Mario Knezović, frontmen “Zostera”, za “Glas Srpske”: Gorčina izobliči čovjeka

Rekao je ovo za “Glas Srpske” frontmen grupe “Zoster” Mario Knezović, komentarišući direktnost poruke u nazivu singla “Treba mi keš”, sa dolazećeg, petog po redu albuma u karijeri grupe, koji nosi slikovit naziv “Najgori”, ali se po njegovim riječima ne odnosi na smisao umjetničkog rada grupe. Bend “Zoster” sutra će nastupiti na tvrđavi Kastel u okviru događaja “Živjeti slobodno”, koji se održava povodom obilježavanja Međunarodnog dana pobjede nad fašizmom.

- Umjetnost ima smisla onoliko koliko čovjek ima potrebu za njom. Mi ovo radimo iz potrebe za izražavanjem, a ne zbog tržišta. I zato nismo snimili puno albuma za dvadeset godina rada, već samo pet. Ima smisla umjetnost, čak i kad se ne čini tako, jer čovjek uvijek ima potrebu da se izrazi, samo se mijenjaju načini na koji će on to raditi.

GLAS: U vašim stihovima, koji su uvijek imali naglašen socijalno-društveni angažman, u dvije nove pjesme probija se jedna nota gorčine i tihog očaja prema onom što komentarišete?

KNEZOVIĆ: Gorčina koja se osjeti nije lična. Ona dolazi iz jednog lika koji je, 'ajmo reći, taj “Najgori” iz naziva albuma. Iz njega izbija gorčina, jedna od mana koja čovjeka izobliči i tjera ga da čini najgore stvari. Sa jedne strane u pravu ste, osjeti se nota gorčine, ali sa druge strane, ona dolazi od  tog najgoreg lika i mi se igramo s njim i njom. Kada izađe kompletan album, dobiće se jedna šira slika, ali ne bih sada otkrivao šta slijedi.

GLAS: Da li “dobri ljudi stvarno odlaze u raj, a loši u pakao”? Sudeći po našoj realnosti, dobri žive u paklu, a loši ostvaruju raj na zemlji?

KNEZOVIĆ: Lično mislim da raj i pakao, kako nam se to prezentuje kulturološki i vjerski, ne postoje, jer mi je suludo da za jedan ljudski život, kakvo god zlo čovjek činio, bude osuđen na vječnu patnju. To je kao da vas je neko zgazio u tramvaju po nogama, a bude osuđen na vječnost ili bude nagrađen, ako postoje pakao i raj. Ne opterećujem se previše, nisam zavidan onima koji imaju mnogo i na koji su način stekli novac. Sve ima svoju cijenu. Danas nije lako biti ni bogat niti siromašan. Ono što mogu reći za sebe jeste da se trudim da ne skrenem sa ispravnog puta, iako se vjerovatno i to dešava.

GLAS: Uz radikalizaciju oštrine stihova, koji imaju neku vrstu skoro pa grafitne poruke, zanimljiv je sve veći upliv elektronike u zvuku grupe? Koliko je to posljedica produkcije novog člana grupe Adisa Sirbubala, a koliko stilski zaokret?

KNEZOVIĆ: Sigurno je Adis doprinio zvuku grupe, budući da je on klavijaturista i kompjuter je u njegovim rukama. Međutim, pošto sam ja nekako instinktivno u posljednje vrijeme kao autor tekstova i muzike odbacio gitaru i većinu pjesama radim na sintisajzeru, mislim na demo verzije koje prebacujem Adisu i ostatku ekipe, što se u njihovim rukama razvija, raste i postaje mnogo bolje nego što sam ja to zamislio, više je to stilski, spontani iskorak u zvuku.

GLAS: Dobar dio ugleda “Zostera” izgradili ste sjajnim koncertima i svirkama širom regiona, pandemija je i to zaustavila. Kako ste kao bend materijalno i kreativno preživjeli period izolacije?

KNEZOVIĆ: Svako od nas je imao neke poslove na strani. Ja sam se bavio glumom, snimao sam seriju “Kljun” u Srbiji, igrao sam u dvije pozorišne predstave u Mostaru, radio neke filmove, sada sam snimao novu seriju sa Danisom Tanovićem u Sarajevu. Ostatak ekipe radio je više studijski i bavio se nekim drugim kreativnim poslovima. Uspjeli smo preživjeti, ne bih kukao, sve nas je to pogodilo, ali idemo dalje i sigurno ćemo na kraju izaći iz svega ovog jači kao bend. Ovog ljeta čeka nas serija odličnih svirki širom regiona i to nas jako raduje.

GLAS: Iza vas su dvije decenije rada, tu su određene personalne promjene, novi izdavač, kuda budućnost vodi sastav “Zoster” i da li se ovdje uopšte može nešto planirati?

KNEZOVIĆ: Teško je bilo šta planirati, osim u nekim datim okolnostima. Mi se trudimo da ispoštujemo planirano, ali ne uspijevamo uvijek. Možda je to posljedica i našeg južnjačkog mentaliteta, gdje stvari uvijek idu malo sporije. Uvjeren sam da je pred nama svijetla budućnost. Snimili smo pet albuma, a planiramo, poput Kventina Tarantina koji je na početku rada najavio 10 filmova u karijeri, do kraja karijere “Zostera” uraditi 10 albuma. Sada smo na pola puta, ako Bog da zdravlja, završićemo i ostatak.

Sutjeska

GLAS: Čeka vas i svirka na “Nektar OK festu”, prostoru specifične istorije i težine u kolektivnoj svijesti ovog prostora, ali i posebne muzičke vrijednosti u modernom dobu. Kakva su vaša očekivanja?

KNEZOVIĆ: Radujemo se “OK festu”. Svaki put kada sviramo tamo fantastično se provedemo i drago nam je što se i publici dopadamo. To je Sutjeska i Tjentište, čudesan prostor u svakom pogledu, od istorije preko prirode do muzike. Nadam se da će u budućnosti postati, jedna ako ne svjetska, tada makar evropska destinacija, gdje će se prožimati muzika, ekologija i jedna dobra vibracija. Da sve ovo od prije bude jedna davna uspomena, a da se Sutjeska i Tjentište okrenu svijetloj budućnosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.