Vučić da zaustavi nasilje nad srpskim jezikom

Srna
Vučić da zaustavi nasilje nad srpskim jezikom

BEOGRAD - Odbor za standardizaciju srpskog jezika ocijenio je da Prijedlog zakona o rodnoj ravnopravnosti, koji je Vlada Srbije uputila parlamentu na usvajanje, predstavlja zakon protiv srpskog jezika i nedopustiv jezički inženjering, te pozvao predsjednika Srbije da zaustavi nasilje nad srpskim jezikom.

"Jedini koji može zaustaviti ovo svesno preduzeto nasilje nad srpskim jezikom, nasilje koje negira zakonitosti njegove strukture je predsednik Srbije", ističe se u odluci ovog odbora, koji djeluje pri Institutu za srpski jezik Srpske akademije nauka i umetnosti /SANU/.

Iz Odbora naglašavaju da je nedopustivo da se u ime politike ili ideologije sa nivoa države propagira bilo kakav jezički inženjering, a kamoli da se putem zakona nameće javnim i državnim organizacijama rječnik rodno diferenciranog jezika u kome se nudi mnoštvo riječi nesaglasnih strukturi srpskog jezika, koje ga ne bogate, nego urušavaju.

Podsjećajući na Vučićevu izjavu da ne bi mogao da potpiše zakon o istopolnim zajednicama, ako ga Skupština usvoji, jer je suprotan Ustavu Srbije, Odbor navodi da ne vjeruje da bi predsjednik Srbije, u kojoj je većini građana srpski jezik osnova nacionalnog identiteta, mogao potpisati zakon koji je sa jezičkog stanovišta zakon protiv srpskog jezika.

"Ubeđeni smo da je i predsednik svestan činjenice da bi, ako se taj zakon o rodnoj ravnopravnosti u Skupštini i usvoji, on bio u suprotnosti sa Ustavom i Zakonom o zabrani diskriminacije, jer se njime u sam jezik uvode diskriminacija, verbalni delikt i cenzura", ističu iz Odbora u odluci povodom najave da bi Skupština mogla da usvoji taj zakon.

Iz Odbora navodi da se zakonom o rodnoj ravnopravnosti obesmišljava struka i diskriminiše veliki broj običnih govornika srpskog jezika, te ističu da se nikome ne smije i ne može zabraniti da iz srpskog jezika bira mogućnost izražavanja koja mu najbolje odgovara, pa makar to bili i oblici gramatički neutralnog muškog roda, a upravo ta zabrana i jeste suštinska namjera zakona o rodnoj ravnopravnosti.

Odbor ocjenjuje da zakon o rodnoj ravnopravnosti direktno zalazi u problematiku srpskog standardnog jezika jer propisuje, čak pod prijetnjom kazni, upotrebu rodno senzitivnog jezika, te naglašava da normiranje upotrebe standardnog jezika nije, niti može biti u ingerenciji Vlade, nego isključivo jezičke struke i nauke, koju predstavlja upravo Odbor.

Uz napomenu da se predlagači zakona, sa dvjema "ministarkama" na čelu /jednom "ekonomistkinjom" i jednom "fizičarkom"/ nisu konsultovali, nego su se oglušili o preporuke Odbora, u saopštenju se ocjenjuje da Zakon o rodnoj ravnopravnosti znači direktivnu jezičku politiku, odnosno nametanje jezičkih oblika nesvojstvenih tvorbenosemantičkoj strukturi srpskog jezika.

Kao primjer toga navode se riječi "vodičica/vodičkinja, vatrogaskinja/vatrogasilja, psihološkinja, virusološkinja, filološkinja, borkinja, bekica - žena bek, centarhalfkinja/centarhalfica.

U saopštenju se postavlja pitanje da li je akademkinja "žena akademac" ili "žena akademik", trenerka "žena trener" ili "sportska odeća", generalka - "žena general", "generalna proba", "generalna popravka" ili "generalno čišćenje", te da li oblik za "ženu nosača/nosioca" glasi nosilica/nosilja/nosiljka, a za "ženu dopisnika" - dopisnica ili za "ženu govornika" - govornica...

Iz Odbora ističu da ove i slične lekseme, ne da nisu svojstvene srpskom standardnom jeziku, nego predstavljaju nasilje nad njegovim zakonitostima i potpuno negiranje liberalne jezičke politike.

"Kao da su se predlagači zakona ugledali na Hrvate koji godinama izmišljaju reči i na silu ih guraju u jezik. Dosad su te rogobatne hrvatske kovanice kod Srba nailazile na podsmeh, a sada ni Srbima očito više nije do smejanja", upozoravaju iz Odbora.

Srbi će i samo, navodi se u saopštenju, ako zakon o rodnoj ravnopravnosti zaživi, morati da uče srpski jezik i da budu neologistički kreativni i sami sebi podsmješljivi, a sve radi navodnog poštovanja rodne ravnopravnosti.

Odbor ističe da to srpskom jeziku nije potrebno i da on i strukturno i upotrebno ima samoregulativnu moć, jer sve što je potrebno za bogaćenje njegovih izražajnih sredstava jednostavno stvara i prihvata bez nametanja, te da nove riječi nije moguće nametnuti na silu, po "zakonskom dekretu" kad se to nekome, ko uz to još i nije upućen u jezičke zakonitosti, prohtije.

Uz ocjenu da je ovaj zakon bez sumnje napravljen pod uticajem Brisela, Odbor ističe da bi se zato predlagači i Vlada Srbije mogli ugledati na Brisel i kad je u pitanju njegovo /ne/usvajanje, a kao primjer navodi to što je ovih dana iz Deklaracije o unapređenju socijalne kohezije u EU uklonjen izraz "rodna ravnopravnost".

U saopštenju se napominje da su članovi Odbora za standardizaciju srpskog jezika učestvovali u izradi "Dopuna i izmjena Zakona o jeziku i pismima", koji Vlada Srbije nije prihvatila, što upućuje, kako ističe Odbor, na nedvosmislen zaključak da zakon o zaštiti srpskog jezika i ćirilice nije poželjan, ali je poželjan zakon protiv srpskog jezika imenovan kao zakon o rodnoj ravnopravnosti.

Usvajanjem zakona o rodnoj ravnopravnosti šalje se, smatra Odbor, jasna poruka da Vlada Srbije misli da srpski jezik ne treba štititi, nego ga treba urušavati dekretima države u kojoj je on osnova nacionalnog identiteta.

Osnivači Odbora za standardizaciju srpskog jezika su Srpska akademija nauka i umetnosti, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske, Matica srpska, Institut za srpski jezik u Beogradu, filološki fakulteti u Beogradu i Prištini i filozofski fakulteti u Novom Sadu, Nikšiću, Nišu, Istočnom Sarajevu i Banjaluci, kao i Univerzitet u Kragujevcu i Srpska književna zadruga.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana