U sjećanje na Džerija Lija Luisa, znanog i kao Ubica: Odlazak najopasnijeg čovjeka u rokenrolu

I teško je bilo povjerovati, i pored njegovih 87 godina i teško narušenog zdravlja, da će tip koji je ponosno nosio nadimak Ubica i koji se predstavljao na bini riječima: “Zovem se Džeri Li Luis i prokleto sam siguran da ću ovdje ostati”, napokon stvarno otići sa ovog svijeta, kao što se to desilo prije desetak dana. Jednostavnije rečeno, muzika 20. vijeka je imala Kralja, Kuma, Predsjednika, Šefa, Proroka..., ali je Ubica bio samo jedan i jedini i stvarno je djelovalo da će ubiti čak i samu smrt.

Novinar Nil Mekormik iz londonskog “Telegrafa” opisao je Luisa kao hodajuću opasnost, ali istovremeno i kao najiskrenijeg čovjeka u rok muzici.

- Džeri Li Luis je bio najopasniji čovjek u rokenrolu... Bio je hodajuća nevolja koja je nosila oružje i pila preko svake granice, ali je bio i najautentičniji roker svih vremena. Kontroverze su pratile Luisa tokom većeg dijela života, imao je lošu reputaciju zbog alkoholizma, zavisnosti od droge, da je ženskaroš i mnogo gore od toga, samo mu talenat niko nije mogao osporiti - rekao je Mekormik. Luisov agent i publicista Zek Farnum opisao ga je kao možda posljednju pravu, veliku ikonu rođenja rokenrola.

- Bio je tamo na početku, sa Elvisom, Džonijem Kešom, Čakom Berijem, Litl Ričardom, Karlom Perkinsom, Fatsom Dominom, Badijem Holijem i ostalima, i gledao ih kako nestaju jedan po jedan, dok i on sam ne bude svjedočio i pjevao o rođenju rokenrola pred božijim sudom - napisao je Forman.

Sam Luis, vaspitan kao dijete u strogom hrišćanskom duhu bijelog američkog juga, vjerovao je da je sviranje rokenrola đavolski posao, ali, s druge strane, nije mogao odoljeti njegovoj zavodljivoj dijaboličnoj ljepoti, nošen svojim vulkanskim talentom i temperamentom, velikom ambicijom i još većim egom, te sklonostima problemima svih vrsta.

Kontroverzni put prema statusu rok božanstva započeo je skromno u crkvi vjerske zajednice u gradu Feridej u Luizijani. Tu je Džeri Li počeo svirati na klaviru, da bi karijeru nastavio po farmerskim vašarima i malim klubovima, dok Džerijev otac Elmo Li nije odlučio da životnu ušteđevinu uloži u karijeru talentovanog sina, plativši mu snimanje u Memfisu u čuvenom “San studiju” Sema Filipsa. Pionir rokenrola i rokabili muzike napravio je svoje prve snimke 1956. u Memfisu, ali je na sceni postao ono što je u stvari bio čitav život, divlji čovjek rok muzike. Nastupao je u stanju blizu ludila, a sirova energija koja je buktala u njemu činila je da udara po dirkama klavira kao da je opsjednut, uz uništavanje instrumenta, pozornice i samog sebe, dovodeći publiku u stanje ekstaze.

Kod Filipsa snima pjesmu “Crazy Arms” koja je prodata u 300.000 primjeraka na jugu, ali je njegov hit iz 1957. godine “Whole Lotta Shakin 'Goin' on” obezbijedio Luisu svjetsku slavu. Planetarni proboj je pratio jednako velikim hitovima “Great Bals on Fire”, “Breathless” i “High School Confidental”, koji su uz njegovu divlju koncertnu reputaciju prijetili da pomrače slavu i kralja Elvisa, dok mu na put nije stala samo jedna stvar, njegova neobuzdana priroda.

Naime, odluka da se sa 22 godine oženi po drugi put, svojom 13-godišnjom rođakom Majrom Gejl Braun 1957. godine koštala ga je umalo karijere i slobode zbog njenog lažiranja godina. Nakon skandala i raskida ugovora preživljavao je pjevajući po malim klubovima za sitne honorare, da bi se u drugoj polovini 60-ih okrenuo i kantri muzici, kojom ponovo svoje ime vraća na top-liste, ali sa uspjehom su uslijedile i nove tragedije. Pjevač je završio u zatvoru 1976. godine, kada je drogiran i pijan vitlao pištoljem ispred vile Elvisa Prislija u Grejslendu zahtijevajući da vidi kolegu da bi napokon dokazao ko je pravi kralj rokenrola. Ranije te godine Luis je slučajno upucao u grudi svog basistu Normana Ovensa. Svirajući sa napunjenim “magnumom 357”, navodno je gađao flašicu “koka-kole”, ali je metak rikošetirao i pogodio basistu koji je teško ranjen. Tokom sedamdesetih razveo se od Majre i pod tragičnim okolnostima izgubio dva sina, što ga je emocionalno slomilo pa se ponovo okrenuo alkoholu i narkoticima. Da bude gore, dvije od njegovih sedam supruga umrle su pod sumnjivim okolnostima. Ipak, nakon liječenja u klinici “Beti Ford” ponovo se vratio muzici tokom osamdesetih. Ušao je u “Rokenrol kuću slavnih” među prvima 1986. godine, a nekoliko godina kasnije, 1989. godine je nagrađen zvijezdom na Holivudskom bulevaru slavnih. Njegova karijera je ponovo bila u usponu 1989. godine, kada je otpjevao pjesme za film “Velike vatrene lopte!” u kojem Denis Kvejd krajnje nadahnuto igra pjevača iz mladih dana, a Vinona Rajder njegovu suprugu Majru.

Uz pomoć njegovih obožavalaca Mika Džegera, Kita Ričardsa, Krisa Kristofersona, Vilija Nelsona i Badija Gaja, Luis je 2006. godine objavio album “Last Man Standing” nakon dvadeset godina studijske pauze i na njemu se nalazi njegova fotografija kako stojeći svira zapaljeni klavir. Teško je naći efikasniju i precizniju sublimaciju za turbulentnu karijeru pokojnog velikana rok muzike, bez obzira na to koliko se riječi i vremena potrošilo. Taj omot i muzika sakrivena iza njega govore sve što treba da znamo o čovjeku koji se ovih dana oprostio od ovog svijeta. U pitanju je bio jedan od posljednjih tipova iz one vrste muzičara koji sviraju i dok im instrument gori pod rukama. Nema odustajanja i predaje. Sa bine se silazi jedino kad se umre. Od muzičara koji je jedan od začetnika onog što danas poznajemo pod pojmom rokenrol do posljednjeg preživjelog iz mitske postave znane kao “Kvartet od milion dolara” iz pedesetih godina prošlog vijeka (Luis, Elvis, Karl Perkins i Džoni Keš) to se u najmanju ruku i očekivalo.

Kada se uzme u obzir sve što je pratilo tog neuništivog čovjeka tokom njegove burne karijere, jasno je da to nije bila marketinška prodaja jednog velikog rok mita. Na stranu siromaštvo i bogatstvo, usponi i padovi, porodične tragedije, alkohol, narkotici, sedam brakova, problemi sa zakonom, bankroti, autodestrukcija, težak karakter i divlji temperament, Ubica je do posljednjeg daha branio svoju zloglasnu reputaciju svakom pjesmom koju je napisao, odsvirao ili otpjevao.

Tokom karijere objavio je više od 40 albuma, a njegov posljednji album je bi­o gospel ploča, snimljena u saradnji sa rođakom, televanđelistom Džimijem Svagartom koji je propovijedao protiv njegove muzike kada su bili mlađi. Sasvim prikladan oproštaj za čovjeka koji je u sebi spojio đavolsku i anđeosku stranu muzike, proživjevši smrtni ljudski život između pakla i raja da bi sebi obezbijedio vječnost za sva vremena.

Crno i bijelo

Miki Gili, kantri zvijezda i rođak Džerija Lija, objašnjavao je njegovo jedinstveno sviranje odrastanjem između kantri tradicije i crkvene muzike s jedne strane i crne muzike iz noćnih klubova s druge strane.

- On je lijevom rukom svirao ono što su svirali crni ritam & bluz pijanisti. Radio je to u bugi-vugi ritmu. Desnom rukom je svirao u stilu kantri majstora Muna Mulikana. Uspio je da to spoji u jedno na svoj jedinstveni način - rekao je Gili.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.