Tehnika iz zasjede pomaže umjetnosti

Ilijana Božić
Foto: D. Pozderović

BANjALUKA - Istoriju pozorišta ispisuju glumci, ali i porodica okupljena iza kulisa koja je jednako zaslužna za aplauze. Magiju i moć pozorištu daju oni koji se kriju iza zavjese, koji publiku provode kroz različite epohe i životne sudbine.

Narodno pozorište Republike Srpske je kroz 90 godina postojanja živjelo uz pomoć svih onih koji su ga održavali predanim radom i ljubavlju. Svjedoci tih vremena su skice kostima, fotografije scena koje su stvarane za svaki komad, ali i podaci o glumcima i osoblju koje je utemeljilo ovu ustanovu.

Malo ko zna kako izgleda proces nastanka kostima, šminke i predmeta koje posmatramo na sceni. Kada zakoračite u tajne odaje iza kojih se kriju šminkerske četke, lutke, kostimi, vrijedne ruke stolara i bravara, dok iz drugog dijela dopire zvuk šivaće mašine, uvidite trud koji stoji iza pripremanja svake predstave.

Zahvaljujući njima, zajedno sa glumcima, publika će imati priliku da na rođendan pozorišta, kroz predstavu “Zlatno doba” koja će premijerno biti izvedena u nedjelju, pogleda kako je sve počelo u gradu na Vrbasu davnih tridesetih godina prošlog vijeka.

Koliko je važan rad umjetničkog sektora u nastanku predstave “Glasu Srpske” je objasnio šef scene Novo Vukojević koji je 25 godina dio Narodnog pozorišta RS.

- Ovo je matica koju društvo mora da čuva. Oduvijek je bio interesantan život koji vlada iza kulisa. Tu se razlikuju dvije materije, umjetnička i tehnička koja vreba iz magle. Prva je svakodnevno dostupna publici, a tehnička radi iz zasjede. Ne može glumac da radi ako nema scenografiju - objasnio je Vukojević.

Istakao je da je u ovom poslu odgovornost na prvom mjestu, te da je onima koji djeluju iza scene neophodan mir, psihička i fizička stabilnost za realizaciju zadatka.

- Sve to zahtijeva veliki broj učesnika. Nažalost, kod nas ljudi sve mehanički rade kranovima. Tako realizujemo spuštanja i podizanja glumaca, što je odgovoran posao - obrazložio je Vukojević.

Naglasio je da je svaka predstava drugačija, te da su neke lakše, a neke teže za scensku postavku.

- “Zlatno doba” nije bilo teško u scenskom smislu. Isto je i sa predstavom “Na dnu kace”. Međutim, ako pogledamo scenografiju predstave “Derviš i smrt” ili “Švajcarska”, vidimo komade koji zahtijevaju mnogo posla, fizičkog i psihičkog napora. Zato su tu ljudi iz magle. Kada vidite dim što se pusti na pozornicu, svjetla i tehničke promjene, znate da su za ­to zaslužni dekorateri, rekviziteri i garderoberi bez kojih se ne može - naveo je Vukojević i dodao da je NPRS za sve godine postojanja dobijao mnogo pohvala iz većih pozorišnih kuća iz svih republika bivše Jugoslavije.

Ispričao je da prije početka realizacije projekata neophodan sastanak sa rediteljem, scenografom majstorom scene, stolarom, bravarom jer je to krug ljudi koji je bitan za početak. Stolar Cvijo Kozomara, koji je u ovom pozorištu više od 20 godina, uz malo riječi i mnogo rada, kratko nam je objasnio da u njihovoj radionici nastaje sve što može da se poželi i zamisli za neku predstavu, te da svi zajedno iz dana u dan stvaraju nova čudesa koja publika vidi na sceni.

Za drugi dio posla, kako bi vizuelni identitet predstave bio jedinstven, neophodna je saradnja kostimografa, scenografa i reditelja, o čemu je za “Glas Srpske” nešto više rekla kostimografkinja Jelena Vidović.

- Nakon što pročitam tekst, sa rediteljem se dogovaram o detaljima, o tome koju epohu nastojimo da dočaramo, kako vizuelno likovi treba da izgledaju. Tako su rađeni i kostimi za “Zlatno doba”. Predstava je velika, učestvuje više od 30 glumaca, muzičara i scenskih radnika - navela je Vidovićeva.

Objasnila je da su kostimi za ovu predstavu rađeni u stilu realizma kako bi u potpunosti odgovarali epohi u kojoj se radnja dešava, a to je zlatno doba banjalučke istorije, i dodala da u fundusu pozorišta ima više od 1.000 kostima, a neki od njih datiraju od osnivanja ove ustanove.

Zajedno s njom skice je radila scenografkinja Dragana Purković Macan koja je istakla da vrijeme neophodno za pripremu zavisi od kompleksnosti scenografije koja se izrađuje.

- U drami “Zlatno doba” ima mnogo prostora, koje sam morala staviti u jedan jedinstveni scenografski prostor. Moj prijedlog reditelju je bio da idemo na simbolizam. Priča je o nastanku pozorišta i o banu Milosavljeviću, koji je u Banjaluci otvorio mnoga vrata, tako da će na sceni koja je poprilično minimalistička biti dosta vrata. Pored toga, na sceni će se smjenjivati snimci i fotografije iz tog perioda koje će upotpuniti likovni doživljaj - otkrila je Purković Macan.

Ona je dodala da je ekipa koja izrađuje scenografiju, odnosno majstori i slikari Narodnog pozorišta RS, besprijekorna.

Postavka predstave nezamisliva je bez krojačica, a u Narodnom pozorištu RS za to su zadužene dvije koje svakodnevno stvaraju nove i prekrajaju stare kostime dajući im novo ruho. Jedna od njih je Snježana Marić koja nam je kazala da je rad u pozorištu nešto posebno, te da je saradnja sa koleginicom i kostimografkinjom sjajna.

- Zajedno se dogovaramo, dobijamo uputstva na osnovu kojih biramo materijale i šijemo s ljubavlju. Želimo da na najbolji način publici dočaramo ličnosti koje naši glumci igraju - rekla je Marićeva za “Glas Srpske”.

Pored bogatog fundusa muške i ženske garderobe, interesantan dio ove pozorišne kuće je šminkernica. Kako saznajemo od šminkerke Jelene Pejović, NPRS ima dvije šminkerke koje obavljaju posao maskera, frizera i vlasuljara. Njena koleginica Marijana Karalić je istakla da im svaka predstava nosi nove izazove i transformacije.

- Istakla bih lik Borisa Šavije u komadu “Sabirni centar”, te masku koju koleginica Pejović i ja pravimo u “Dervišu i smrti” za glumca Roka Radišu. Šminkom mijenjamo izgled glumca u potpunosti i to je najveća čar ovog posla. Recimo, komad “Škola za žene” ima specifičnu i efektnu šminku - navela je Karalićeva i dodala da je sama šminka u pozorištu intenzivnija od filmske, jer treba da bude vidljiva i gledaocu koji sjedi u posljednjem redu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana