Branka Radošević-Mitrović dirigent: Značaj opere treba da prepoznaju oni koji donose odluke

 Poznata je ta tužna priča o statusu opere u RS. Međutim, velike korake, na tom malom dijelu scene, u čijoj izgradnji sami učestvuju, ponovo pravi ekipa Akademije, sa dirigenkinjom Brankom Radošević-Mitrović na čelu. Prije dva mjeseca počeli su rad na Mocartovoj operi "Čarobna frula u fragmentima" u režiji Igora Tešića čija je premijera zakazana za sutra u 20 časova na sceni Banskog dvora Kulturnog centra.  Branka je za "Glas Srpske" govorila o izazovima sa kojima su se morali nositi ovaj put, radu sa studentima, ljudima koji su pomogli i odgovornosti svog posla.

* GLAS: Šta očekuje publiku koja dođe da čuje "Čarobnu frulu u fragmentima"?

RADOŠEVIĆ-MITROVIĆ: Publika će imati priliku da čuje posljednju operu V. A. Mocarta. Pošto je izvođenje u Banskom dvoru, a i nedostaje nam nekoliko izvođača, odlučili smo da izvedemo dijelove poznate priče, upotpunjene s naratorom. Dijelove koje izvodimo su režirani, izvođači će biti kostimirani, ali ono što ovo izvođenje odvaja od drugih je što će Simfonijski orkestar banjalučke Akademije biti dio scenografije. Pripreme traju svega dva mjeseca što je vrlo kratak period za ovako ozbiljan projekat.

* GLAS:  Poslije operete "Orfej u podzemlju" publika je već imala priliku da doživi kako Vi to radite, odgovorno i profesionalno. Šta Vam je ovaj put bio najveći izazov?

RADOŠEIĆ-MITROVIĆ: Svaki novi projekat nosi svoje izazove. Jedan od najvećih je što nemamo budžet za ovaj projekat, drugi je što su izvođači uglavnom bez iskustva u ovako kompleksnim izvođenjima. Naravno tamo gdje postoji volja postoji i način uz sve prepreke s kojima se srećemo. Ono što treba naglasiti da se u svakom projektu pojavi po neki dobri samarićanin koji prepozna vrijednost onoga što radimo, ne samo za studente, već za kompletnu sredinu. Ovog puta je to V.D. direktora Banskog dvora Mladen Matović koji nam je obezbijedio određena finansijska sredstva da bi se projekat okončao uspješno. Za nas je to izuzetno važno pošto vidimo da ćemo u novom direktoru imati sagovornika za ozbiljne i, nadam se, uspješne buduće projekte.

* GLAS: Možemo li dopustiti sebi da u ovom događaju vidimo nadu da će se neke stvari mijenjati, zamisliti sebe u operskoj dvorani?

RADOŠEVIĆ-MITROVIĆ: Da bi se stvari promijenile inicijativa treba da krene od direktora pozorišnih kuća, a ne samih izvođača. Mi smo imali nekoliko neuspješnih pokušaja što samo potvrđuje gore navedenu tvrdnju. Postoji mnogo načina da se priča o operi, ili bar opereti uvede na mala vrata u naš grad, ali to treba da prepoznaju oni koji donose odluke. Na žalost po mojim dosadašnjim iskustvima mislim da mnogi ne razumiju kompleksnost ovakvih izvođenja pa ne mogu da vide ni benefit od onoga što im možemo ponuditi.

* GLAS: Studenti su u prilici da sve ono što ih učite na Akademiji sjedine na sceni. Jeste li zadovoljni njihovim radom ?

RADOŠEVIĆ-MITROVIĆ: Studenti su svugdje isti, na početku pružaju otpor, a poslije su zadovoljni s novim iskustvom i uspjehom koji svi zajedno postignemo. Ono što moram da naglasim je da će ovakvih projekata biti sve manje zbog naglog smanjenja članova orkestra Akademije umjetnosti i da bi se svakako o tome svi zajedno trebalo da se pozabavi, od Muzičkih škola, Ministarstva, Akademije umjetnosti pa do same Filharmonije.

* GLAS: A kako iz perspektive dirigenta izgleda ova priča na sceni?

RADOŠEVIĆ-MIROVIĆ: Što se tiče samog izvođenja iz perspektive dirigenta, teško je objasniti kompleksnost tog posla u nekoliko rečenica. Možemo reći da je dirigent metalna konstrukcija na koju se oslanjaju svi vijci mašine koja publici pruža ugođaj i novo iskustvo.

Zahvalnost

* GLAS: Mnogo je onih koji su vam nesebično pomogli, izgleda da entuzijazam spasava stvar?

RADOŠEVIĆ-MITROVIĆ: Ovaj projekat ne bi bio moguć bez bivših studenata Akademije umjetnosti koji već godinama nesebično pomažu velike projekte. Nažalost njihov entuzijazam malo ko prepoznaje i cijeni.  Dječije pozorište RS nam je svaki put izašlo u susret kada su kostimi i rekviziti u pitanju. Koliko je to vrijedno za nas znaju samo oni koji su sami izrađivali i plaćali te kostime.  Ipak ni taj posao ne bismo mogli sami da izvedemo bez pomoći Dragane Purković-Macan, koja po ko zna koji put bez naknade pomaže našim projektima. Igor Tešić je imao nezahvalnu ulogu da režira operu koja se izvodi na njemačkom, bez libreta i ovom prilikom mu zahvaljujem što je prihvatio tako ozbiljan posao bez skoro ikakvih uslova. Svakako zahvaljujem i profesorici solo pjevanja Dunji Simić bez čijeg rada sve ovo ne bi bilo moguće.

Uloge

Scenu će sa iskusnim kolegama Lazarom Radoje, Vladom Danićem, Borjanom  Mikavica i Anom Marković-Malbaša  dijeliti studenti  Ivona Šari, Milica Jeličić, Aneta Makanjić, Tijana Krivaja, Milica Stijepić, Danica Andrić i Stefan Kalajtdžić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.