Umjetnik Dijego Velaskez preminuo na današnji dan prije 360 godina: Slikar realnosti, robova i plemića

Milanka Mitrić
Umjetnik Dijego Velaskez preminuo na današnji dan prije 360 godina: Slikar realnosti, robova i plemića

BANjALUKA - Veliki svjetski slikari, bilo da ih je vrijeme u kojem su stvarali cijenilo ili ne, u istoriji umjetnosti u jednom trenu dobili su značaj i mjesto koje zaslužuju.

Učimo o njima, o važnosti njihovih djela i sjetimo ih se najčešće kad nas datumi na to navedu, a njihova djela u moru svega viđamo povremeno. Posvećeni smo čuvanju od zaborava, mada ne dovoljno, ali vrijeme je takvo i nekad mu se valja i prilagoditi, a velike umjetnike nikad potpuno ne prepustiti zaboravu. Jedan od slikara kojeg, uz mnoge druge, treba da se sjećamo kroz njegova djela, bez obzira na datume, a koji priznanje jeste stekao za života je Dijego Velaskez, koji je preminuo na današnji dan prije 360 godina.

Velaskez je bio je španski barokni slikar koji, zajedno sa El Grekom i Fransiskom Gojom, čini sam vrh španskog slikarstva. Rođen kao Dijego Rodrigez de Silva Velaskez, ovaj umjetnik je sa samo jedanaest godina započeo svoje prve slikarske korake, a već sa 19 godina naslikao je remek-djelo “Starica koja prži jaja”.

Tokom višegodišnje posvećenosti slikarstvu iza sebe je ostavio djela neprolaznog sjaja što se istorije umjetnosti tiče. Slikar nad slikarima, kako je kasnije nazivan (prvo od strane Eduarda Manea), u svojim djelima koristio je i izrazito svijetle, ali i tamnije nijanse, slikao je potrete i realistične prizore života. Rad je posvetio običnim ljudima, svakodnevici i predmetima, i pomalo je odskakao i od konvencija tadašnjeg slikarstva.

Priznanje i slavu za života stekao je najviše zahvaljujući radu na dvoru španskog kralja Filipa Četvrtog. Slikajući portrete kralja i njegove porodice, stekao je mogućnosti da usavrši stil i da ima pristup kvalitetnom materijalu i radionicama, što je dovelo do susreta sa Rubensom, koji je u njemu prepoznao potencijal. Tada se odvojio od prikaza običnih ljudi i okrenuo se slikanju plemića.

Velaskez je najviše slikao portrete, oživljavajući nježne i grube crte lica, realne, iskrene, tragične i radosne, a umio je da ublaži crte karaktera licima na platnima, vješto ispoljavajući izgled lica kakav izbija iz ličnosti, a ne samo iz fizičkog izgleda. Slikao je i plemiće i robove, obične ljude i buržuje.

Među Velaskezovim najpoznatijim djelima su “Velaskez, Josif i njegova braća”, “Male dvorske dame”, “ Infanta Margareta Tereza u ružičastoj haljini”, “Sluškinja” i druga.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana