebu shvaćen je kao kritika hrvatskog poglavnika Ante Pavelića i njegove politike, pa je on već 13. marta 1942. smijenjen poglavnikovom naredbom i stavljen na raspolaganje Ministarstvu domobranstva u Vladi NDH.

Prvi izvještaji

Kotarski predstojnik Kotarske oblasti Banjaluka javio je 10. februara 1942. godine Župskoj redarstvenoj oblasti u Banjaluci da je dobio informaciju i od Marka Marića, načelnika opštine Saračica, da je u subotu, 7. februara 1942, iz Banjaluke oko šest časova ujutro došao ustaški odred u selo Motike i poubijao sve stanovnike “grko-istočnjake” iz oko 50 kuća i žene i djecu bez razlike. Ubijanje je vršeno djelimično iz pušaka, a djelimično nožem i sjekirama. Marić je tada na prvu procijenio da se radi o 500-600 ljudi.

(Feljton je urađen po knjizi istoričara Gorana Latinovića i Nikole Ožegovića “Hrvatski zločin nad Srbima u rudniku Rakovac i selima Drakulić, Šargovac i Motike kod Banjaluke 7. februara 1942”. Izdavač knjige je Srbsko sabranje “Baštionik”).

Nastavak u narednom broju “Glasa Srpske”.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.