Sjećanje na velikog Miroslava Antića: Ljudi se poštuju riječima, a vole ćutanjem

A. M.
Sjećanje na velikog Miroslava Antića: Ljudi se poštuju riječima, a vole ćutanjem

Novi Sad - Ako ti jave: umro sam, a bio sam ti drag, onda će u tebi odjednom nešto posiveti. Na trepavici magla. Na usni pepeljast trag. Da li si uopšte ponekad mislio šta znači živeti? Ako ti jave: umro sam evo šta će biti. Hiljadu šarenih riba lepršaće mi kroz oko.

I zemlja će me skriti. I korov će me skriti.

A ja ću za to vreme leteti visoko... Visoko.

Iz beskrajnog mora, ljepote stihova, teško je bilo izdvojiti neke kojima bi se počela priča o Miroslavu Antiću. Nijedna od njih ne bi bila pogrešna pa tako ni ova "Besmrtna pesma", za koju je i sam pjesnik želio da bude pročitana na njegovom grobu na dan kada je umro 24. juna 1986. godine.

Te iste noći pismo koje je napisao stiglo je u ruke Dude iz komšiluka. Pobrinuo se Mika da mu niko na grobu ne održi govor, već je napisao:
- Dudo, kad me budu iznosili, neka pročitaju "Besmrtnu pesmu". A kad me pokopaju, neka Janika Balaž ili Tugomir odsvira "Piro manda korkoro". Niko ne sme da mi drži govor - bila je to posljednja želja velikog čovjeka u čijim se mislima topilo srce mnogih.

Iako je jedan od najvoljenijih srpskih pjesnika svoju prvu "napisanu" pjesmu prepisao, tada su mu svi govorili da će jednog dana biti veliki pjesnik, bez obzira na nestašluke iz djetinjstva, tako je i bilo.

Mika je bio treći razred osnovne škole i njegovo odjeljenje je dobilo zadatak da napiše pjesmicu. Nekako mu je knjiga Desanke Maksimović dospjela u ruke u kojoj je bila pjesma koja mu se jako dopala. Mika je nju prepisao i podvalio kao svoju. Kada je pročitao pred svima, dobio je pohvale i mnogi su govorili kako će on biti veliki pjesnik jednog dana.

- Bojao sam se da napišem drugu pesmu, kako me ne bi provalili, jer sam znao da će biti lošija. Ceo treći razred sam živeo od slave koju sam stekao zbog prepisane Desankine pesme -  piše Antić.

Na kraju školske godine svi odlični đaci za svoj uspjeh u školi su dobijali knjigu, pa i Mika, iako je bio vrlo dobar.

- Jedino je moja knjiga bila zapakovana u finu hartiju, a kada sam otvorio, video sam da sam od učitelja dobio onu knjigu Desanke Maksimović -  napisao je pjesnik shvativši da mu je učitelj na jedan fin način dao do znanja da ga je razotkrio.

- Da to nije uradio, verovatno nikada ne bih imao zadovoljstvo da nešto sam napravim, a najveće zadovoljstvo je kada čovek nešto sam stvori - isticao je Antić.

O ljubavi

Mika Antić se ženio tri puta, a u kafani je to često objašnjavao rečenicom da "kada uđeš u nečiji život, otvoriš nekoga, to znači kao da počneš jedan svet ispočetka".

- Nikada neću napisati knjigu "Druga ljubav", jer su sve ljubavi koje se dogode čoveku u stvari prve ljubavi, a ako je zaista ljubav u pitanju, tu nikakvom brojanju nema mesta - govorio je on.

Reka bi mogla da bude

Reka bi mogla da bude

okean, ako se zgrči

toliko ima u sebi

ogromne, večite vode.

Al ako ikada zapne

i umori se dok trči

umreće bez daljine,

umreće bez slobode.

Umreće u njoj vetar.

Umreće šume i žita.

Umreće bokori sunca

što se uz obalu pletu.

Zato ne sme da stane

i zato večito hita,

sa usnama od vode,

najžednija na svetu!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Preminuo čuveni režiser
Preminuo čuveni režiser
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana