Vučić da zaustavi nasilje nad srpskim jezikom

"Jedini koji može zaustaviti ovo svesno preduzeto nasilje nad srpskim jezikom, nasilje koje negira zakonitosti njegove strukture je predsednik Srbije", ističe se u odluci ovog odbora, koji djeluje pri Institutu za srpski jezik Srpske akademije nauka i umetnosti /SANU/.

Iz Odbora naglašavaju da je nedopustivo da se u ime politike ili ideologije sa nivoa države propagira bilo kakav jezički inženjering, a kamoli da se putem zakona nameće javnim i državnim organizacijama rječnik rodno diferenciranog jezika u kome se nudi mnoštvo riječi nesaglasnih strukturi srpskog jezika, koje ga ne bogate, nego urušavaju.

Podsjećajući na Vučićevu izjavu da ne bi mogao da potpiše zakon o istopolnim zajednicama, ako ga Skupština usvoji, jer je suprotan Ustavu Srbije, Odbor navodi da ne vjeruje da bi predsjednik Srbije, u kojoj je većini građana srpski jezik osnova nacionalnog identiteta, mogao potpisati zakon koji je sa jezičkog stanovišta zakon protiv srpskog jezika.

"Ubeđeni smo da je i predsednik svestan činjenice da bi, ako se taj zakon o rodnoj ravnopravnosti u Skupštini i usvoji, on bio u suprotnosti sa Ustavom i Zakonom o zabrani diskriminacije, jer se njime u sam jezik uvode diskriminacija, verbalni delikt i cenzura", ističu iz Odbora u odluci povodom najave da bi Skupština mogla da usvoji taj zakon.

Iz Odbora navodi da se zakonom o rodnoj ravnopravnosti obesmišljava struka i diskriminiše veliki broj običnih govornika srpskog jezika, te ističu da se nikome ne smije i ne može zabraniti da iz srpskog jezika bira mogućnost izražavanja koja mu najbolje odgovara, pa makar to bili i oblici gramatički neutralnog muškog roda, a upravo ta zabrana i jeste suštinska namjera zakona o rodnoj ravnopravnosti.

Odbor ocjenjuje da zakon o rodnoj ravnopravnosti direktno zalazi u problematiku srpskog standardnog jezika jer propisuje, čak pod prijetnjom kazni, upotrebu rodno senzitivnog jezika, te naglašava da normiranje upotrebe standardnog jezika nije, niti može biti u ingerenciji Vlade, nego isključivo jezičke struke i nauke, koju predstavlja upravo Odbor.

Uz napomenu da se predlagači zakona, sa dvjema "ministarkama" na čelu /jednom "ekonomistkinjom" i jednom "fizičarkom"/ nisu konsultovali, nego su se oglušili o preporuke Odbora, u saopštenju se ocjenjuje da Zakon o rodnoj ravnopravnosti znači direktivnu jezičku politiku, odnosno nametanje jezičkih oblika nesvojstvenih tvorbenosemantičkoj strukturi srpskog jezika.

Kao primjer toga navode se riječi "vodičica/vodičkinja, vatrogaskinja/vatrogasilja, psihološkinja, virusološkinja, filološkinja, borkinja, bekica - žena bek, centarhalfkinja/centarhalfica.

U saopštenju se postavlja pitanje da li je akademkinja "žena akademac" ili "žena akademik", trenerka "žena trener" ili "sportska odeća", generalka - "žena general", "generalna proba", "generalna popravka" ili "generalno čišćenje", te da li oblik za "ženu nosača/nosioca" glasi nosilica/nosilja/nosiljka, a za "ženu dopisnika" - dopisnica ili za "ženu govornika" - govornica...

Iz Odbora ističu da ove i slične lekseme, ne da nisu svojstvene srpskom standardnom jeziku, nego predstavljaju nasilje nad njegovim zakonitostima i potpuno negiranje liberalne jezičke politike.

"Kao da su se predlagači zakona ugledali na Hrvate koji godinama izmišljaju reči i na silu ih guraju u jezik. Dosad su te rogobatne hrvatske kovanice kod Srba nailazile na podsmeh, a sada ni Srbima očito više nije do smejanja", upozoravaju iz Odbora.

Srbi će i samo, navodi se u saopštenju, ako zakon o rodnoj ravnopravnosti zaživi, morati da uče srpski jezik i da budu neologistički kreativni i sami sebi podsmješljivi, a sve radi navodnog poštovanja rodne ravnopravnosti.

Odbor ističe da to srpskom jeziku nije potrebno i da on i strukturno i upotrebno ima samoregulativnu moć, jer sve što je potrebno za bogaćenje njegovih izražajnih sredstava jednostavno stvara i prihvata bez nametanja, te da nove riječi nije moguće nametnuti na silu, po "zakonskom dekretu" kad se to nekome, ko uz to još i nije upućen u jezičke zakonitosti, prohtije.

Uz ocjenu da je ovaj zakon bez sumnje napravljen pod uticajem Brisela, Odbor ističe da bi se zato predlagači i Vlada Srbije mogli ugledati na Brisel i kad je u pitanju njegovo /ne/usvajanje, a kao primjer navodi to što je ovih dana iz Deklaracije o unapređenju socijalne kohezije u EU uklonjen izraz "rodna ravnopravnost".

U saopštenju se napominje da su članovi Odbora za standardizaciju srpskog jezika učestvovali u izradi "Dopuna i izmjena Zakona o jeziku i pismima", koji Vlada Srbije nije prihvatila, što upućuje, kako ističe Odbor, na nedvosmislen zaključak da zakon o zaštiti srpskog jezika i ćirilice nije poželjan, ali je poželjan zakon protiv srpskog jezika imenovan kao zakon o rodnoj ravnopravnosti.

Usvajanjem zakona o rodnoj ravnopravnosti šalje se, smatra Odbor, jasna poruka da Vlada Srbije misli da srpski jezik ne treba štititi, nego ga treba urušavati dekretima države u kojoj je on osnova nacionalnog identiteta.

Osnivači Odbora za standardizaciju srpskog jezika su Srpska akademija nauka i umetnosti, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske, Matica srpska, Institut za srpski jezik u Beogradu, filološki fakulteti u Beogradu i Prištini i filozofski fakulteti u Novom Sadu, Nikšiću, Nišu, Istočnom Sarajevu i Banjaluci, kao i Univerzitet u Kragujevcu i Srpska književna zadruga.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.